Duhovna riznica 28.06.2025 | 23:24

OTKRIVENA TAJNA KNEŽEVE VEČERE: Kuvar Toni Radić govori šta su Sveti knez Lazar i srpski vitezovi jeli noć pre nego što su otišli u večnost

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
OTKRIVENA TAJNA KNEŽEVE VEČERE: Kuvar Toni Radić govori šta su Sveti knez Lazar i srpski vitezovi jeli noć pre nego što su otišli u večnost
Wikipedia/Naslikao Adam Stefanović,SPC,PinkTV/Printscreen

Poznati gastronom rekonstruisao je gozbu srpskih velikaša uoči Boja na Kosovu – na trpezi su se našli bulgur, ovčetina, divljač, aromatične trave i vina iz Župe i Primorja.

U tišini poslednje večeri pred polazak u besmrtnu bitku, dok se uz svetlost kandila miris tamjana preplitao sa mirisima trpeze, Sveti knez Lazar i njegovi vitezovi okupljali su se ne samo oko hleba i vina, već pre svega oko vere da bez žrtve nema Carstva nebeskog.

SPC
Sveti knez Lazar

 

Gde je održana Kneževa večera?

Iako istorija nije ostavila pouzdane zapise o čuvenoj Kneževoj večeri, narodna predanja i umetnička nadahnuća vekovima svedoče da je uoči Kosova moralo biti sabranja – poslednjeg dogovora, poslednje molitve i poslednje gozbe. Prema jednom predanju, večera je održana na Lazarevom dvoru u Kruševcu, dok drugi veruju da se odigrala na Babinom Mostu kod Prištine.

Šta su jeli Sveti knez Lazar i njegovi vitezovi?

Šta su tada jeli oni koji su znali da ujutru idu u smrt, ali i u besmrtnost, otkriva poznati kuvar Toni Radić, koji je rekonstruisao Kneževu trpezu u svojoj emisiji Tonijeve gozbe.

– Za predjelo se služio beli mrs – ovčji sir, kajmak, skorup i mlad crni luk. Glavno jelo bio je bulgur, starinsko jelo od pšenice i različitih vrsta mesa (u starijim srpskim kuvarima i etnološkim zapisima, posebno u južnoj Srbiji, Crnoj Gori i na Kosovu, koristi se naziv „bungur“ umesto „bulgur“). Na trpezi su bila i pečenja: ovčetina, srnetina, zečetina i meso divljeg vepra. A za kraj – jabuke, kruške, crno i belo grožđe – otkriva Radić.

Printscreen/RTV Pink
Toni Radić

 

Kako su izgledale srednjovekovne srpske gozbe?

Kneževa večera, objašnjava istoričar umetnosti Mladen Bosnić, vekovima je bila inspiracija pesnicima i piscima, ali i pozorišnim predstavama koje su igrane još pre Drugog svetskog rata.

– Te gozbe su se razlikovale od današnjih jer su trajale i po nekoliko dana. Plemstvo je tada imalo retku priliku da se sretne, pa su uživali u razgovorima i dobroj hrani, dok su ih vinom posluživale lepe devojke – kaže Bosnić.

Vizantijski uticaj na srpsku srednjovekovnu kuhinju

U to vreme srpska kuhinja bila je prožeta vizantijskim duhom. Još u 13. veku, u vreme kralja Milutina, uvedeni su vizantijski običaji na srpske dvorove, pa su se koristile aromatične trave poput bosiljka i majčine dušice. Divljač je pripremana danima, stojeći u pacu od vinskog sirćeta i začina.

Shutterstock
Na Lazarevom dvoru pila su se župska vina, ali i ona iz primorja, jer su trgovačke veze s Dubrovnikom

 

Vina na dvoru Svetog kneza Lazara

Vina su bila sastavni deo dvorske trpeze. Na Lazarevom dvoru pila su se župska vina, ali i ona iz primorja, jer su trgovačke veze s Dubrovnikom bile jake i stalne.

Kneževa večera kao simbol Carstva nebeskog

Kneževa večera ostaje, i kroz sećanje i kroz veru, ne samo poslednja zemaljska gozba srpskih vitezova, već i predokus onog nebeskog sabranja kojem su težili – gde se večna pobeda ne osvaja mačem, već dušom koja zna da se prinese na žrtvu radi Carstva Božijeg.