Uz sasluženje episkopa Alekseja i Nikona, patrijarh Porfirije služio je liturgiju u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, posle čega je svečanim činom rukopoloženja Crkvi podario novog pastira vere.
Pod svodovima svetinje posvećene Pokrovu Presvete Bogorodice u Beogradu, patrijarh srpski Porfirije uzneo je molitve i predvodio sabor vernih, okupljajući narod u duhovnoj radosti i zajedništvu. U ovom svetom činu ljubav Božija još jednom je dotakla srca prisutnih, osvetljujući put vere i nade.
U nadahnutoj besedi patrijarh je tumačio reči Gospodnje iz Lukinog Jevanđelja, osvetljavajući duboki smisao Priče o bludnom sinu. Njegove reči bile su uteha i putokaz:
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije sa episkopima hvostanskim Aleksejem i jenopoljskim Nikonom
- Bez obzira na dubinu pada i udaljenost od očevog doma, čovek nikad nije potpuno izgubljen ukoliko ne izgubi svest o tome da je otac uvek otac, ukoliko prepozna da je njegov pad promašen život i ukoliko se u njemu probudi želja, vapaj, čežnja i potreba da se vrati u prvobitno stanje. Jednom rečju, cilj ove priče jeste da pokaže da, iako smo grešni, slabi i nemoćni, Bog nam je Crkvom svojom darovao pokajanje – mogućnost preobražaja, mogućnost ustajanja iz najveće slabosti, iz najvećeg mraka, iz najvećeg blata – besedio je patrijarh Porfirije.
Foto: SPC
Poglavaru Srpske pravoslavne crkve u svečanom bogosluženju sasluživali su episkopi hvostanski Aleksej i jenopoljski Nikon, kao i mnogi sveštenoslužitelji, koji su svojim molitvenim učešćem uzveličali ovu svetu službu. U duhu crkvenog predanja, tokom liturgije, patrijarh Porfirije rukopoložio je đakona Pavla Matulića u čin sveštenika, darujući mu blagoslov za nastavak služenja Bogu i narodu.
Foto: SPC
Novorukopoloženi sveštenik, otac Pavle Matulić (u sredini)
Sveštenik Pavle Matulić, rođen 1978. godine u Beogradu, svoj duhovni put započeo je još u mladosti, posvećujući se teološkom obrazovanju i crkvenoj službi. Upisuje Arheologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gde je diplomirao 2004. Naredne godine, posle odsluženog vojnog roka, otpočinje rad u crkvi Pokrova Presvete Bogorodice kao pomoćnik sveštenika, a iste godine, po blagoslovu blaženopočivšeg patrijarha Pavla, započinje studije na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu, gde završava studije Opšte teologije sa zvanjem master teologa.
Njegovo predano služenje u crkvi Pokrova Presvete Bogorodice trajalo je godinama, dok ga je 2020. godine, na dan slave ovog svetog hrama, patrijarh Irinej rukopoložio u čin đakona. Kroz crkveno pojanje i vođenje muzičkog sastava „Stupovi“, otac Pavle je svojim talentom i predanošću svedočio lepotu bogosluženja.
Foto: SPC
U duhu bogonosnih otaca, nova sveštenička služba oca Pavla Matulića biće ispunjena ljubavlju, pokajanjem i neumornim trudom u vinogradu Gospodnjem. Njegov put je put pastira koji će, vođen rukom Božijom, okupljati duše u krilu Crkve, pozivajući ih na spasenje i život u veri.
U svojoj nadahnutoj besedi, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o večnom jedinstvu Boga i čoveka, značaju zajedništva i putu ka životu u veri, ljubavi i svetlosti Hristovoj.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, teolog Tamara Gajić Jovanović analizira stavove svoje koleginice Jelene Petrović i ukazuje na suštinsko nerazumevanje identiteta i misije Crkve.
Članovi Srpskog udruženja „Karađorđe“ predstavili rad na očuvanju kulturne baštine Boke Kotorske, a susret sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve bio je prilika za zajedničko proslavljanje tradicije i istorije.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Vernici su se sabrali u crkvi Svetih Joakima i Ane kako bi proslavili krsnu slavu, dok je patrijarh istakao prisustvo Božje blagosti i čuda u svakodnevnom životu.
Na obeležavanju 150 godina Nevesinjske puške odzvanjale su reči o veri koja oslobađa, o ljubavi jačoj od smrti i jedinstvu naroda bez kog nema istinske slobode.
U 9 časova će početi sveta liturgija kojom će načalstvovati patrijarh srpski Porfirije uz sasluženje visokopreosvećenih mitropolita šumadijskog Jovana, braničevskog Ignatija i niškog Arsenija.
Na praznik Svetih cara Konstantina i carice Jelene, patrijarh srpski služio je liturgiju u Beogradu i u nadahnutoj besedi poručio da prava sloboda ne znači činiti šta god poželimo, već biti oslobođen od đavola, smrti i greha kroz zajednicu sa Hristom.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.