Hrišćansko predanje prepoznaje i snove kao potencijalna duhovna upozorenja ili poruke, ističe sveštenik.
Sve veći broj ljudi žali se da ih noću prate ružni i uznemirujući snovi, zbog kojih se bude iscrpljeni, uplašeni i duhovno uzdrmani. Noćne more, koje nekada ostaju samo nelagodan trag u mislima, sve češće se doživljavaju kao ozbiljan teret koji utiče na svakodnevni život.
Među onima koje muči ovaj problem, našla se i jedna žena, koja je svojevremeno preko sajta Svetosavlje.org, zatražila i pomoć i od sveštenika, ističući da ne samo da sanja strašne snove, već tvrdi da se oni, na njeno zaprepašćenje, i obistinjuju.
Odgovor sada već upokojenog oca Dušana privukao je pažnju šire javnosti, jer je na jednostavan način objasnio složen odnos između sna, psihe i duhovnosti.
- To što kažeš da snivaš snove koji se obistinjavaju, moglo bi se podvesti pod onu narodnu poslovicu: "Što je babi milo, to se babi snilo", odnosno da često sanjamo ono o čemu kao budni razmišljamo - piše sveštenik i dodaje: - Snovi često budu nastavak razmišljanja ili događanja u toku dana.
On dodaje da nije strašno kada se lepi snovi ponekad ostvare, posebno ako su povezani s onim što čovek u stvarnosti priželjkuje. Međutim, hrišćansko predanje prepoznaje i snove kao potencijalna duhovna upozorenja ili poruke.
- Nije bez Božje volje i bez Božjeg dara da se ponekad u snu predskažu neki događaji ili da snovi predstavljaju upozorenje na neku nevolju koja će se dogoditi, ili radost koja će nas obradovati.
Sveštenik podseća i na biblijske primere, među kojima je i Josif koji je, prema Jevanđelju, u snu dobio zapovest da beži sa Isusom i Marijom u Egipat, ali i uputstvo kada da se vrati. Takođe, navodi i citat iz Dela apostolskih:
- Sveti apostol Petar citira, na dan Svete Pedesetnice, proroka Joilja, koji kaže: "I biće u poslednje dane, govori Gospod, izliću od Duha mojega na svako telo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, i mladići vaši videće viđenja i starci vaši sanjaće snove".
shutterstock.com/Lysenko Andrii
Ružni snovi, Ilustracija
Ipak, sveštenik upozorava da snovima ne treba slepo verovati.
- Žitija Svetih puna su slučajeva da se u snovima dobijaju razne poruke i upozorenja. Ali, sa snovima treba biti vrlo obazriv, jer ako anđeli Božji, čuvari naši, mogu da nam u snu saopšte ono što je za nas dobro, mogu i demoni da nas kroz snove navedu na neko zlo - pisao je sveštenik.
Što se tiče košmara, objašnjava da oni često imaju koren u svakodnevnim nemirima i duhovnim borbama.
- Košmarni snovi, na koje se žališ, svakako su posledica dnevnih duhovnih sukoba u tebi, nekog straha od štetnih posledica nekog nepromišljenog poduhvata, sukoba sa okolinom, pogotovo sa najbližim. I onda se ti nemiri prenose na vreme odmora – san nije više dubok i miran, pa podsvesno dolazi do izražaja. Sve ono što se preko dana skupljalo u tebi, opteretilo te je u snu i ti se budiš umorna, rastrešena, pa i uplašena.
Na kraju, sveštenik nudi i praktičan savet onima koji se bore sa sličnim iskustvima:
- Nastoj da se uveče pomoliš Bogu za miran san, a sve dok ne zaspiš, ponavljaj u sebi Isusovu molitvu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
I tu želju roditelja i kumova, da svom detetu i kumčetu na krštenju daju dva imena, treba shvatiti kao pomodarstvo, koje sa pravilima Srpske pravoslavne crkve nema veze, govorio je sveštenik.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.