Slavski kolač se osvećuje da bismo ga jeli i, upravo jedući ga, osvećujemo i sebe i dom u kome slavimo, objašnjava sveštenik.
Slavski kolač zauzima posebno mesto u pravoslavnoj tradiciji i porodičnoj slavi. On je blagosloven hleb koji domaćin prinosi Bogu i svetitelju i, kao takav, nosi snažnu simboliku zahvalnosti, zajedništva i molitve.
Na pitanje šta kolač predstavlja i šta uraditi s njegovim ostatkom posle slave, odgovorio je otac Dejan Krstić.
- Pitaju me, šta da rade sa slavskim kolačem kada ostane? Treba znati da slavski kolač nije trofej niti izložbeni predmet koji čuvamo da bi ljudi videli kako je lepo ukrašen šarama. Njegova lepota nema smisla ako ostane samo spoljašnja. On je sveti dar, blagosloven hleb koji treba da se upotrebi - objašnjava otac Dejan.
Shutterstock
Slavski kolač uvek treba pojesti i podeliti s ljudima
Kolač, naglašava on, ne služi da danima stoji u vitrini ili na polici, već da se podeli.
- Kolač se seče, deli i jede upravo da bismo kroz njega primili blagodat i blagoslov Božji i svetitelja koga slavimo. Njegova svrha nije da stoji na vitrini, na ormanu ili u kujni danima, nego da se na slavskoj trpezi podeli ukućanima i gostima.
Iako je ukrašen i lep za oko, ističe otac Dejan, njegov pravi smisao otkriva se tek kada postane hrana za dušu i telo - kada se pojede sa blagodarnošću.
- Zato ga ne treba čuvati da se ubajati, da posle ne znamo šta ćemo s njim, niti da ga pokazujemo kao dokaz naše veštine. Naprotiv, podeli ga odmah, na samom slavskom stolu. Upotrebi ono što je Bog blagoslovio. Blagoslov je darovan da se primi, a ne da se sklanja.
Otac Dejan zaključuje:
- Slavski kolač se osvećuje da bismo ga jeli i, upravo jedući ga, osvećujemo i sebe i dom u kome slavimo.
Na svakoj slavskoj trpezi ono zauzima sveto mesto — simbol je vaskrsenja, zajedništva i zahvalnosti Bogu. Evo zašto se njegovo posluženje smatra molitvom, a ne običajem.
Prema crkvenom poretku, proslavljanje sveca zaštitnika doma ne započinje trpezom, već molitvom na večernjoj službi, kada vernik sabira srce i misli u zahvalnosti Bogu i svom svetitelju.
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.
U vreme cara Antioha IV Epifana, porodica je odbila da prihvati idolopoklonstvo, a njihovo svedočanstvo vekovima ostaje primer istrajnosti, hrabrosti i poverenja u Boga.
Dve nedelje pripreme za Uspenje Presvete Bogorodice donose stroga pravila ishrane, ali i dva velika praznika, Preobraženje i Iznošenje Časnog Krsta, kada se određena pravila ublažavaju.
Kretoš torta donosi spoj sočnog patišpanja, bogatog fila od oraha, čokolade i keksa i nežnog svilenog šlaga, pa je odličan izbor za slavu, praznik ili porodično okupljanje.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Obeležavanje svetitelja zaštitnika porodice kroz vekove je sačuvalo svoje mesto u životu srpskih porodica, ali su se uz molitvu, slavski kolač i sveću razvili i brojni narodni običaji koji nisu deo crkvenog učenja
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Dve nedelje pripreme za Uspenje Presvete Bogorodice donose stroga pravila ishrane, ali i dva velika praznika, Preobraženje i Iznošenje Časnog Krsta, kada se određena pravila ublažavaju.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.