Stari srpski recept za umak od belog luka vraća toplinu detinjstva i mirise posta na trpezu. Pravi se brzo, od jednostavnih sastojaka, a uz jedno malo prilagođavanje – postaje i posno čudo koje oplemenjuje svaki zalogaj.
U onim danima kada mirisi iz kuhinje nose sećanja na bakinu blagorodnu ruku i drvenu varjaču, često se na trpezi nađe jednostavan, ali bogat srpski umak od belog luka. Ovaj stari recept, poznat još iz vremena kada su se ukusi gradili strpljenjem, a jela blagosiljala molitvom, ne služi samo kao prilog — on menja jelo, udahnjuje mu toplinu doma i iskonski ukus pravoslavne kuhinje. Bilo da se služi uz ćufte, goveđi jezik ili drugo kuvano meso, ovaj umak otkriva koliko jednostavni sastojci, kada su pripremljeni s ljubavlju i poštovanjem prema postu i tradiciji, mogu učiniti čudo na tanjiru.
Sastojci:
60 g brašna
50 g masti (ili ulja za posnu varijantu)
1/2 litra bistre supe od mesa ili vode prokuvane sa kockom za supu
kašičica suvog začina
aleva paprika (po želji)
freepik
Srpski umak od belog luka, od svakog jela čini remek.delo
Priprema:
Na tihoj vatri zagrejte mast (ili ulje za posne dane), pa dodajte brašno i lagano propržite, ne dozvoljavajući da potamni. U taj zlatni osnov pažljivo dodajte istucani beli luk – samo na tren, tek toliko da pusti svoj opojni miris. Vodite računa da ne pregori, jer beli luk lako postane gorak ako se prepeče. Po želji dodajte i malo aleve paprike, za topliju boju i puniji ukus.
Umešajte supu postepeno, uz neprestano mešanje kako bi se umak lepo sjedinio i zgusnuo. Supa može biti sveža, od kuvanog mesa, ali i ona napravljena od kocke za supu – ako vam nešto ostane od prethodnog ručka, još bolje. Na kraju dodajte so i suvi začin prema ukusu. Pustite da sve lagano prokrčka i skinite sa šporeta.
Ovaj umak od belog luka je dragocen saveznik u svakoj kuhinji – ne samo zbog ukusa koji oplemenjuje gotovo svako jelo, već i zbog svoje prilagodljivosti. U danima pravoslavnog posta, kada se kuvanje odvija bez masti, umak se jednostavno sprema na ulju, bez narušavanja duhovnog ritma ishrane. Tako ostaje veran tradiciji, a istovremeno i savremen u svojoj jednostavnosti – postan, ukusan i topao kao dom.
Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.
Donosimo tradicionalni recept kraljice bajramske sofre – čorbe koja krije mudrost predaka i mirise dana kada su begovi i age okupljali narod oko svojih trpeza.
Saznajte kako se priprema tradicionalna jagnjeća kapama sa spanaćem, koja budi nostalgiju za detinjstvom, bakinom kuhinjom i prazničnom tišinom pred ikonama.
Otkrijte kako se priprema ova starinska pita – mirisna, slojevita i bogata, onako kako se nekada spremala posle liturgije, za okupljanje oko trpeze koja je bila svetinja doma.
Svedočanstvo Brendona Ransona otkriva kako je poznati američki komentator, dok je odgovarao na pitanja pred publikom, izgovorio dirljive reči vere pre nego što je pogođen u pucnjavi koja je odjeknula univerzitetom Juta.
Meštanin Nenad Nikaljević brutalno je vređao igumana Nikona Kokotovića, monahinje i Srpsku pravoslavnu crkvu, dok vernici upozoravaju da je reč o udaru na svetinju i duhovno nasleđe Crne Gore.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Uz šapat uspomena donosimo vam jednostavan, ali neodoljiv letnji recept koji spaja tradiciju, ljubav i autentične ukuse - baš onako kako su to znale naše bake.
Dok su današnje trpeze često pretrpane egzotičnim ukusima, ajmokac – jednostavan sos od belog luka i pilećeg mesa – podseća nas na vreme kada su mirisi iz kuhinje bili najtačniji sat i najlepši poziv za okupljanje oko stola.
Iako skromno, ovo jelo od paradajza, paprika i brašna pokazuje kako stara manastirska tradicija pruža hranljiv i praktičan obrok, čak i u modernoj kuhinji.
Miris pečenih kolača, bogat karamel krem i tradicija preneta s kolena na koleno donose porodičnu toplinu i radost zajedništva, baš onako kako nas u pravoslavlju uči blagodat gostoprimstva i zajedništva.
Svedočanstvo Brendona Ransona otkriva kako je poznati američki komentator, dok je odgovarao na pitanja pred publikom, izgovorio dirljive reči vere pre nego što je pogođen u pucnjavi koja je odjeknula univerzitetom Juta.
Meštanin Nenad Nikaljević brutalno je vređao igumana Nikona Kokotovića, monahinje i Srpsku pravoslavnu crkvu, dok vernici upozoravaju da je reč o udaru na svetinju i duhovno nasleđe Crne Gore.
Dok se društvene mreže dele na one koji osuđuju i one koji podržavaju, arhimandrit Janjić naglašava da je molitva na više jezika deo vekovne tradicije Crkve, a ne politička poruka – i podseća na reči Psalma: „Sve što diše neka hvali Gospoda“.
Priča Partenijusa Tarnera pokazuje da pravoslavlje u Americi nije egzotična tradicija, već univerzalni odgovor na žeđ za smislom, autentičnošću i zajedništvom.
Iako skromno, ovo jelo od paradajza, paprika i brašna pokazuje kako stara manastirska tradicija pruža hranljiv i praktičan obrok, čak i u modernoj kuhinji.
Jedan od najvećih duhovnika Svete gore 20. veka objašnjava kako molitva, predanje Bogu i poniznost mogu osloboditi dušu od očaja i vratiti mir u svakodnevni život.
U svojoj besedi za 14. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz misteriju Hristovog roda, od Vitlejema do večnosti, otkrivajući svetlost skrivena očima sveta i srcima vernih.