U Nedelju Svetih Otaca, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Božijoj prisutnosti i jedinstvu – a mladom jereju ukazano je posebno poverenje i blagoslov.
U belini koja je prekrila beogradsko naselje Medaković, zvona hrama Svetog Jovana Vladimira oglasila su početak svečane liturgije. Iako je napolju sneg neumorno vejao, unutrašnjost crkve bila je ispunjena toplinom, molitvom i mnoštvom vernika. Nedelja Svetih Otaca, koju narod proslavlja i kao praznik Oci, postala je dan duhovne radosti i susreta, ali i trenutak posebne svečanosti: rukopoloženja đakona Milojka Topalovića u čin sveštenika.
Foto: SPC
Hram Svetog Jovana Vladimira u beogradskom naselju Medaković
Patrijarh srpski Porfirije služio je liturgiju, a uz njega su sasluživali episkopi Tihon i Dositej, kao i brojni jereji i đakoni Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.
Sneg koji spaja nebo i zemlju
Patrijarh je u besedi povezao snežnu belinu koja je prekrivala hram sa duhovnom slikom Božije prisutnosti:
- I kao što ovaj sneg, koji veje i pokriva nas belinom, spaja nebo i zemlju, tako je i Gospod prevečno odredio da nebo i zemlja budu povezani, da nebo i zemlja budu jedno, da ono što je na nebu bude i na zemlji, a to je volja Božja.
Pročitan je odlomak iz Jevanđelja po Mateju, koji iznosi rodoslov Hrista. Patrijarh je naglasio da rodoslov potvrđuje stvarnu ljudsku prirodu Hrista i Njegovo božansko začeće u Presvetoj Bogorodici:
- Gospod koji dolazi u svet nije došao prividno. Nije On utvara, nije On naša fantazija, nego zaista mi vidimo Njegov rodoslov po telu. Isto tako, Jevanđelje navodi da Ga je rodila Presveta Bogorodica, u kojoj je On začet Duhom Svetim. To je nadumna tajna, koju možemo samo verom naslutiti, uranjati u nju i živeti u susretu sa tim događajem.
Foto: SPC
Liturgiju je služio patrijarh Porfirije, sasluživali su episkopi Tihon i Dositej
Bog je uvek sa nama
Patrijarh Porfirije podsetio je vernike da je Bog uvek sa nama, čak i kada se udaljimo jedni od drugih i od Njega, te da povratak Bogu vraća mir među ljudima:
- Ne možemo biti jedno među sobom ako nismo jedno sa Bogom. Carstvo Božje je u nama, a Carstvo je tamo gde je Car. On je Gospod i Car mira i u našim srcima i u našim dušama obitava. Da li ćemo Ga prepoznati i zagrliti zavisi samo od nas.
Na kraju liturgije, deca i vernici imali su priliku da se druže sa patrijarhom i novorukopoloženim sveštenikom. Patrijarh je tada uputio i posebnu pouku jereju Milojku i najmlađima:
- Svi smo pre svega deca Božja, a svako unutar svog poretka ima svoj dar, svoju ulogu i svoje poslušanje. Danas smo dobili i novog sveštenika, oca Milojka. Neka ga Gospod blagoslovi i neka mu da snage da služi u Crkvi Hristovoj, da vodi brigu o Domu Božjem, da njegova služba bude u slavu Božju i na spasenje svima nama.
Nedelja Otaca kao dan zajedništva
Ova Nedelja Svetih Otaca u hramu Svetog Jovana Vladimira još jednom je potvrdila da tradicija, zajedništvo i prisustvo Crkve ne prestaju da povezuju nebo i zemlju, podsećajući vernike da je Božija ljubav uvek blizu, u srcima i životima onih koji veruju.
Uz sasluženje episkopa Alekseja i Nikona, patrijarh Porfirije služio je liturgiju u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, posle čega je svečanim činom rukopoloženja Crkvi podario novog pastira vere.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla, poglavar SPC je, govoreći o isceljenju krvotočive žene i Jairovoj kćerki, poručio da se put slobode otvara onima koji se, poput njih, predaju Bogu bez straha.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.
Dušan Ubović otkrio je šta je ekipa RTS-a snimila na Svetoj gori, kako je iguman Jefrem govorio o Srbiji i Kosovu, ali i zbog čega je susret sa kivotom Presvete Bogorodice doživeo kao nešto što prevazilazi svako ljudsko objašnjenje.
U besedi za subotu 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako svet često odbacuje one koji upozoravaju, opominju i pozivaju na duhovnu promenu, ali i zašto upravo takvi ostavljaju najdublji trag kroz vreme.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na liturgiji u hramu Svetog Dimitrija poglavar SPC govorio o slabosti čoveka, snazi poverenja i putu koji ostaje otvoren za svakoga, dok je rukopoloženje novog đakona dalo događaju posebnu težinu i simboliku novog početka.
Kroz učenja Svetog Grigorija Palame i primere iz Jevanđelja poglavar SPC je u besedi podsetio vernike koliko molitva, poniznost i istinska vera oblikuju naš život i zajednicu, dok je mladog službenika Sinoda rukopoložio u čin đakona.
U svečanom prijemu u Patrijaršiji, srpski patrijarh Porfirije poručio je novorukopoloženim đakonima da njihova služba nije samo čast, već i sveta odgovornost — da životom i delom svedoče Hrista i budu stubovi vere u savremenom svetu.
Uoči praznika Svetih Ćirila i Metodija, u hramu na Vračaru bogosluženje pred jednom od najvećih čudotvornih svetinja, koja se retko iznosi sa Svete gore.
U Bogosloviju je došao jedan od najpoštovanijih svetogorskih duhovnika, donoseći blagoslov iz manastira Vatopeda i snažne poruke o veri, molitvi i putu Svetog Save.
U sabornom hramu manastira Mileševa hramovna slava okupila je veliki broj vernika, dece i gostiju iz javnog života, dok su svečana liturgija i beseda o životu jačem od smrti pretvorile Spasovdan u snažno duhovno sabranje koje je ostavilo dubok utisak na prisutne.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
U svojoj knjizi "Lestvica" svetitelj je opisao kako se u molitvi javljaju zevanje, smeh i rasejanost, ukazujući da iza tih prekida pažnje stoji dublja borba za sabranost pred Bogom.
Dok je jutarnji požar zahvatio crkvu u Botošu, iz nje su na vreme iznete ikone i crkveni predmeti od posebnog značaja za pravoslavnu zajednicu, čime je sprečeno njihovo uništenje.