Đakon dr Ivica Čairović postao sveštenik, dok je beseda poglavara Srpske pravoslavne crkve osvetlila put do Carstva Božjeg.
Na petu nedelju velikoga posta, Nedelju Marije Egipćanke, crkva Svetog kneza Lazara na Zvezdari postala je svedok duhovnog događaja od posebnog značaja. Patrijarh srpski Porfirije služio je liturgiju u prisustvu vikarnog episkopa Alekseja i brojnih sveštenika i đakona Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, okupljajući verni narod u molitvenom zajedništvu i kontemplaciji.
Bratstvo Zvezdarske Lazarice te nedelje obogatilo se za novog služitelja oltara. Rukom patrijarha Porfirija u sveštenički čin uveden je đakon dr Ivica Čairović, profesor Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu, čime je simbolično i stvarno osnaženo duhovno nasleđe hramova u Beogradu.
- I nije čudo što, evo, u petu nedelju posta, braćo i sestre, mi slavimo Svetu Mariju Egipćanku na čijem životu se otkriva tajna Hristova, tajna ljubavi Hristove i blagodati Božje, ali se otkriva i istinitost one početne reči iz Jevanđelja da bez smirenja, tj. bez pokajanja, bez preobražaja, bez spoznaje da treba da budemo bolji i da uzrastamo u vrlini i u dobru u saradnji sa blagodaću Božjom, znajući da od nje sve počinje i njom sve završava, da bez toga mi ne možemo ući u Carstvo Božje - podvukao je patrijarh Porfirije u besedi upućenoj sabranom narodu.
Foto: SPC
Crkva Svetog kneza Lazara na Zvezdari
Novo svetlo u Zvezdarskoj Lazarici
Parohija pri crkvi Svetog velikomučenika kneza Lazara u naselju Bulbuder, nekada poznatom kao Dolina slavuja, osnovana je 1927. godine, a izgradnja hrama bila je moguća zahvaljujući velikim srpskim dobrotvorima Stanojlu i Draginji Petrović, uz dar beogradske opštine koja je ustupila plac. Kamen temeljac osvećen je na Petrovdan 1935. godine, dok je čin osvećenja hrama obavio patrijarh Varnava na Vidovdan 1936. godine. U hramu se čuva deo moštiju Svetog velikomučenika kneza Lazara, a vernici pred ikonom Svetog velikomučenika Mine pronalaze utehu, isceljenje i duhovni mir.
– Bez pokajanja, bez napuštanja ovog sveta, ne u smislu fizičkog odlaska iz njega, nego bez napuštanja logike, mudrovanja, filosofije ovoga sveta i pripajanja blagodati Božjoj, logici Hristovoj i Njegovom Jevanđelju, mi ne možemo ući u tajnu Carstva Božjeg. Već sada i ovde naš život postaje pakao ako ga posvetimo logici ovog sveta. Neka pogleda svako od nas u sebe i pred licem Božjim bude iskren – poručio je patrijarh Porfirije, naglašavajući značaj svakodnevnog preispitivanja, pokajanja i težnje ka Hristovoj ljubavi.
Kao primer preobražaja, patrijarh je naveo život Svete Marije Egipćanke, koja je kroz susret sa Gospodom doživela unutrašnji preokret i odlučila da sav svoj život ustroji u skladu sa voljom Božjom.
- Njegova reč je raj, Njegova reč je smisao, Njegova reč je svedok i činjenica Carstva Božjeg kao krajnje mogućnosti za koju smo stvoreni - rekao je patrijarh, potvrđujući kroz reč i delo duhovnu snagu i značaj rukopoloženja u životu crkve.
Vernici su se sabrali na Vračaru povodom praznika posvećenog pobedi poštovanja svetih ikona, dok je patrijarh govorio o veri kao temelju svakog ljudskog izbora i upozorio da bez istine Jevanđelja nema ni istinskog života.
Kroz učenja Svetog Grigorija Palame i primere iz Jevanđelja poglavar SPC je u besedi podsetio vernike koliko molitva, poniznost i istinska vera oblikuju naš život i zajednicu, dok je mladog službenika Sinoda rukopoložio u čin đakona.
U Vranju je služen pomen stradalima, dok su reči poglavara Srpske pravoslavne crkve o ubijenim devojčicama, izgubljenom miru i savesti čovečanstva otvorile pitanje - kuda ide svet ako zaboravi vrednost života.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Na liturgiji u hramu Svetog Dimitrija poglavar SPC govorio o slabosti čoveka, snazi poverenja i putu koji ostaje otvoren za svakoga, dok je rukopoloženje novog đakona dalo događaju posebnu težinu i simboliku novog početka.
U Nedelju Svetih Otaca, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Božijoj prisutnosti i jedinstvu – a mladom jereju ukazano je posebno poverenje i blagoslov.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice patrijarh srpski služio je liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu, a tokom bogosluženja u svešteni čin đakona rukopoložen je Filip Vuletaš.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.