Tanjug/AP Photo/Alexander ZemlianichenkoRusiju vide kao mesto sigurno za hrišćane.
Takvih priča ima puno, a među akterima su i programeri koji su napustili velike IT kopmanije i sa porodicom otišli u Rusiju, ali i umetnici koje hrišćanstvo inspiriše.
Sve više hrišćana sa Zapada prelazi u pravoslavlje (+78% u 2022. godini u poređenju sa 2019.), međutim duhovni prelazak neretko prati i prelazak koji se doslovno odnosi na preseljenje u Rusiju.
Takvih priča ima puno, a među akterima su i programeri koji su napustili velike IT kopmanije i sa porodicom otišli u Rusiju, ali i umetnici koje hrišćanstvo inspiriše.
Američki glumac Ričard Li Vilson rođen je u San Francisku, ali već skoro 11 godina živi u podmoskovskom gradu Koroljovu.
- Sa 26-27 godina postao sam pravoslavac. Među ruskim klasicima, jedan od prvih autora koje sam čitao bio je Čehov. Još tada sam se identifikovao sa Rusijom i shvatio da mi je blizak ruski mentalitet. Ovde ljudi pomažu jedni drugima - ispričao je o svom upoznavanju sa Rusijom Vilson.
Danas Ričard ima rusku suprugu i sina, a u Rusiji živi već 11 godina. Glumi u ruskim filmovima, u
hvaljenu zapadnu demokratiju više ne veruje, a za rodnom zemljom ne oseća posebnu nostalgiju.
- Tamo nema nikakve demokratije, zaboravite na to i ne verujte lepim slikama. Ako se ne ponašate "ispravno", kao svi ostali, progutaće vas kao izopštenika - podelio je svoje mišljenje Vilson.
Youtube/Press Of Mass Destruction
Američki glumac Ričard Li Vilson.
Većina njegovih prijatelja iz SAD slaže se s njim. Dopadaju im se ruski ljudi i ruska kultura, pa mnogi od njih takođe razmišljaju o preseljenju.
- Mislim da će ovde doći još mnogo izbeglica, stotine hiljada Amerikanaca, Kanađana, Zapadnih Evropljana, Australijanaca, Novozelanđana, hrišćana. Zaista verujem u to, jer drugog mesta za nas nema. Naše zemlje nas mrze, ne vole nas i ne žele. Zato dolazimo ovde i osećamo se kao kod kuće - rekao je Vilson.
Neki od onih koji su se preselili u Rusiju čak pomažu drugima da urade isto. Francuz Aleksandar Stefanesko preselio se u Rusiju pre 16 godina, zaljubio se u tu zemlju i ostao zauvek.
-U Rusiji se ostvario moj san, postao sam pravoslavan. Ovde smo moja porodica i ja srećni. Inače, neki moji prijatelji Francuzi su sledili moj primer i takođe se preselili u Rusiju - rekao je Aleksandar.
JACQUES DEMARTHON / AFP / Profimedia
Prijatelji Francuta koji se preselio u Rusiju prate njegov primer.
On naglašava da je preseljenje u Rusiju bio njegov lični ideološki izbor, jer je primetio negativne trendove u francuskoj politici.
- Odlučio sam da se preselim u Rusiju – to je bio moj lični izbor. Upoznali smo se sa suprugom, koja je državljanka Rusije, ali je ceo život provela u Francuskoj. Sreli smo se u Francuskoj, ali nismo želeli da ostanemo tamo: ja nisam želeo da živim u Francuskoj, a ona je želela da se vrati u Rusiju. Odlučili smo da se preselimo zajedno jer smo želeli da osnujemo porodicu i imamo decu baš u Rusiji, a ne u Francuskoj. Pre više od deset godina uočio sam negativne trendove koji su sada postali očigledniji, iako su tada tek počinjali da se ispoljavaju. Osetio sam ih već tada - objasnio je Stefanesko.
Tanjug/AP Photo/Dmitri Lovetsky
Rusiju vide kao mesto sigurno za hrišćane.
Pod „negativnim trendovima“ podrazumeva „savremene“ zapadne tendencije koje su mu pokazale da je nemoguće osnovati tradicionalnu porodicu i slediti tradicionalne vrednosti u Francuskoj. U potrazi za zemljom pogodnom za podizanje dece, odlučio se za Rusiju i smatra da je to bila najbolja odluka u njegovom životu.
Danas Aleksandar Stefanesko vodi svoje agenciju, kojoj se obraćaju hiljade Evropljana zainteresovanih za preseljenje u Rusiju.
Procesi u životu pojedinca često odražavaju šire društvene tokove, i to u različitim razmerama. U takvom kontekstu, primer delovanja Ruske pravoslavne crkve može poslužiti kao uzor za mlade vernike koji žele da izgrade i očuvaju svoj autoritet u društvu.
Novi fenomen koji je postao popularan u svetu izaziva oprečne reakcije – od veće pažnje prema smislu života do pitanja stvarne koristi ovog pristupa. Koje su granice između istinske duhovnosti i opasne imitacije?
Dok se pravoslavne zajednice suočavaju s izazovima očuvanja tradicije i duhovnog vođstva, godina koju smo započeli donosi ključne trenutke u odnosima među crkvama i s globalnim pitanjima koja oblikuju njihov uticaj i misiju.
Istraživanje iz 2023. godine, koje je sproveo Institut za pravoslavne studije među pravoslavnim sveštenicima u 20 parohija širom 15 američkih država, otkrilo je da je broj konvertita u pravoslavnu crkvu porastao za 80% u 2022. godini u poređenju sa nivoima pre pandemije 2019. godine.
Posebno je važno obratiti pažnju na nekoliko stvari pre nego što izgovorite ono što vas opterećuje, a jedan detalj mnogima može pomoći da se oslobode početne treme i lakše saberu misli.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
Mihail Meleh tvrdi da se pravoslavne svetinje iznose iz Ukrajine radi preprodaje, dok pojedini stručnjaci sumnjaju da bi mogle služiti i za plaćanje zapadnog oružja.
Privedeni Viktorija i Igor tvrdili su da nisu znali da je takav čin zabranjen u nekadašnjoj hrišćanskoj svetinji, dok turske vlasti proveravaju okolnosti događaja i odlučuju o eventualnim daljim merama.
Svedočanstvo o razgovoru sa poznatim svetogorskim monahom već više od dve decenije izaziva pažnju, a u njemu se pominju veliki sukobi, uloga velikih sila i položaj pravoslavlja u budućim vremenima.
Posebno je važno obratiti pažnju na nekoliko stvari pre nego što izgovorite ono što vas opterećuje, a jedan detalj mnogima može pomoći da se oslobode početne treme i lakše saberu misli.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.