Poznato je da je u slivu reke Toplice ona jedina takva crkva, a pretpostavlja se da datira sa kraja 19. veka.
U ataru sela Prolom, koje je udaljeno tek nešto više od dva kilometra od centra istoimene banje se nalazi jedna, nadasve neobična crkva-brvnara.
Poznato je da je u slivu reke Toplice ona jedina takva crkva, a pretpostavlja se da datira sa kraja 19. veka, javlja "Telegraf".
Ko je sagradio crkvu – brvnaru Lazaricu?
Jedini pouzdani podatak o nastanku ovog jedinstvenog hrama jeste da je nova crkva, kakvu je vidimo danas sagrađena 1890. godine. Tada su se u ovo selo doselili ljudi sa područja planine Golije i na temeljima nekadašnje svetinje sagradili današnju crkvu.
Da li ste nekad posetili ovu crkvu?
Anketa
Posvećena je caru Lazaru Hrebeljanoviću, a njen zvaničan naziv je hram Svetog Vaskrsenja Lazara.
Pretpostavka je da stara crkva potiče sa kraja 14. veka, tačnije da je tu postojala 1389. godine, kada se odigrala Kosovska bitka.
Legende o Lazarici, kod Prolom banje
Kao i za mnoge svetinje, tako se i za ovu ispredaju brojne legende. Međutim, za razliku od mnogih drugih slučajeva, ovde i danas postoji nešto vrlo neobično, što i te kako može da ide u prilog narodnom predanju.
Smatra se da je stara crkva izgrađena po nalogu cara Lazara, a neposredno pred polazak srpske vojske u Kosovski boj. Prema toj legendi, upravo su se u ovoj crkvi srpski vojnici pred boj i pričestili.
Dalje legenda veli da je nakon odmora u Selu Dankovići i večere u selu Trpeze, knez Lazar došao i u selo Prolom, kako bi u novoizgrađenoj svetinji pričestio svoje vojnike, pred odsudnu bitku. Ali ne samo to, već postoji predanje i da je tom prilikom rekao: "Pevajte moja vojsko, neka se sve prolama. Neka čuju Turci da se Srbi ne boje nikoga osim Boga!“
Zatim kaže legenda da su svi vojnici obišli šest krugova oko crkve, te da su se na taj način simbolično pomolili Bogu da im pomogne da pobede u Kosovskom boju.
Wikipedia/Адам Стефановић
Kosovski boj
U "Belešci o moštima kneza Lazara“, čiji je autor Ilarion Ruvarac se može pročitati podatak da je kneginja Milica, insistirala da telo njenog supruga, koji je poginuo u boju, prvo bude doneto u ovu crkvu, a zatim je preneto u manastir Ravanicu.
Šljive koje i danas pamte srpske junake
Ono po čemu jeste ova crkva neobična nije samo način izgradnje. U njenom dvorištu možete videti nešto što ne možete videti nigde više ni u Srbiji ni u svetu.
U dvorištu Lazarice se nalazi šest stabala šljive, koja su isprepletana, odnosno uvijena. Na prvi pogled se čini da je primetan uticaj čoveka, ali ne postoji objašnjenje za to što su neka od tih stabala preneta na drugu lokaciju, gde su zasađena i rasla sasvim normalno, kao i svako drugo drvo šljive. Nijedno drvo od tih nije dalo plod, kako kažu meštani.
Opet se moramo vratiti na legendu, jer do sada nijedan naučnik nije uspeo da pruži objašnjenje za ovu pojavu. Smatra se da se stabla šljive uvijaju u pravcu u kom su srpski vojnici krenuli u boj, pa na taj način i dalje čuvaju uspomenu na njihovu hrabrost.
BONUS VIDEO: U ovom manastiru se čuvaju mošti Svetog Lazara: I dalje ima trepavice na kapcima
Đurđević objašnjava da svaka nedoumica, koja se tiče Crkve, treba da nas odvede do nadležnog episkopa, odnosno našeg sveštenika, koji će dalje videti šta treba da se radi i o tome nas obavestiti.
Za razliku od onih koji su u Beograd vekovima pristizali kao stranci, Rumuni u Beogradskom naselju Ovča su starosedeoci. Reč je o banatskom delu Srbije gde je etnička šarenolikost sasvim uobičajena stvar.
Snimak žene koja bez imalo griže savesti uzima novac sa svetih mesta izazvao je buru na mrežama. Dok traje post i vreme duhovnog čišćenja, opljačkane su još dve svetinje, a vernici sa zebnjom pitaju: gde nestaje strah Božiji?
U Nacionalnom muzeju istorije Rumunije otvorena je potresna izložba o najugroženijim svetinjama Evrope – manastirima na Kosovu i Metohiji koji, uprkos nasilju i pokušajima brisanja, ostaju stubovi pravoslavne vere i identiteta jednog naroda.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
Crkveno učenje podseća da vernici ne bi trebalo olako da pristupaju oltaru. Od naklona i odgovora „Amin“ do duhovne pripreme za primanje Svete evharistije, postoje pravila čije zanemarivanje može imati ozbiljan verski značaj.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.
Probajte sitne barene tikvice po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu pred početak svakog dobrog dela i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Teofana Zatvornika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.