Na snežnoj hladnoći, uz svetlost sveća i neprekidne molitve, verni narod je na Smolenskom groblju satima čekao da se pokloni svetiteljki koja i danas čini čuda.
Na Smolenskom groblju u Sankt Peterburgu, 6. februara, na praznik Blažene Ksenije Petrogradske, odvijale su se scene duboke pobožnosti i nepokolebljive vere. Nepregledne kolone vernika, obasjane treperavim svetlom sveća u snežnoj tišini, satima su strpljivo čekale da se poklone ovoj velikoj svetiteljki. Uprkos ledenom vetru i debelim slojevima snega, ljudi su dolazili iz svih krajeva Rusije i sveta, donoseći svoje molitve, suze i zahvalnosti pred kapelom u kojoj počivaju njene svete mošti.
Credit: SOPA Images / Sipa Press / Profimedia
Mošti Blažene Ksenije počivaju u kapeli koja joj je posvećena, na Smolenskom groblju
Tišina je bila prožeta molitvama koje su se poput nevidljivog plašta širile iz srca okupljenih. Mnogi su u rukama držali ceduljice sa molbama i imenima svojih najmilijih, nadajući se blagoslovu i utehi. U očima ljudi videla se duboka vera – mladi, stari, bolesni, oni koji traže isceljenje ili pomoć u nevolji, svi su došli sa istom nadom, verujući u moć molitve upućene Blaženoj Kseniji.
Kapela u kojoj počivaju mošti svetiteljke, iako skromna, svetlila je duhovnom snagom. Nepregledne kolone vernika prilazile su njenim zidovima, dodirujući ih s pobožnim strahopoštovanjem, ostavljajući sveže cveće i paleći sveće u znak zahvalnosti. Mnogi su klečali, osećajući nevidljivu bliskost sa svetiteljkom, kao da ih ona svojim nebeskim mirom grli i blagosilja.
Credit: SOPA Images / Sipa Press / Profimedia
Vernici na Smolenskom groblju ispred kapele u kojoj počivaju mošti Blažene Ksenije
Život Blažene Ksenije bio je svedočanstvo krajnjeg odricanja i potpune predanosti Bogu. Nakon smrti muža, odbacila je svetovno ime i imanje, oblačeći se u njegovu odeću i prihvatajući put jurodivosti, „lude Hrista radi“. Iako je za života bila ismevana i nerazumljena, danas je jedna od najvoljenijih svetiteljki, čije molitve i posredništvo vernici sa nepokolebljivom verom prizivaju.
Svake godine, na njen praznik, Smolensko groblje postaje mesto gde se spajaju nebo i zemlja. Kroz hladnoću zime probija se toplina duhovne ljubavi i utehe. Njena skromna kapela svedoči o neugasloj veri naroda, dok treptaji sveća i uzdasi molitvi podsećaju na neprekidni lanac duhovne povezanosti između svetitelja i onih koji traže pomoć. Tamo, pred njenim grobom, duše pronalaze mir, a vera dobija novo, nebesko svetlo.
Takvih priča ima puno, a među akterima su i programeri koji su napustili velike IT kopmanije i sa porodicom otišli u Rusiju, ali i umetnici koje hrišćanstvo inspiriše.
U manastiru Svetog Nikole u Bijeljini osvećena je sveta ikona, koja će na praznik Blažene Ksenije Petrogradske biti preneta u Rusiju, učvršćujući vekovno bratstvo dva naroda.
Praznik Vozdviženja Časnog krsta posvećen je sećanju na pronalazak svetinje na Golgoti i njeno vraćanje u Jerusalim, a crkveni tipik za ovaj dan propisuje poseban oblik uzdržanja.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
Kremast, mirisan i bogat, ovaj namaz od nekoliko dostupnih sastojaka odlično se slaže sa vrućom projom, hlebom, ali i kao dodatak jutarnjem ili glavnom obroku.
Svetinja čiji su temelji osvećeni 2008. godine nalazi se nadomak četiri fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a u njoj se bogoslužbeni život odvija već više od deset godina.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
U Hramu Svetog velikomučenika Georgija priređen je svečani doček ikone, dok se završava izgradnja kapele posvećene svetiteljki čiji životni podvig vere, molitve i ljubavi vekovima nadahnjuje vernike širom sveta.
Protojerej Sergije Baranov govori o neobičnom susretu kod kapele na Smolenskom groblju i rečima neznanca koje su se, godinama kasnije, pokazale kao znak blagoslova koji se ne zaboravlja.
Na tribini će, uz blagoslov patrijarha srpskog Porfirija, govoriti sveštenik Ivan Cvetković, kao i pravoslavni publicista Ranko Gojković. Prisutnima će biti omogućeno da postavljaju pitanja i saznaju više o ovoj velikoj svetiteljki. Ulaz je slobodan.
Praznik Vozdviženja Časnog krsta posvećen je sećanju na pronalazak svetinje na Golgoti i njeno vraćanje u Jerusalim, a crkveni tipik za ovaj dan propisuje poseban oblik uzdržanja.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.