Slavski kolač se osvećuje da bismo ga jeli i, upravo jedući ga, osvećujemo i sebe i dom u kome slavimo, objašnjava sveštenik.
Slavski kolač zauzima posebno mesto u pravoslavnoj tradiciji i porodičnoj slavi. On je blagosloven hleb koji domaćin prinosi Bogu i svetitelju i, kao takav, nosi snažnu simboliku zahvalnosti, zajedništva i molitve.
Na pitanje šta kolač predstavlja i šta uraditi s njegovim ostatkom posle slave, odgovorio je otac Dejan Krstić.
- Pitaju me, šta da rade sa slavskim kolačem kada ostane? Treba znati da slavski kolač nije trofej niti izložbeni predmet koji čuvamo da bi ljudi videli kako je lepo ukrašen šarama. Njegova lepota nema smisla ako ostane samo spoljašnja. On je sveti dar, blagosloven hleb koji treba da se upotrebi - objašnjava otac Dejan.
Shutterstock
Slavski kolač uvek treba pojesti i podeliti s ljudima
Kolač, naglašava on, ne služi da danima stoji u vitrini ili na polici, već da se podeli.
- Kolač se seče, deli i jede upravo da bismo kroz njega primili blagodat i blagoslov Božji i svetitelja koga slavimo. Njegova svrha nije da stoji na vitrini, na ormanu ili u kujni danima, nego da se na slavskoj trpezi podeli ukućanima i gostima.
Iako je ukrašen i lep za oko, ističe otac Dejan, njegov pravi smisao otkriva se tek kada postane hrana za dušu i telo - kada se pojede sa blagodarnošću.
- Zato ga ne treba čuvati da se ubajati, da posle ne znamo šta ćemo s njim, niti da ga pokazujemo kao dokaz naše veštine. Naprotiv, podeli ga odmah, na samom slavskom stolu. Upotrebi ono što je Bog blagoslovio. Blagoslov je darovan da se primi, a ne da se sklanja.
Otac Dejan zaključuje:
- Slavski kolač se osvećuje da bismo ga jeli i, upravo jedući ga, osvećujemo i sebe i dom u kome slavimo.
Na svakoj slavskoj trpezi ono zauzima sveto mesto — simbol je vaskrsenja, zajedništva i zahvalnosti Bogu. Evo zašto se njegovo posluženje smatra molitvom, a ne običajem.
Prema crkvenom poretku, proslavljanje sveca zaštitnika doma ne započinje trpezom, već molitvom na večernjoj službi, kada vernik sabira srce i misli u zahvalnosti Bogu i svom svetitelju.
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.
Čak i kada svi oko vas nastavljaju starim navikama, jedan jednostavan, ali dubok korak u pokajanju može promeniti vaš život i pokazati snagu istinske vere.
Na duhovnoj tribini na Krstopoklonu nedelju arhimandrit Sergije govorio je o odricanju, unutrašnjoj slobodi i moći Hristovog krsta da preobrazi naše biće.
Pripadnici elitnih policijskih jedinica i komandiri Okružnog zatvora 23. marta polaze peške ka svetinji Svetog Vasilija Ostroškog kako bi pomogli u lečenju dvoje mališana.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Krsna slava nije samo porodična svetkovina, već sveti dan kada se vera, molitva i gostoprimstvo sjedinjuju u toplini doma, a domaćin s poštovanjem i radošću dočekuje svakog gosta kao brata u Hristu.
Sezona slava u Srbiji donosi i pitanje koje mnogi vernici svake godine postavljaju – da li se slobodan dan "prenosi" ako krsna slava padne u subotu ili nedelju? Evo jasnog odgovora prema zakonu i crkvenoj tradiciji.
Čak i kada svi oko vas nastavljaju starim navikama, jedan jednostavan, ali dubok korak u pokajanju može promeniti vaš život i pokazati snagu istinske vere.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Na Krstopoklonu nedelju vikarni episkop novobrdski služio je svetu liturgiju u manastiru Rakovici, a poseban trenutak bogosluženja bilo je rukopoloženje.