Wikipedia/Naslikao Adam Stefanović,SPC,PinkTV/Printscreen
Poznati gastronom rekonstruisao je gozbu srpskih velikaša uoči Boja na Kosovu – na trpezi su se našli bulgur, ovčetina, divljač, aromatične trave i vina iz Župe i Primorja.
U tišini poslednje večeri pred polazak u besmrtnu bitku, dok se uz svetlost kandila miris tamjana preplitao sa mirisima trpeze, Sveti knez Lazar i njegovi vitezovi okupljali su se ne samo oko hleba i vina, već pre svega oko vere da bez žrtve nema Carstva nebeskog.
SPC
Sveti knez Lazar
Gde je održana Kneževa večera?
Iako istorija nije ostavila pouzdane zapise o čuvenoj Kneževoj večeri, narodna predanja i umetnička nadahnuća vekovima svedoče da je uoči Kosova moralo biti sabranja – poslednjeg dogovora, poslednje molitve i poslednje gozbe. Prema jednom predanju, večera je održana na Lazarevom dvoru u Kruševcu, dok drugi veruju da se odigrala na Babinom Mostu kod Prištine.
Šta su jeli Sveti knez Lazar i njegovi vitezovi?
Šta su tada jeli oni koji su znali da ujutru idu u smrt, ali i u besmrtnost, otkriva poznati kuvar Toni Radić, koji je rekonstruisao Kneževu trpezu u svojoj emisiji Tonijeve gozbe.
– Za predjelo se služio beli mrs – ovčji sir, kajmak, skorup i mlad crni luk. Glavno jelo bio je bulgur, starinsko jelo od pšenice i različitih vrsta mesa (u starijim srpskim kuvarima i etnološkim zapisima, posebno u južnoj Srbiji, Crnoj Gori i na Kosovu, koristi se naziv „bungur“ umesto „bulgur“). Na trpezi su bila i pečenja: ovčetina, srnetina, zečetina i meso divljeg vepra. A za kraj – jabuke, kruške, crno i belo grožđe – otkriva Radić.
Printscreen/RTV Pink
Toni Radić
Kako su izgledale srednjovekovne srpske gozbe?
Kneževa večera, objašnjava istoričar umetnosti Mladen Bosnić, vekovima je bila inspiracija pesnicima i piscima, ali i pozorišnim predstavama koje su igrane još pre Drugog svetskog rata.
– Te gozbe su se razlikovale od današnjih jer su trajale i po nekoliko dana. Plemstvo je tada imalo retku priliku da se sretne, pa su uživali u razgovorima i dobroj hrani, dok su ih vinom posluživale lepe devojke – kaže Bosnić.
Vizantijski uticaj na srpsku srednjovekovnu kuhinju
U to vreme srpska kuhinja bila je prožeta vizantijskim duhom. Još u 13. veku, u vreme kralja Milutina, uvedeni su vizantijski običaji na srpske dvorove, pa su se koristile aromatične trave poput bosiljka i majčine dušice. Divljač je pripremana danima, stojeći u pacu od vinskog sirćeta i začina.
Shutterstock
Na Lazarevom dvoru pila su se župska vina, ali i ona iz primorja, jer su trgovačke veze s Dubrovnikom
Vina na dvoru Svetog kneza Lazara
Vina su bila sastavni deo dvorske trpeze. Na Lazarevom dvoru pila su se župska vina, ali i ona iz primorja, jer su trgovačke veze s Dubrovnikom bile jake i stalne.
Kneževa večera kao simbol Carstva nebeskog
Kneževa večera ostaje, i kroz sećanje i kroz veru, ne samo poslednja zemaljska gozba srpskih vitezova, već i predokus onog nebeskog sabranja kojem su težili – gde se večna pobeda ne osvaja mačem, već dušom koja zna da se prinese na žrtvu radi Carstva Božijeg.
Od Ravanice do Gračanice, od Hrama Svetog Save do srpskih crkava u Americi i Kanadi, praznična obeležavanja podsećaju na kneza Lazara, Kosovo i večnu snagu narodne vere
Leposava Stanković nije bila mitska junakinja iz pesme, već prava Beograđanka čiji je lik postao simbol ljubavi, milosrđa i nade u najtežim danima srpskog naroda – otkrivamo njenu priču i poruku koju i danas šalje svakome od nas.
U crkvi Lazarici, iz koje je srpska vojska krenula ka Kosovu, služena je liturgija, a pomen svim stradalim junacima i litija do Spomenika kosovskim vitezovima sabrali su arhijereje, monahe, vojnike, državnike i verni narod.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Bila je supruga svetog kneza Lazara, majka svetog despota Stefana i žena koja je u najtežim danima srpske istorije preuzela odgovornost za opstanak države i vere.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.