Poznato je da je u slivu reke Toplice ona jedina takva crkva, a pretpostavlja se da datira sa kraja 19. veka.
U ataru sela Prolom, koje je udaljeno tek nešto više od dva kilometra od centra istoimene banje se nalazi jedna, nadasve neobična crkva-brvnara.
Poznato je da je u slivu reke Toplice ona jedina takva crkva, a pretpostavlja se da datira sa kraja 19. veka, javlja "Telegraf".
Ko je sagradio crkvu – brvnaru Lazaricu?
Jedini pouzdani podatak o nastanku ovog jedinstvenog hrama jeste da je nova crkva, kakvu je vidimo danas sagrađena 1890. godine. Tada su se u ovo selo doselili ljudi sa područja planine Golije i na temeljima nekadašnje svetinje sagradili današnju crkvu.
Da li ste nekad posetili ovu crkvu?
Anketa
Posvećena je caru Lazaru Hrebeljanoviću, a njen zvaničan naziv je hram Svetog Vaskrsenja Lazara.
Pretpostavka je da stara crkva potiče sa kraja 14. veka, tačnije da je tu postojala 1389. godine, kada se odigrala Kosovska bitka.
Legende o Lazarici, kod Prolom banje
Kao i za mnoge svetinje, tako se i za ovu ispredaju brojne legende. Međutim, za razliku od mnogih drugih slučajeva, ovde i danas postoji nešto vrlo neobično, što i te kako može da ide u prilog narodnom predanju.
Smatra se da je stara crkva izgrađena po nalogu cara Lazara, a neposredno pred polazak srpske vojske u Kosovski boj. Prema toj legendi, upravo su se u ovoj crkvi srpski vojnici pred boj i pričestili.
Dalje legenda veli da je nakon odmora u Selu Dankovići i večere u selu Trpeze, knez Lazar došao i u selo Prolom, kako bi u novoizgrađenoj svetinji pričestio svoje vojnike, pred odsudnu bitku. Ali ne samo to, već postoji predanje i da je tom prilikom rekao: "Pevajte moja vojsko, neka se sve prolama. Neka čuju Turci da se Srbi ne boje nikoga osim Boga!“
Zatim kaže legenda da su svi vojnici obišli šest krugova oko crkve, te da su se na taj način simbolično pomolili Bogu da im pomogne da pobede u Kosovskom boju.
Wikipedia/Адам Стефановић
Kosovski boj
U "Belešci o moštima kneza Lazara“, čiji je autor Ilarion Ruvarac se može pročitati podatak da je kneginja Milica, insistirala da telo njenog supruga, koji je poginuo u boju, prvo bude doneto u ovu crkvu, a zatim je preneto u manastir Ravanicu.
Šljive koje i danas pamte srpske junake
Ono po čemu jeste ova crkva neobična nije samo način izgradnje. U njenom dvorištu možete videti nešto što ne možete videti nigde više ni u Srbiji ni u svetu.
U dvorištu Lazarice se nalazi šest stabala šljive, koja su isprepletana, odnosno uvijena. Na prvi pogled se čini da je primetan uticaj čoveka, ali ne postoji objašnjenje za to što su neka od tih stabala preneta na drugu lokaciju, gde su zasađena i rasla sasvim normalno, kao i svako drugo drvo šljive. Nijedno drvo od tih nije dalo plod, kako kažu meštani.
Opet se moramo vratiti na legendu, jer do sada nijedan naučnik nije uspeo da pruži objašnjenje za ovu pojavu. Smatra se da se stabla šljive uvijaju u pravcu u kom su srpski vojnici krenuli u boj, pa na taj način i dalje čuvaju uspomenu na njihovu hrabrost.
BONUS VIDEO: U ovom manastiru se čuvaju mošti Svetog Lazara: I dalje ima trepavice na kapcima
Đurđević objašnjava da svaka nedoumica, koja se tiče Crkve, treba da nas odvede do nadležnog episkopa, odnosno našeg sveštenika, koji će dalje videti šta treba da se radi i o tome nas obavestiti.
Za razliku od onih koji su u Beograd vekovima pristizali kao stranci, Rumuni u Beogradskom naselju Ovča su starosedeoci. Reč je o banatskom delu Srbije gde je etnička šarenolikost sasvim uobičajena stvar.
Snimak žene koja bez imalo griže savesti uzima novac sa svetih mesta izazvao je buru na mrežama. Dok traje post i vreme duhovnog čišćenja, opljačkane su još dve svetinje, a vernici sa zebnjom pitaju: gde nestaje strah Božiji?
U Nacionalnom muzeju istorije Rumunije otvorena je potresna izložba o najugroženijim svetinjama Evrope – manastirima na Kosovu i Metohiji koji, uprkos nasilju i pokušajima brisanja, ostaju stubovi pravoslavne vere i identiteta jednog naroda.
Ovaj duboko emotivan trenutak zabeležen je u manastiru Svete Ane u Toledu, u Španiji, gde se monahinja, tihim glasom i celivajući kip Bogorodice, obratila Majci Božijoj molitvom punom poverenja, nežnosti i svetosti.
U selu gde još odjekuju molitve predaka, pravoslavni vernici okupili su se oko igumana Save da pokažu kako crkva nije samo građevina, već zavet – i da će, ako zatreba, služiti i u šumi, kao u prvim hrišćanskim vremenima.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Za razliku od onih koji su u Beograd vekovima pristizali kao stranci, Rumuni u Beogradskom naselju Ovča su starosedeoci. Reč je o banatskom delu Srbije gde je etnička šarenolikost sasvim uobičajena stvar.
Objašnjava da iako, naizgled, deluje kao da je sagorevanje nešto što je potencijalno zlo, ipak ima jedan delotvoran momenat, nakon kog se telo može oporaviti.
Ovaj duboko emotivan trenutak zabeležen je u manastiru Svete Ane u Toledu, u Španiji, gde se monahinja, tihim glasom i celivajući kip Bogorodice, obratila Majci Božijoj molitvom punom poverenja, nežnosti i svetosti.
Na praznik Svih antiohijskih svetih, tokom večernje službe u hramu Svetog proroka Ilije, raznela se eksplozija. Antiohijska patrijaršija poziva svet da ne okreće glavu od mučeništva i patnje pravoslavnih vernika.
Stravičan teroristički napad usred bogosluženja potresao je pravoslavnu zajednicu u Siriji – svedoci opisuju užas kao „pakao u hramu“, dok se svet pita zašto nije bilo nikakve zaštite.