U Nedelju Svetih Otaca, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Božijoj prisutnosti i jedinstvu – a mladom jereju ukazano je posebno poverenje i blagoslov.
U belini koja je prekrila beogradsko naselje Medaković, zvona hrama Svetog Jovana Vladimira oglasila su početak svečane liturgije. Iako je napolju sneg neumorno vejao, unutrašnjost crkve bila je ispunjena toplinom, molitvom i mnoštvom vernika. Nedelja Svetih Otaca, koju narod proslavlja i kao praznik Oci, postala je dan duhovne radosti i susreta, ali i trenutak posebne svečanosti: rukopoloženja đakona Milojka Topalovića u čin sveštenika.
Foto: SPC
Hram Svetog Jovana Vladimira u beogradskom naselju Medaković
Patrijarh srpski Porfirije služio je liturgiju, a uz njega su sasluživali episkopi Tihon i Dositej, kao i brojni jereji i đakoni Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.
Sneg koji spaja nebo i zemlju
Patrijarh je u besedi povezao snežnu belinu koja je prekrivala hram sa duhovnom slikom Božije prisutnosti:
- I kao što ovaj sneg, koji veje i pokriva nas belinom, spaja nebo i zemlju, tako je i Gospod prevečno odredio da nebo i zemlja budu povezani, da nebo i zemlja budu jedno, da ono što je na nebu bude i na zemlji, a to je volja Božja.
Pročitan je odlomak iz Jevanđelja po Mateju, koji iznosi rodoslov Hrista. Patrijarh je naglasio da rodoslov potvrđuje stvarnu ljudsku prirodu Hrista i Njegovo božansko začeće u Presvetoj Bogorodici:
- Gospod koji dolazi u svet nije došao prividno. Nije On utvara, nije On naša fantazija, nego zaista mi vidimo Njegov rodoslov po telu. Isto tako, Jevanđelje navodi da Ga je rodila Presveta Bogorodica, u kojoj je On začet Duhom Svetim. To je nadumna tajna, koju možemo samo verom naslutiti, uranjati u nju i živeti u susretu sa tim događajem.
Foto: SPC
Liturgiju je služio patrijarh Porfirije, sasluživali su episkopi Tihon i Dositej
Bog je uvek sa nama
Patrijarh Porfirije podsetio je vernike da je Bog uvek sa nama, čak i kada se udaljimo jedni od drugih i od Njega, te da povratak Bogu vraća mir među ljudima:
- Ne možemo biti jedno među sobom ako nismo jedno sa Bogom. Carstvo Božje je u nama, a Carstvo je tamo gde je Car. On je Gospod i Car mira i u našim srcima i u našim dušama obitava. Da li ćemo Ga prepoznati i zagrliti zavisi samo od nas.
Na kraju liturgije, deca i vernici imali su priliku da se druže sa patrijarhom i novorukopoloženim sveštenikom. Patrijarh je tada uputio i posebnu pouku jereju Milojku i najmlađima:
- Svi smo pre svega deca Božja, a svako unutar svog poretka ima svoj dar, svoju ulogu i svoje poslušanje. Danas smo dobili i novog sveštenika, oca Milojka. Neka ga Gospod blagoslovi i neka mu da snage da služi u Crkvi Hristovoj, da vodi brigu o Domu Božjem, da njegova služba bude u slavu Božju i na spasenje svima nama.
Nedelja Otaca kao dan zajedništva
Ova Nedelja Svetih Otaca u hramu Svetog Jovana Vladimira još jednom je potvrdila da tradicija, zajedništvo i prisustvo Crkve ne prestaju da povezuju nebo i zemlju, podsećajući vernike da je Božija ljubav uvek blizu, u srcima i životima onih koji veruju.
Uz sasluženje episkopa Alekseja i Nikona, patrijarh Porfirije služio je liturgiju u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, posle čega je svečanim činom rukopoloženja Crkvi podario novog pastira vere.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla, poglavar SPC je, govoreći o isceljenju krvotočive žene i Jairovoj kćerki, poručio da se put slobode otvara onima koji se, poput njih, predaju Bogu bez straha.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na liturgiji u hramu Svetog Dimitrija poglavar SPC govorio o slabosti čoveka, snazi poverenja i putu koji ostaje otvoren za svakoga, dok je rukopoloženje novog đakona dalo događaju posebnu težinu i simboliku novog početka.
Kroz učenja Svetog Grigorija Palame i primere iz Jevanđelja poglavar SPC je u besedi podsetio vernike koliko molitva, poniznost i istinska vera oblikuju naš život i zajednicu, dok je mladog službenika Sinoda rukopoložio u čin đakona.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.