STARINSKA SRPSKA SLATKA PITA KOJA MIRIŠE NA DETINJSTVO: Recept jeromonaha Jeroteja iz 19. veka otkriva tajnu savršenog ukusa
Posni kolači iz „Srbskog kuvara“ iz 1855. postaju prava poslastičarska molitva koja okuplja porodicu.
Recept sa Svetе Gore pokazuje da prava slatka radost ne zahteva raskoš - spoj džema, oraha, suvog grožđa, agruma i posne čokolade stvara kolač koji tihu blagost pretvara u nezaboravan užitak.
Na Svetoj gori ništa se ne pravi radi raskoši, već sve sa smislom, pa i slatko ima svoje mesto. Poslastice tamo ne nastaju iz potrebe da zadive, već da posluže - kao tiha radost posle posta, kao znak gostoprimstva, kao podsetnik da se zahvalnost ne iskazuje složenošću već merom. Svetogorski božanski kolač upravo je takav: od nekoliko skromnih sastojaka, bez jaja i mleka, a sa punim, zrelim ukusom koji ne traži objašnjenje. U njemu se susreću plodovi zemlje, mirisi agruma i blaga toplina cimeta, spojeni jednostavno, gotovo nenametljivo, ali s rezultatom koji ostaje u pamćenju - baš kao i svetogorska trpeza, koja nikada ne odvlači pažnju od suštine, već je tiho potvrđuje.
10 kašika domaćeg džema
U posudi umutite džem (6 kašika) i šećer, pa dodajte seckane orahe i suvo grožđe. Nakon toga dodajte mlaku vodu, cimet, rendanu koru limuna i sok od pomorandže. Kratko umutite mikserom, pa postepeno dodajte prosejano brašno sa praškom za pecivo.
Dobijenu smesu sipajte u kalup obložen pek-papirom i poravnajte. Pecite u zagrejanoj rerni na 180°C 25–30 minuta. Vruću koru premažite džemom (4 kašike) kako bi bolje upila namaz. Preko sipajte čokoladu koju ste otopili na pari i poravnajte. Prijatno!
Kolač možete dodatno ukrasiti plodovima kumkvata, rendanom čokoladom ili kandiranom korom pomorandže. Ukoliko posnu čokoladu zamenite topingom od kakaa, vode i šećera, dobićete posni kolač na vodi.
Posni kolači iz „Srbskog kuvara“ iz 1855. postaju prava poslastičarska molitva koja okuplja porodicu. Monahinja Atanasija u knjizi „Ko postii dušu gosti“ otkriva korak po korak pripremu posne poslastice na vodi čiji svaki zalogaj postaje nežan i raskošan doživljaj. Recept za bozu iz kuvara „Ko posti dušu gosti“ nudi jednostavan način da prirodno poboljšate otpornost organizma i uživate u autentičnom ukusu manastirskih tradicija. Jednostavna, očaravajuća poslastica iz knjige Ko posto dušu gosti koja osvežava dušu i donosi mir manastirske kuhinje. Otac Onufrije Hilandarac u svojoj knjizi „Svetogorski kuvar s pričama“ otkrio je kako nastaje ovaj skroman hleb s prazilukom koji je vekovima hranio bratstvo. Tanane i nežne, ove lepinjice iz manastira Rukumija pretvaraju običan doručak u iskustvo jednostavnosti i domaće topline. Budi deo Religija.rs zajednice.
10 kašika šećera
1 kesica cimeta
1 limun
1 pomorandža
1 kesica praška za pecivo
500 g brašna
250 ml mlake vode
1 šaka oraha
1 šaka suvog grožđa
150 g posne čokolade

Priprema
Savet
STARINSKA SRPSKA SLATKA PITA KOJA MIRIŠE NA DETINJSTVO: Recept jeromonaha Jeroteja iz 19. veka otkriva tajnu savršenog ukusa
MANASTIRSKE KOCKE SA MEDOM: Otkrijte kako monahinje od običnih sastojaka prave delikates koji se topi u ustima
PRIRODNI NAPITAK KOJI NEVEROVATNO JAČA IMUNITET: Zdravlje iz manastirske kuhinje po starom receptu monahinje Atanasije
POSNE BOMBICE MONAHINJE ATANASIJE: Recept koji spaja tradiciju, toplinu, mir i bogat ukus u domaćoj kuhinji
BLAGO SVETOGORSKE TRPEZE: Manastirski hleb papaneza, po originalnom receptu igumana Onufrija, osvaja na prvi zalogaj
MEKANE LEPINJE MONAHINJE ATANASIJE KOJE SE PEKU BEZ RERNE: Jednostavno, brzo i iznenađujuće ukusno
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Ukupan fond stipendija iznosi 40.000.000,00 dinara.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Jednostavni sastojci i drevni trikovi manastirske kuhinje stvaraju poslasticu koja je aromatična i savršena za dane posta ili svakodnevno uživanje.
Četiri jednostavne mere dovoljne su za prepoznatljivu teksturu i bogat ukus, uz maslinovo ulje, griz, orahe, suvo grožđe i mirisne začine.
Kremast, hladan i jednostavan za pripremu, ovaj recept donosi pravo osveženje kada temperature ne popuštaju.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Mleveno meso, kiseli kupus i suva rebra slažu se red po red, a zatim se sve polako krčka dok se ukusi ne sjedine.
Priprema je jednostavnija nego što izgleda, a ova elegantna poslastica može da bude pravi ukras trpeze za mrsnu slavu.
Hrskave spolja, nežne iznutra i pune bogatog krema, ove starinske poslastice vraćaju ukus mrsnih slava kakve pamtimo.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.