JEZIVA ISTINA – SRPSKA DECA IZGLADNJIVANA PA UBIJANA: Crkva se danas molitveno seća nevinih duša iz Jastrebarskog i Siska koje su postale sveci našeg vremena
Srpska pravoslavna crkva 13. jula proslavlja Svete novomučenike jastrebarske i sisačke, a jeromonah Pamfil (Osokin) u potresnom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti daje dramatičan osvrt na stradanja koja su mnogi zaboravili.
Među novomučenicima Srpske pravoslavne crkve posebno mesto zauzimaju sveta deca Jastrebarska i Siska – hiljade nevinih duša koje su mučenički postradale tokom Drugog svetskog rata. Njihov podvig postao je svedočanstvo vere i mučeništva celog jednog naroda, a njihova nevina krv, prolivena u koncentracionim logorima Nezavisne Države Hrvatske (NDH), osvetila je zemlju koja je postala njihova Golgota. Sada stoje pred Prestolom Božjim, podsećajući svet na trijumf istine i krotost Hristovu čak i u ponoru ljudske okrutnosti.
Dečji koncentracioni logori u NDH
U aprilu 1941. godine, nakon okupacije Jugoslavije, na delu njene teritorije stvorena je marionetska Nezavisna Država Hrvatska pod vlašću ustaša, fašističkog režima Ante Pavelića. Od prvih meseci svog postojanja, ova država je legalizovala represije protiv pravoslavne crkve i Srba na zakonodavnom nivou. Tako je već u aprilu stvoren zakon kojim se reguliše stvaranje narodnih sudova koji su se sastojali od tri osobe. Takve „trojke“ mogle su da izriču smrtne kazne svima osumnjičenima za izdaju.
Wikipedia
Dečji logori u NDH
Već 23. jula 1941. godine usvojen je zakon o obaveznoj registraciji Srba, a potom im je ograničeno kretanje. Dana 3. maja 1941. godine usvojen je zakon o prelasku iz jedne vere u drugu, prema kojem je naziv Srpska pravoslavna vera (Crkva) zakonodavno ukinut. U junu je uvedena zabrana upotrebe ćiriličnog pisma i zatvorene su sve srpske škole.
U NDH je osnovano nekoliko desetina koncentracionih i logora smrti, od kojih su mnogi imali posebna odeljenja za decu u svojim kompleksima (Stara Gradiška, Jasenovac, Loborgrad, Gornja Rijeka). Često su deca bila nasilno odvajana od majki da bi bila smeštena u odvojene logore. Otpor je završavan smrću oboje. Jedna devojčica među preživelom decom se prisetila majčinog blagoslova, koji joj je pomogao da preživi:
„Pred mnom su bili trenuci razdvojenosti od majke i njene poruke: ‘Neka te Sveta Petka čuva.’ Mislim da je to bio dan našeg večnog razdvajanja…“
Jastrebarsko – logor bez odraslih
Posebnost logora Jastrebarsko bila je u tome što u njegovim tamnicama nije bilo odraslih; bio je stvoren isključivo za decu.
Logor Sisak se sastojao od dva logora, a Sisak II je takođe bio predviđen samo za decu. Tokom nekoliko meseci postojanja ovih logora (od juna do oktobra i od avgusta do decembra 1942. godine), u njima je umrlo oko dve hiljade dece.
Wikipedia
Crkvene himne u čast stradale dece
Sveta Crkva u svojim himnama slavi podvig dece koja su stradala:
„Imajući slobodu pred Hristom, o slavni mučenici Jastrebarski i Sisački, mučenici koje svi pamte i širom ove zemlje, dostojna dečica koja ste za veru postradala, molite se za nas koji slavimo vašu uspomenu!“
Masovno čedomorstvo uporedivo sa Vitlejemom
Po svojoj surovosti, masovni genocid nad decom u logorima Jastrebarsko i Sisak može se uporediti samo sa prvim masovnim mučeništvom za Hrista u drevnoj Judeji, kada je 14.000 odojčadi mlađe od dve godine otrgnuto od majki i brutalno ubijeno u Vitlejemu.
Prema rečima srpskog istoričara Ognjena Karanovića, u logorima NDH tokom rata ubijeno je više od 74.000 dece oba pola mlađe od 14 godina, uglavnom srpskog pravoslavnog porekla. Ovo je najveće masovno čedomorstvo u novije vreme, ne računajući abortuse.
