Aktuelno iz SPC 19.02.2026 | 10:34

PET GODINA NA TRONU SVETOG SAVE: Na mnogaja ljeta ocu našem Porfiriju

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
PET GODINA NA TRONU SVETOG SAVE: Na mnogaja ljeta ocu našem Porfiriju
Foto: SPC

Od zvona u Saborni hram Svetog arhangela Mihaila do jasnog stava da Liturgija, a ne politika, ostaje središte - šta je obeležilo prvih pet godina vođstva 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve i zašto se o toj poruci i danas govori.

Zvona umeju da kažu više nego čitavi govori. Njihov zvuk 19. februara u 11.35, razliven nad Beogradom, objavio je da Srpska pravoslavna crkva dobija novog poglavara, ali i da pred njom stoji novo poglavlje. U tron pećkih patrijaraha stupio je 46. naslednik Svetog Save, arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski Porfirije.

Pet godina kasnije, taj trenutak ne stoji kao svečana fotografija u arhivi, već kao početna rečenica jedne žive priče.

Liturgija kao merilo

U sabornom hramu Svetog arhangela Mihaila, pod svodovima, izgovorene su reči koje su, bez patetike i bez političkog naboja, precizno definisale šta Crkva jeste i šta nije.

- Nije prvenstveni zadatak Crkve da se trudi da rešava bilo koju vrstu socijalnih, političkih, psiholoških i svakih drugih problema. U crkvu dolazimo na svetu Liturgiju da bismo tu dotakli i naslutili ono što je najvažnije, da bismo tu dotakli i primili krst Hristov, ali krst Hristov koji istovremeno znači vaskrsenje. To je osnovni zadatak Crkve! Crkva zato postoji u svetu, a sve ovo drugo pomenuto samo po sebi, kao produkt tog primarnog opredeljenja, biće obasjano upravo tim istim krstom i vaskrsenjem Hristovim. Ako sve imamo, a to nemamo – uzalud je, a ako to imamo, sve smo onda dobili - kazao je patrijarh Porfirije u pristupnoj besedi.

U tim rečima sadržana je celina njegovog dosadašnjeg patrijaraškog puta. Nema obećanja o brzom rešavanju društvenih kriza, nema ambicije da se Crkva pretvori u paralelni politički centar. Postavljen je drugačiji temelj: Liturgija kao središte, krst kao merilo, vaskrsenje kao horizont.

Pet godina poruke koja odjekuje

Za ovih pet godina, taj akcenat ostao je prepoznatljiv. Patrijarh Porfirije govori o dijalogu, ali ga uvek vraća na duhovni koren; govori o jedinstvu, ali ga ne svodi na spoljašnju slogu; govori o miru, ali ga ne odvaja od istine. Njegov javni nastup, često blag i pomirljiv, oslanja se na jasnu teološku vertikalu – bez nje, poruka bi bila tek lep ton bez sadržaja.

U trenutku ustoličenja, zvona su označila izbor jednog duhovnog vođe. Danas, pet godina kasnije, može se reći da su označila i opredeljenje: da Crkva ostane verna svojoj evharistijskoj suštini, da ne pristane na ulogu dekoracije ili instrumenta, da podseća da je krst istovremeno i stradanje i pobeda.