U Nedelju Svetih Otaca, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Božijoj prisutnosti i jedinstvu – a mladom jereju ukazano je posebno poverenje i blagoslov.
U belini koja je prekrila beogradsko naselje Medaković, zvona hrama Svetog Jovana Vladimira oglasila su početak svečane liturgije. Iako je napolju sneg neumorno vejao, unutrašnjost crkve bila je ispunjena toplinom, molitvom i mnoštvom vernika. Nedelja Svetih Otaca, koju narod proslavlja i kao praznik Oci, postala je dan duhovne radosti i susreta, ali i trenutak posebne svečanosti: rukopoloženja đakona Milojka Topalovića u čin sveštenika.
Foto: SPC
Hram Svetog Jovana Vladimira u beogradskom naselju Medaković
Patrijarh srpski Porfirije služio je liturgiju, a uz njega su sasluživali episkopi Tihon i Dositej, kao i brojni jereji i đakoni Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.
Sneg koji spaja nebo i zemlju
Patrijarh je u besedi povezao snežnu belinu koja je prekrivala hram sa duhovnom slikom Božije prisutnosti:
- I kao što ovaj sneg, koji veje i pokriva nas belinom, spaja nebo i zemlju, tako je i Gospod prevečno odredio da nebo i zemlja budu povezani, da nebo i zemlja budu jedno, da ono što je na nebu bude i na zemlji, a to je volja Božja.
Pročitan je odlomak iz Jevanđelja po Mateju, koji iznosi rodoslov Hrista. Patrijarh je naglasio da rodoslov potvrđuje stvarnu ljudsku prirodu Hrista i Njegovo božansko začeće u Presvetoj Bogorodici:
- Gospod koji dolazi u svet nije došao prividno. Nije On utvara, nije On naša fantazija, nego zaista mi vidimo Njegov rodoslov po telu. Isto tako, Jevanđelje navodi da Ga je rodila Presveta Bogorodica, u kojoj je On začet Duhom Svetim. To je nadumna tajna, koju možemo samo verom naslutiti, uranjati u nju i živeti u susretu sa tim događajem.
Foto: SPC
Liturgiju je služio patrijarh Porfirije, sasluživali su episkopi Tihon i Dositej
Bog je uvek sa nama
Patrijarh Porfirije podsetio je vernike da je Bog uvek sa nama, čak i kada se udaljimo jedni od drugih i od Njega, te da povratak Bogu vraća mir među ljudima:
- Ne možemo biti jedno među sobom ako nismo jedno sa Bogom. Carstvo Božje je u nama, a Carstvo je tamo gde je Car. On je Gospod i Car mira i u našim srcima i u našim dušama obitava. Da li ćemo Ga prepoznati i zagrliti zavisi samo od nas.
Na kraju liturgije, deca i vernici imali su priliku da se druže sa patrijarhom i novorukopoloženim sveštenikom. Patrijarh je tada uputio i posebnu pouku jereju Milojku i najmlađima:
- Svi smo pre svega deca Božja, a svako unutar svog poretka ima svoj dar, svoju ulogu i svoje poslušanje. Danas smo dobili i novog sveštenika, oca Milojka. Neka ga Gospod blagoslovi i neka mu da snage da služi u Crkvi Hristovoj, da vodi brigu o Domu Božjem, da njegova služba bude u slavu Božju i na spasenje svima nama.
Nedelja Otaca kao dan zajedništva
Ova Nedelja Svetih Otaca u hramu Svetog Jovana Vladimira još jednom je potvrdila da tradicija, zajedništvo i prisustvo Crkve ne prestaju da povezuju nebo i zemlju, podsećajući vernike da je Božija ljubav uvek blizu, u srcima i životima onih koji veruju.
Uz sasluženje episkopa Alekseja i Nikona, patrijarh Porfirije služio je liturgiju u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, posle čega je svečanim činom rukopoloženja Crkvi podario novog pastira vere.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla, poglavar SPC je, govoreći o isceljenju krvotočive žene i Jairovoj kćerki, poručio da se put slobode otvara onima koji se, poput njih, predaju Bogu bez straha.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Priča o učeniku koji je bio uz Hrista, a potom otišao svojim putem otvara pitanje slobodne volje, slabosti i propuštene prilike za pokajanje, koje i danas izaziva nemir i preispitivanje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Veliku sredu po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Dionizija Korintskog, dok Jevreji obeležavaju dane Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na liturgiji u hramu Svetog Dimitrija poglavar SPC govorio o slabosti čoveka, snazi poverenja i putu koji ostaje otvoren za svakoga, dok je rukopoloženje novog đakona dalo događaju posebnu težinu i simboliku novog početka.
Kroz učenja Svetog Grigorija Palame i primere iz Jevanđelja poglavar SPC je u besedi podsetio vernike koliko molitva, poniznost i istinska vera oblikuju naš život i zajednicu, dok je mladog službenika Sinoda rukopoložio u čin đakona.
U svečanom prijemu u Patrijaršiji, srpski patrijarh Porfirije poručio je novorukopoloženim đakonima da njihova služba nije samo čast, već i sveta odgovornost — da životom i delom svedoče Hrista i budu stubovi vere u savremenom svetu.
Nakon složene operacije u Istanbulu i nedelja neizvesnosti, paroh iz Pilice pokazao je kako izgleda kada ljubav prema bližnjem preraste u čin koji menja sudbinu, bez očekivanja priznanja i bez zadrške pred ličnim iskušenjem.
Svetinja koja se vekovima čuva u manastiru Vatoped biće doneta u prestonicu i nošena na čelu litije, dok će vernici potom imati priliku da joj se poklone u hramu Svetog Save.
U hramu u kojem je godinama služio, sabrano sveštenstvo i mnoštvo vernika oprostili su se od oca Nenada i njegove supruge, dok se zajednica, u molitvi, suočava sa velikim gubitkom.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Nakon složene operacije u Istanbulu i nedelja neizvesnosti, paroh iz Pilice pokazao je kako izgleda kada ljubav prema bližnjem preraste u čin koji menja sudbinu, bez očekivanja priznanja i bez zadrške pred ličnim iskušenjem.
Svetinja koja se vekovima čuva u manastiru Vatoped biće doneta u prestonicu i nošena na čelu litije, dok će vernici potom imati priliku da joj se poklone u hramu Svetog Save.