I kao što su vitlejemska odojčad, poginula od Irodovog mača, postala ne samo mučenici nego i zastupnici za svu decu, tako i srpska deca, proslavljena Crkvom, sada stoje pred Bogom kao branitelji života i zastupnici za one čiji se glasovi nisu čuli na zemlji.
Wikipedia
Časna sestra u logoru Jastrebarsko
Jezivi uslovi u Jastrebarskom
Logor Jastrebarsko je zvanično nazvan „Sklonište za decu izbeglice“. Jedan od zadataka ovog logora bio je da prikuplja decu iz drugih logora i vaspitava ih u ustaškom duhu, po uzoru na janičare. Deca su bila podeljena u nekoliko kategorija; starija su bila primorana da nose uniformu sa slovom U (ustaša), uče istoriju i mole se na katolički način.
Deo logora za najmanju decu i odojčad, uglavnom ženskog pola, nalazio se u donjim sobama dvorca plemićke porodice Erdedi. Tu su se dogodili najstrašniji zločini i brutalna ubistva srpske dece. Logor je bio pod nadzorom katoličkih časnih sestara iz kongregacije Reda Svetog Vinka de Paula.
Časne sestre, koje su trebale da brinu o deci, bile su okrutne, a neke su delovale kao mučitelji. Zagrebačke novine „Vjesnik“ 26. decembra 1945. godine pišu:
„Deca su bila osuđena na sigurnu smrt. Loše obučena i slaba, izgledala su kao žive senke i skeleti. Bila su podvrgnuta svim vrstama mučenja. Ako bi neko od dece pronašao koru hleba ili ‘ukrao’ jabuku, najčešće bi bio pretučen do smrti. Oni koji su pokušali da pobegnu, ubijani su. Deca su umirala...“
Deca su spavala na betonskim podovima, lišena hrane, vode i osnovne higijene. Tukli su ih štapovima umočenim u slanu vodu kako bi im se nanosila dvostruka patnja.
Wikipedia
Časne sestre iz Hokbara
Beležnica smrti grobara Ilovara
Katoličko sveštenstvo nije dozvolilo da deca pravoslavnih Srba budu sahranjena na groblju, pa su polagani u masovne grobnice na livadi van groblja. Najpotresniji dokument je beležnica lokalnog grobara Franje Ilovara, koji je po naređenju logora sahranjivao decu i vodio dnevnik o tome, primajući novac za svoj rad. Račune je overavala časna sestra Gaudiće, kasnije prepoznata kao ratni zločinac.
Na prvoj stranici Ilovarove beležnice stoji da je 22. jula 1942. sahranio 107 dece. Tela su bila spakovana u kutije i sanduke, koje su silom zatvarane da bi što više tela stalo. Slede računi i potvrde:
„Primljeno na račun kopanja grobova 10.000 kuna za sto sahranjene dece.“
„Račun za sahranu – 243 dece ž i 150 m – 36.450 kuna.“
Logor Sisak – smrtonosni eksperimenti
Drugi logor u Sisku imao je zvanični naziv „Tranzitna kuća za izbeglice“. Dr Velimir Deželić, zaposlenik Hrvatskog crvenog krsta, svedočio je pred Komisijom za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih saradnika da je Sisak bio najstrašniji logor:
„Deca oduzeta od majki dovođena su u Azil, a zatim zaključavana u sobe zaražene tifusom i drugim bolestima. Ostavljana su bez hrane i vode dok ne umru.“
Wikipedia
Dete sa brojem umire u logoru Sisak, leto 1942.
Deca su držana u negrejanim sobama, gladovana i podvrgnuta medicinskim eksperimentima. Rezultati obdukcija pokazali su da su neka deca trovana kaustičnom sodom koja im je dodavana u hranu. Preživela zatočenica Smilja Timša sećala se da je neka supstanca mazana blizu dečjih usta, pa su umirala od žeđi. Nadzornik logora, lekar Antun Nađer, masovno je ubijao decu otrovnim injekcijama.
