Kroz učenja Svetog Grigorija Palame i primere iz Jevanđelja poglavar SPC je u besedi podsetio vernike koliko molitva, poniznost i istinska vera oblikuju naš život i zajednicu, dok je mladog službenika Sinoda rukopoložio u čin đakona.
Druga nedelja Velikog posta u Beogradu je obeležena liturgijskim sabranjem i dubokom molitvom . U crkvi Svetog Marka, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju posvećenu Svetom Grigoriju Palami, velikom učitelju Crkve čija učenja o prirodi i blagodatima Duha Svetog i danas osvetljavaju put vere.
Rukopoloženje službenika Sinoda u čin đakona
Patrijarhu su sasluživali vikarni Episkop moravički Tihon, arhimandrit Nektarije, glavni sekretar Svetog Arhijerejskog Sinoda, arhimandrit Vasilije, službenik Sinoda, kao i brojni sveštenici i đakoni. Liturgija je imala i poseban trenutak – rukopoloženje Milorada Ilića, doktoranda i službenika Sinoda, u čin đakona, što je dodatno obogatilo duhovnu dimenziju dana.
Foto: SPC
Veroučitelj i službenik Sinoda Milorad Ilić rukopoložen je u čin đakona
U svojoj besedi, Patrijarh je istakao učenje Svetog Grigorija Palame, koje je iz temelja oblikovalo pravoslavno razumevanje Boga i molitve:
– Sveti Grigorije Palama je objasnio blagodaću Duha Svetog da u Bogu razlikujemo Njegovu suštinu koja je nepristupna, nedostupna na bilo koji način za nas ljude, ali da istovremeno Gospod ima i netvarne energije svoje, kojima se otkriva i kroz koje Ga mi poznajemo i opštimo sa Njim, naravno, na temeljima svoje vere i kroz molitvu – naglasio je Patrijarh.
“Naš um je pomračen od gordosti”
On je podsetio vernike da vera zahteva poniznost i priznanje sopstvenih slabosti:
– Molitvom mi ispovedamo Boga i potvrđujemo da nam je Bog potreban, a Sveti Grigorije Palama, pored ostalog, znao je da je naš um pomračen zbog gordosti, sujete, narcisoidnosti, samoljublja, sebičnosti, individualizma, zbog greha. Zato je znao da Gospod treba da prosvetli naš um i naše srce i uobličio je naš odnos prema Bogu kroz jednostavnu molitvu, preporučujući nam da Mu se molimo rečima: Gospode, prosvetli moju tamu. Unesi svetlost u moje srce, u moju dušu, u moje biće. Daj mi da sve gledam Tvojim očima, da sve razumem Tvojim umom, da osećam Tvojim srcem i da izgovaram reči Tvojim ustima.
Tumačeći odlomak iz Jevanđelja po Marku, u kojem četvorica prijatelja donose bolesnika Gospodu, Patrijarh je naglasio da vera oblikuje ne samo čuda u životu, već i promenu srca i uma:
– Imamo priliku da razumemo da sve od vere zavisi. Ne možemo očekivati ni prosvećenje naših srca, ni uma, niti da pojmimo šta se zbiva u nama i oko nas, a kamoli da prihvatimo sve ono što nam dolazi kao sadržaj našeg života, ako nemamo istinsku i pravu veru, istinsko i pravo poverenje u Boga. Kad imamo vere, onda je sve čudo u našem životu, ne samo čudo izlečenja od bolesti, nego čudo pokajanja, neprestanog preumljenja našeg, naše promene, našeg truda da budemo bolji, ja da budem bolji, ti da budeš bolji, kako bi onda svima nama zajedno bilo bolje, kako bi blagodat Božja mogla da nađe mesto na kojem će se projaviti i da to mesto budemo mi kao zajednica - zaključio je patrijarh.
Vernici svih generacija osjetili su snagu molitve i zajedništva, podsećajući se da jedini pravi kompas kroz život vodi kroz Hrista, ljubav i nesebično služenje bližnjima.
Vernici su se sabrali na Vračaru povodom praznika posvećenog pobedi poštovanja svetih ikona, dok je patrijarh govorio o veri kao temelju svakog ljudskog izbora i upozorio da bez istine Jevanđelja nema ni istinskog života.
U Patrijaršijskom dvoru u Beogradu istaknuta je važnost razumevanja među vernicima različitih tradicija; susretu su prisustvovali i ključni predstavnici Islamske zajednice i Patrijaršijskog Kabineta.
Poglavar Ruske pravoslavne crkve u Moskvi govorio je o podelama u pravoslavlju i porastu napetosti među crkvenim centrima, uz poruku da je za izlazak iz krize neophodan povratak kanonskom poretku i dijalogu.
U prisustvu predstavnika Srbije i Ambasade Rusije, kao i arhijereja Srpske pravoslavne crkve, svečanost u Novom Sadu prerastao je diplomatski protokol i dobio snažnu duhovnu i simboličku dimenziju kroz poruke o veri i jedinstvu.
U Starom Generalštabu obeležen Dan Vojske Srbije uz poruke o državnosti, tradiciji i nasleđu Drugog srpskog ustanka, uz prisustvo državnih i verskih i velikodostojnika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U drevnoj svetinji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovom silasku u smrt kao pobedi nad najvećim neprijateljem čoveka, dok su vernici poneli snažnu poruku nade i utehe.
Na liturgiji u hramu Svetog Dimitrija poglavar SPC govorio o slabosti čoveka, snazi poverenja i putu koji ostaje otvoren za svakoga, dok je rukopoloženje novog đakona dalo događaju posebnu težinu i simboliku novog početka.
Jedan apel poglavara Srpske pravoslavne crkve pretvara molitvu u konkretno delo: krv koja se daruje u beogradskim hramovima postaje nada za nečiji novi početak.
U prisustvu predstavnika Srbije i Ambasade Rusije, kao i arhijereja Srpske pravoslavne crkve, svečanost u Novom Sadu prerastao je diplomatski protokol i dobio snažnu duhovnu i simboličku dimenziju kroz poruke o veri i jedinstvu.
U Starom Generalštabu obeležen Dan Vojske Srbije uz poruke o državnosti, tradiciji i nasleđu Drugog srpskog ustanka, uz prisustvo državnih i verskih i velikodostojnika.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dok policija istražuje vandalizam nad pravoslavnim objektom, predsednik Samostalne demokratske srpske stranke upozorava na atmosferu u javnom prostoru i ukazuje na širi društveni kontekst koji prati slučaj.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Dok policija istražuje vandalizam nad pravoslavnim objektom, predsednik Samostalne demokratske srpske stranke upozorava na atmosferu u javnom prostoru i ukazuje na širi društveni kontekst koji prati slučaj.
Jednostavan recept iz domaće kuhinje koji se pripremao u mrsne dane, uz pažljivo birane sastojke i strpljenje koje svakoj trpezi daje posebnu toplinu i punoću ukusa.