Wikipedia/Naslikao Adam Stefanović,SPC,PinkTV/Printscreen
Poznati gastronom rekonstruisao je gozbu srpskih velikaša uoči Boja na Kosovu – na trpezi su se našli bulgur, ovčetina, divljač, aromatične trave i vina iz Župe i Primorja.
U tišini poslednje večeri pred polazak u besmrtnu bitku, dok se uz svetlost kandila miris tamjana preplitao sa mirisima trpeze, Sveti knez Lazar i njegovi vitezovi okupljali su se ne samo oko hleba i vina, već pre svega oko vere da bez žrtve nema Carstva nebeskog.
SPC
Sveti knez Lazar
Gde je održana Kneževa večera?
Iako istorija nije ostavila pouzdane zapise o čuvenoj Kneževoj večeri, narodna predanja i umetnička nadahnuća vekovima svedoče da je uoči Kosova moralo biti sabranja – poslednjeg dogovora, poslednje molitve i poslednje gozbe. Prema jednom predanju, večera je održana na Lazarevom dvoru u Kruševcu, dok drugi veruju da se odigrala na Babinom Mostu kod Prištine.
Šta su jeli Sveti knez Lazar i njegovi vitezovi?
Šta su tada jeli oni koji su znali da ujutru idu u smrt, ali i u besmrtnost, otkriva poznati kuvar Toni Radić, koji je rekonstruisao Kneževu trpezu u svojoj emisiji Tonijeve gozbe.
– Za predjelo se služio beli mrs – ovčji sir, kajmak, skorup i mlad crni luk. Glavno jelo bio je bulgur, starinsko jelo od pšenice i različitih vrsta mesa (u starijim srpskim kuvarima i etnološkim zapisima, posebno u južnoj Srbiji, Crnoj Gori i na Kosovu, koristi se naziv „bungur“ umesto „bulgur“). Na trpezi su bila i pečenja: ovčetina, srnetina, zečetina i meso divljeg vepra. A za kraj – jabuke, kruške, crno i belo grožđe – otkriva Radić.
Printscreen/RTV Pink
Toni Radić
Kako su izgledale srednjovekovne srpske gozbe?
Kneževa večera, objašnjava istoričar umetnosti Mladen Bosnić, vekovima je bila inspiracija pesnicima i piscima, ali i pozorišnim predstavama koje su igrane još pre Drugog svetskog rata.
– Te gozbe su se razlikovale od današnjih jer su trajale i po nekoliko dana. Plemstvo je tada imalo retku priliku da se sretne, pa su uživali u razgovorima i dobroj hrani, dok su ih vinom posluživale lepe devojke – kaže Bosnić.
Vizantijski uticaj na srpsku srednjovekovnu kuhinju
U to vreme srpska kuhinja bila je prožeta vizantijskim duhom. Još u 13. veku, u vreme kralja Milutina, uvedeni su vizantijski običaji na srpske dvorove, pa su se koristile aromatične trave poput bosiljka i majčine dušice. Divljač je pripremana danima, stojeći u pacu od vinskog sirćeta i začina.
Shutterstock
Na Lazarevom dvoru pila su se župska vina, ali i ona iz primorja, jer su trgovačke veze s Dubrovnikom
Vina na dvoru Svetog kneza Lazara
Vina su bila sastavni deo dvorske trpeze. Na Lazarevom dvoru pila su se župska vina, ali i ona iz primorja, jer su trgovačke veze s Dubrovnikom bile jake i stalne.
Kneževa večera kao simbol Carstva nebeskog
Kneževa večera ostaje, i kroz sećanje i kroz veru, ne samo poslednja zemaljska gozba srpskih vitezova, već i predokus onog nebeskog sabranja kojem su težili – gde se večna pobeda ne osvaja mačem, već dušom koja zna da se prinese na žrtvu radi Carstva Božijeg.
Od Ravanice do Gračanice, od Hrama Svetog Save do srpskih crkava u Americi i Kanadi, praznična obeležavanja podsećaju na kneza Lazara, Kosovo i večnu snagu narodne vere
Leposava Stanković nije bila mitska junakinja iz pesme, već prava Beograđanka čiji je lik postao simbol ljubavi, milosrđa i nade u najtežim danima srpskog naroda – otkrivamo njenu priču i poruku koju i danas šalje svakome od nas.
U crkvi Lazarici, iz koje je srpska vojska krenula ka Kosovu, služena je liturgija, a pomen svim stradalim junacima i litija do Spomenika kosovskim vitezovima sabrali su arhijereje, monahe, vojnike, državnike i verni narod.
Stihovi 34:37-38 podsećaju muslimane da je pravi put do Božije milosti kroz iskrenu veru i dobra dela, dok oni koji poriču Njegovu poruku suočavaju se s ozbiljnim posledicama.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja podseća da vera nije samo molitva – ona zahteva svakodnevni trud i aktivno delovanje, jer bez njega ni najiskrenija molitva ne donosi plod. U nastavku pročitajte oblomak iz Svetog pisma za 17. sredu po Duhovima.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja podseća da vera nije samo molitva – ona zahteva svakodnevni trud i aktivno delovanje, jer bez njega ni najiskrenija molitva ne donosi plod. U nastavku pročitajte oblomak iz Svetog pisma za 17. sredu po Duhovima.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Današnja beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog objašnjava dubinu Hristovih reči i vodi čitaoca do srca božanske tajne koja nadilazi ljudsko poimanje.