Deca bez imena, ali sa imenom Hristovim
U logorima je bilo zabranjeno davati deci imena; nosila su samo brojeve. Međutim, ime Hristovo bilo je ispisano na njihovim svetlim dušama:
„Posle toga pogledah, i gle, veliko mnoštvo koje niko nije mogao izbrojati, iz svakog naroda i plemena i jezika, stojeći pred prestolom i pred Jagnjetom, obučeni u bele haljine, s palminim granama u rukama svojim... To su oni koji dođoše iz velike nevolje; i opraše haljine svoje i ubeliše ih u krvi Jagnjetovoj.“ (Otkr. 7, 9.14)
Foto: preuzeto sa spc.rs
Ikona Svetih novomučenika jastrebarskih i sisačkih
Kanonizacija dece mučenika
Dečiji mučenici poštovani su odmah posle rata, ali je crkveno razumevanje njihovog podviga došlo tek u drugoj deceniji 21. veka. Pokret za njihovu kanonizaciju izazvao je negativne reakcije hrvatskog episkopata i Katoličke crkve, koja je kanonizovala Alojzija Stepinca, duhovnog inspiratora NDH.
Uprkos pokušajima da se zatru tragovi tragedije, Crkva je obnovila istorijsku pravdu. Pod vođstvom vladike Gerasima (Popovića), Gornjokarlovačka eparhija prikupila je obilje istorijskog materijala o „strašnom i neviđenom mučenju nevine dece u logoru Jastrebarsko“.
U profašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) na delu je bio ustaški genocid nad Srbima, progon i uništavanje svega što pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Sveti Dositej je nedugo po dolasku za mitropolita zagrebačkog osnovao monašku svetu porodicu 1936. godine, što je još jedan dokaz da je naša Crkva monaholjubiva i manastiroljubiva.
U knjizi “Istočni papizam”, istoričar Diogenis Valavanidis objavljuje faksimil dokumenta koji ukazuje na to da kanonizacija patrijarha Jeremija I, koji je pre pola veka ukinuo Pećku patrijaršiju, šalje ozbiljnu opomenu Beogradskoj patrijaršiji.
Na nedavno održanom zasedanju Svetog arhijerejskog Sabora, arhijereji su, pored razgovora o savremenim izazovima, odlučili da u lik svetih budu pribrojani verni hrišćani iz naroda – jerarsi, sveštenici, monasi i mučenici koji su životom i stradanjem ostavili neizbrisiv trag.
Rođen na Blagovesti, praznik na koji se i upokojio, ovaj duhovni gorostas proveo je ceo život između progonstva, molitve i borbe za istinu. Zbog svojih stavova bio je sklanjan, saslušavan i tiho gonjen – a danas ga narod slavi kao sveca koji i dalje menja ljudske sudbine.
Protojerej Vladimir Dolgih razbija raširene zablude i objašnjava u kojim situacijama je bolje ne prihvatiti kumstvo nego ga nositi samo kao praznu formu.
Govorio je bez milosti i najavio događaje koji će promeniti istoriju, zato se njegovo ime i danas izgovara sa tihim strahopoštovanjem i nemirom u savesti.
Sarajevo, Zagreb i Podgorica pojavljuju se kao tačke istog pritiska, dok profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči, protojerej-stavrofor Darko Đogo, objašnjava da iza naizgled nepovezanih inicijativa stoji dugoročna strategija razbijanja identiteta.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Govorio je bez milosti i najavio događaje koji će promeniti istoriju, zato se njegovo ime i danas izgovara sa tihim strahopoštovanjem i nemirom u savesti.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Serafima Sarovskog po starom kalendaru i Svetog Gerasima po novom. Katolici proslavljaju Svetog Pavla pustinjaka, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Obrezanje Isusa Hrista i Svetog Vasilija Velikog po starom kalendaru i Svetog Savu po novom. Katolici proslavljaju Svetog Feliksa iz Nole, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Nekadašnji direktor Zavoda za zaštitu spomenika otkriva šokantnu devastaciju Jadranske straže i upozorava da svaka nepromišljena odluka može zauvek obezvrediti vekove vere i istorije.
Životna drama Čeha koji je postao monah srpske carske lavre i u gomili zaboravljenih rukopisa pronašao Miroslavljevo jevanđelje – priča o veri, istrajnosti i otkriću koje je promenilo srpsku kulturu.