Ako su vam čukundede rod možete da stupite u brak, a ispod toga morate da pišete molbu nadležnom svešteniku, koju on prosleđuje dalje. Molbe mogu da budu odbijene, često se dešava da se duhovno i krvno srodstvo preklopi i to se ne toleriše.
Teolog Nebojša Lazić je objasnio kako se određuje stepen krvnog srodstva, kao i šta kaže crkvena praksa.
- Ne postoji samo krvno srodstvo, već i duhovno srodstvo koje ima istu težinu. To je kum, računa se da je on duhovni otac. Krvno i duhovno srodstvo ne mogu da se preklapaju, to je zabranjeno. Crkva računa srodstvo po stepenima rađanja. Postoji direktna linija vi, vaš otac i deda, ali i bočna linija vi , vaš brat od tetke...
- Do četvrtog stepena krvnog srodstva nije dozvoljen brak ni u kom kontekstu. Kada je reč o petom, šestom, sedmom kolenu može da se piše nadležnom episkopu. Postoji odluka da episkop može da se kontaktira i izađe u susret od 22.10.1926. godine. Jedna od zanimljivosti koju naš narod ne poznaje je da dva rođena brata ne mogu da ožene dve rođene sestre - objašnjava teolog Lazić.
- Ako su vam čukundede rod možete da stupite u brak, a ispod toga morate da pišete molbu nadležnom svešteniku, koju on prosleđuje dalje. Molbe mogu da budu odbijene, često se dešava da se duhovno i krvno srodstvo preklopi i to se ne toleriše.
Shutterstock
Venčanje u crkvi
Zašto dva brata ne mogu da ožene dve sestre?
- Postoji jedan socijalni razlog, da se ne bi zbog jednog diskfunkionalnog braka i drugi brak narušio. To je ona logika ako jednu trulu jabuku stavite među zdrave i ostale će istruliti.Odluke svetih sabora su važeći i ne mogu da ih ponište odluke episkopa i sveštenika. Ako se ispostavi da su u srodstvu bračni par njihov brak se proglašava nevažećim.
- Postoji i običajno pravo koje ne važi za crkveno pravo, a to je da se praktikuje da ljudi koji imaju ista preizmena ne ulaze u bračne vode. To je pomalo pogrešno, jer su se naša prezimena često menjala kroz istoriju - dodaje Lazić.
TV Prva printscreen
Teolog Nebojša Lazić
Sve do 18. veka nismo imali ustaljena prezimena, nosili smo imena po ocu, a pojavom Austrougarske dolazi do ustaljivanja prezimena. A u crkvenim knjigama rođenih i venčanih možemo dobiti informacije o našoj lozi.
- Znam za primer kada je jedan muž želeo da bude kršteni kum svojoj ženi, što nije dozvoljeno. To bi bila neka vrsta duhovnog incesta.
Teolog je istakao i da svakako najbolje da se ljudi pre venčanja obrate svešteniku gde se iz crkvenih knjiga mogu izvući cele loze i da se vidi da li smo u nekom stepenu srodstva.
Istakao je i da crkva ne gleda blagonaklono na razliku veću od 14 godina, kao i na udaju više od četri braka.
- U istoriji postoji zanimljivost kako je nastala Anglikanska crkva, koju je 1534. godine osnovao kralj Henri Osmi, kako bi se ponovo oženio.
pexels
Crkveno venčanje
Crkveni razvod
-Izgleda slično kao i državno, svešteniku koji je venčao par šalje se molba za razvod uz obrazloženje, šalje se na crkveni sud i zatim crkveni sud presuđuje i taj akt važi za sve pravoslavne crkve. Ako se razvedete u crkvi možete da se venčate do četiri puta.
- Kum na venčanju nije isto što i kum na krštenju. Kum na krštenju ima duhovno srodstvo, a kum na venčanju ne. Ljudi na selu su mnogo bolje obavešteni i uvek više vodili računa o tim stvarima, nego ljudi iz gradova. Dobro je da se ljudi vraćaju i ozbiljnijem pristupu braku, to je više od haljine i poziranja za fotografiju. Dvoje stoje pred Hristom i treba da služe jedno drugom i da jedno drugom budu oslonac u životu.
Iguman Georgije govori o svakodnevnim situacijama, upoređujući svađu sa neprirodnim stanjem koje ostavlja gorak ukus i stres, dok razgovor s prijateljima izaziva plemenita osećanja i prolazi u prijatnoj atmosferi. On naglašava da je prirodno dobro, dok je zlo suprotno prirodi čoveka, što pojašnjava kroz razliku osećanja.
Najviša sudska instanca Grčke odbacila je žalbu sveštenika i potvrdila kaznu od četiri meseca zatvora zbog sek*ualnog uznemiravanja vernice tokom ispovesti, uz napomenu da su njegovi postupci grubo narušili njeno dostojanstvo i poverenje.
Od biblijskih priča do savremenih platformi, šiduhim (provodadžija) pokazuje kako se vera, porodica i potraga za partnerom prepliću u sistemu u kojem se svaka veza vidi kao više od slučajnosti.
Duhovna pouka shiarhimandrita Kirila Pavlova otkriva zašto spoljašnje kajanje bez unutrašnjeg preobražaja i oproštaja prema bližnjem gubi svoju duhovnu težinu.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru vladika Dositej je na praznik Svetog vladike Nikolaja rukopoložio dugogodišnjeg đakona i pojca Željka Jovanovića u sveštenički čin.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Većina vernog naroda misli da zna kako se ponašati, ali tokom velikih praznika, poput Vaskrsa, iznenadi ih koliko detalja propuštaju - od ulaska u hram do pričešća i blagoslova.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru vladika Dositej je na praznik Svetog vladike Nikolaja rukopoložio dugogodišnjeg đakona i pojca Željka Jovanovića u sveštenički čin.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.