Kroz učenja Svetog Grigorija Palame i primere iz Jevanđelja poglavar SPC je u besedi podsetio vernike koliko molitva, poniznost i istinska vera oblikuju naš život i zajednicu, dok je mladog službenika Sinoda rukopoložio u čin đakona.
Druga nedelja Velikog posta u Beogradu je obeležena liturgijskim sabranjem i dubokom molitvom . U crkvi Svetog Marka, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju posvećenu Svetom Grigoriju Palami, velikom učitelju Crkve čija učenja o prirodi i blagodatima Duha Svetog i danas osvetljavaju put vere.
Rukopoloženje službenika Sinoda u čin đakona
Patrijarhu su sasluživali vikarni Episkop moravički Tihon, arhimandrit Nektarije, glavni sekretar Svetog Arhijerejskog Sinoda, arhimandrit Vasilije, službenik Sinoda, kao i brojni sveštenici i đakoni. Liturgija je imala i poseban trenutak – rukopoloženje Milorada Ilića, doktoranda i službenika Sinoda, u čin đakona, što je dodatno obogatilo duhovnu dimenziju dana.
Foto: SPC
Veroučitelj i službenik Sinoda Milorad Ilić rukopoložen je u čin đakona
U svojoj besedi, Patrijarh je istakao učenje Svetog Grigorija Palame, koje je iz temelja oblikovalo pravoslavno razumevanje Boga i molitve:
– Sveti Grigorije Palama je objasnio blagodaću Duha Svetog da u Bogu razlikujemo Njegovu suštinu koja je nepristupna, nedostupna na bilo koji način za nas ljude, ali da istovremeno Gospod ima i netvarne energije svoje, kojima se otkriva i kroz koje Ga mi poznajemo i opštimo sa Njim, naravno, na temeljima svoje vere i kroz molitvu – naglasio je Patrijarh.
“Naš um je pomračen od gordosti”
On je podsetio vernike da vera zahteva poniznost i priznanje sopstvenih slabosti:
– Molitvom mi ispovedamo Boga i potvrđujemo da nam je Bog potreban, a Sveti Grigorije Palama, pored ostalog, znao je da je naš um pomračen zbog gordosti, sujete, narcisoidnosti, samoljublja, sebičnosti, individualizma, zbog greha. Zato je znao da Gospod treba da prosvetli naš um i naše srce i uobličio je naš odnos prema Bogu kroz jednostavnu molitvu, preporučujući nam da Mu se molimo rečima: Gospode, prosvetli moju tamu. Unesi svetlost u moje srce, u moju dušu, u moje biće. Daj mi da sve gledam Tvojim očima, da sve razumem Tvojim umom, da osećam Tvojim srcem i da izgovaram reči Tvojim ustima.
Tumačeći odlomak iz Jevanđelja po Marku, u kojem četvorica prijatelja donose bolesnika Gospodu, Patrijarh je naglasio da vera oblikuje ne samo čuda u životu, već i promenu srca i uma:
– Imamo priliku da razumemo da sve od vere zavisi. Ne možemo očekivati ni prosvećenje naših srca, ni uma, niti da pojmimo šta se zbiva u nama i oko nas, a kamoli da prihvatimo sve ono što nam dolazi kao sadržaj našeg života, ako nemamo istinsku i pravu veru, istinsko i pravo poverenje u Boga. Kad imamo vere, onda je sve čudo u našem životu, ne samo čudo izlečenja od bolesti, nego čudo pokajanja, neprestanog preumljenja našeg, naše promene, našeg truda da budemo bolji, ja da budem bolji, ti da budeš bolji, kako bi onda svima nama zajedno bilo bolje, kako bi blagodat Božja mogla da nađe mesto na kojem će se projaviti i da to mesto budemo mi kao zajednica - zaključio je patrijarh.
Vernici svih generacija osjetili su snagu molitve i zajedništva, podsećajući se da jedini pravi kompas kroz život vodi kroz Hrista, ljubav i nesebično služenje bližnjima.
Vernici su se sabrali na Vračaru povodom praznika posvećenog pobedi poštovanja svetih ikona, dok je patrijarh govorio o veri kao temelju svakog ljudskog izbora i upozorio da bez istine Jevanđelja nema ni istinskog života.
U Patrijaršijskom dvoru u Beogradu istaknuta je važnost razumevanja među vernicima različitih tradicija; susretu su prisustvovali i ključni predstavnici Islamske zajednice i Patrijaršijskog Kabineta.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Na Markovdan služena liturgija u Hramu Svetog apostola i jevanđeliste Marka, poglavar Srpske pravoslavne crkve odlikovao sveštenika i održao nadahnutu besedu.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.