Kroz učenja Svetog Grigorija Palame i primere iz Jevanđelja poglavar SPC je u besedi podsetio vernike koliko molitva, poniznost i istinska vera oblikuju naš život i zajednicu, dok je mladog službenika Sinoda rukopoložio u čin đakona.
Druga nedelja Velikog posta u Beogradu je obeležena liturgijskim sabranjem i dubokom molitvom . U crkvi Svetog Marka, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju posvećenu Svetom Grigoriju Palami, velikom učitelju Crkve čija učenja o prirodi i blagodatima Duha Svetog i danas osvetljavaju put vere.
Rukopoloženje službenika Sinoda u čin đakona
Patrijarhu su sasluživali vikarni Episkop moravički Tihon, arhimandrit Nektarije, glavni sekretar Svetog Arhijerejskog Sinoda, arhimandrit Vasilije, službenik Sinoda, kao i brojni sveštenici i đakoni. Liturgija je imala i poseban trenutak – rukopoloženje Milorada Ilića, doktoranda i službenika Sinoda, u čin đakona, što je dodatno obogatilo duhovnu dimenziju dana.
Foto: SPC
Veroučitelj i službenik Sinoda Milorad Ilić rukopoložen je u čin đakona
U svojoj besedi, Patrijarh je istakao učenje Svetog Grigorija Palame, koje je iz temelja oblikovalo pravoslavno razumevanje Boga i molitve:
– Sveti Grigorije Palama je objasnio blagodaću Duha Svetog da u Bogu razlikujemo Njegovu suštinu koja je nepristupna, nedostupna na bilo koji način za nas ljude, ali da istovremeno Gospod ima i netvarne energije svoje, kojima se otkriva i kroz koje Ga mi poznajemo i opštimo sa Njim, naravno, na temeljima svoje vere i kroz molitvu – naglasio je Patrijarh.
“Naš um je pomračen od gordosti”
On je podsetio vernike da vera zahteva poniznost i priznanje sopstvenih slabosti:
– Molitvom mi ispovedamo Boga i potvrđujemo da nam je Bog potreban, a Sveti Grigorije Palama, pored ostalog, znao je da je naš um pomračen zbog gordosti, sujete, narcisoidnosti, samoljublja, sebičnosti, individualizma, zbog greha. Zato je znao da Gospod treba da prosvetli naš um i naše srce i uobličio je naš odnos prema Bogu kroz jednostavnu molitvu, preporučujući nam da Mu se molimo rečima: Gospode, prosvetli moju tamu. Unesi svetlost u moje srce, u moju dušu, u moje biće. Daj mi da sve gledam Tvojim očima, da sve razumem Tvojim umom, da osećam Tvojim srcem i da izgovaram reči Tvojim ustima.
Tumačeći odlomak iz Jevanđelja po Marku, u kojem četvorica prijatelja donose bolesnika Gospodu, Patrijarh je naglasio da vera oblikuje ne samo čuda u životu, već i promenu srca i uma:
– Imamo priliku da razumemo da sve od vere zavisi. Ne možemo očekivati ni prosvećenje naših srca, ni uma, niti da pojmimo šta se zbiva u nama i oko nas, a kamoli da prihvatimo sve ono što nam dolazi kao sadržaj našeg života, ako nemamo istinsku i pravu veru, istinsko i pravo poverenje u Boga. Kad imamo vere, onda je sve čudo u našem životu, ne samo čudo izlečenja od bolesti, nego čudo pokajanja, neprestanog preumljenja našeg, naše promene, našeg truda da budemo bolji, ja da budem bolji, ti da budeš bolji, kako bi onda svima nama zajedno bilo bolje, kako bi blagodat Božja mogla da nađe mesto na kojem će se projaviti i da to mesto budemo mi kao zajednica - zaključio je patrijarh.
Vernici svih generacija osjetili su snagu molitve i zajedništva, podsećajući se da jedini pravi kompas kroz život vodi kroz Hrista, ljubav i nesebično služenje bližnjima.
Vernici su se sabrali na Vračaru povodom praznika posvećenog pobedi poštovanja svetih ikona, dok je patrijarh govorio o veri kao temelju svakog ljudskog izbora i upozorio da bez istine Jevanđelja nema ni istinskog života.
U Patrijaršijskom dvoru u Beogradu istaknuta je važnost razumevanja među vernicima različitih tradicija; susretu su prisustvovali i ključni predstavnici Islamske zajednice i Patrijaršijskog Kabineta.
Patrijarh jerusalimski i predsednik SAD u razgovoru su otvorili pitanja opstanka hrišćana u Svetoj zemlji, zaštite svetih mesta i statusa koji čuva vekovni poredak u Jerusalimu.
Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika.
Podrhtavanje tla jačine 5,2 stepena pogodio je područje Prokopija na Eviji, poznato po svetinji Svetog Jovana Rusa. Potres je prekinuo crkveni obred, oštetio kuće i prodavnice i izazvao veliku uznemirenost među stanovnicima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na Markovdan služena liturgija u Hramu Svetog apostola i jevanđeliste Marka, poglavar Srpske pravoslavne crkve odlikovao sveštenika i održao nadahnutu besedu.
Sabranost i snažan duhovni prizor obeležili su jutarnje okupljanje, uz dolazak vernika iz svih krajeva grada i atmosferu koja je ispunila hram i njegovu portu.
Episkopi Stefan i Nikon prisustvovali su prvoj prazničnoj liturgiji patrijarha Šija u Tbilisiju i uručili pismo patrijarha Porfirija o jačanju odnosa dve sestrinske crkve i dva pravoslavna naroda.
Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Ovaj dan otkriva retku sliku u bogosluženju: umesto pojedinačnih imena sabira se celo nebo svetih, a ovaj praznik istovremeno označava prelazak u novi crkveni ritam i početak pripreme za Petrovdanski post.
Iguman raletinački podseća da se borba za veru ne vodi spoljašnjim sredstvima, već u čovekovoj unutrašnjosti, gde se odlučuje šta ostaje, a šta se gasi u tami zaborava.