U prisustvu mnogobrojnih vernika i visokih arhijereja, proslavljena je godišnjica Manastira Rmanj. Ovaj događaj, obeležen svečanom liturgijom i ophodom, donosi novu nadu i duhovnu snagu srpskom narodu širom Krajine i cele regije.
Trećeg dana posete Eparhiji bihaćko-petrovačkoj, povodom obeležavanja 580. godišnjice Manastira Rmanj i njegove najveće istorijske obnove, patrijarh srpski Porfirije je načalstvovao arhijerejskom liturgijom i činom osvećenja te drevne svetinje posvećene Svetom Nikolaju Mirlikijskom Čudotvorcu.
Blagoslov Božji i Svetog oca Nikolaja, nebeskog pokrovitelja monaške obitelji rmanjske, pohodio je na ovaj sveti dan Eparhiju bihaćko-petrovačku, celokupnu Krajinu i drevnu svetinju na Tromeđi, gde se sabrao mnogobrojni blagočestivi narod kako bi sa patrijarhom i arhijerejima učestvovao u svečanom činu osvećenja manastirskog hrama i proslavio 580. godišnjicu osnivanja manastira i njegovu obnovu, najveću u dosadašnjoj istoriji te svetinje.
SPC/Eparhija bihaćko-petrovačka
Vernici u porti Manastira Rmanj
Činom osvećenja hrama i svetom liturgijom načalstvovao je patrijarh srpski Porfirije uz sasluženje: mitropolita vranjskog Pahomija, crnogorsko-primorskog Joanikija, mileševskog Atanasija, dalmatinskog Nikodima, zahumsko-hercegovačkog i stonsko-primorskog Dimitrija, i bregalničkog Ilariona iz Makedonske pravoslavne crkve – Ohridske arhiepiskopije, kao i episkopa gornjokarlovačkog Gerasima, pakračkog i slavonskog Jovana, marčanskog Save, jenopoljskog Nikona i bihaćko-petrovačkog Sergija.
SPC/Eparhija bihaćko-petrovačka
Vladika Sergije
Poglavaru SPC-a sasluživali su još i: arhimandriti Stefan iz Eparhije sremske, Danilo iz Eparhije zahumsko-hercegovačke, Serafim iz Eparhije beogradsko-karlovačke, Naum iz Eparhije gornjokarlovačke i Varnava (Damjanović); iguman Sevastijan iz Eparhije dalmatinske; jeromonasi Metodije i Amvrosije iz Eparhije banjalučke; protojerej Đorđe Stojisavljević, šef kabineta Patrijarha srpskog, kao i protođakoni Radomir Vrućinić, Radojica Žagran i Nemanja Reljić.
Na kraju svete liturgije, episkop bihaćko-petrovački Sergije se obratio prisutnima besedom u kojoj je zahvalio patrijarhu i braći arhijerejima na ukazanoj ljubavi i poštovanju koje su pokazali prema rmanjskoj svetinji i Eparhiji bihaćko-petrovačkoj.
Patrijarh Porfirije je poručio sabranima da sjaj obnove rmanjske svetinje nije ništa drugo nego zalog unutarnje i duhovne obnove srpskog naroda svugde i na svakom mestu:
- Slava Bogu! Ova svetinja, kao i mnoge druge, biva obnovljena. Obnavljajući njih, zar ne obnavljamo i sami sebe? U molitvi i prinošenju Bogu, prinosimo i nama samima, kao pojedinci i kao narod. Zato, neka nam Gospod podari snagu da ostanemo čvrsti u veri, da znamo ko smo, odakle potičemo i šta smo dužni da predamo pokolenjima koja dolaze.
Visokim crkvenim odlikovanjem, ordenom Svetih novomučenika bihaćko-petrovačkih, odlikovan je predsednik Republike Srpske Milorad Dodik za ukazanu materijalnu pomoć u izgradnji Hrama Svetog Nikolaja Mirlikijskog Čudotvorca u Manastiru Rmnju. Za kuma novoosveštanog obnovljenog manastirskog hrama proglašen je Stojan Vukajlović iz Banja Luke. Tokom svečane trpeze ljubavi dodeljena su visoka odlikovanja Eparhije bihaćko-petrovačke svim zaslužnim ktitorima i obnoviteljima Manastira Rmnja, a potom je usledio prigodan kulturno-umetnički program.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Svetinja čiji su temelji osvećeni 2008. godine nalazi se nadomak četiri fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a u njoj se bogoslužbeni život odvija već više od deset godina.
Patrijarh srpski Porfirije služio je Svetu liturgiju i obavio čin velikog osvećenja hrama, a nastojateljicu manastira, monahinju Zlatu, odlikovao činom igumanije.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.