ZAŠTO NE KAŽEŠ KUMU DA MU SPAVAŠ SA ŽENOM: Potresno svedočanstvo igumanije Reškovca - otac Joil pod Ostrogom odbio da venča mladence zbog bluda
Priča o prevari, Božijem promislu i neočekivanom susretu koji je promenio život mladog para.
Kumovanja je kod velikog broja Srba izgubilo svoje pravo značenje, objasnio je sveštenik.
U Pravoslavnoj crkvi kumstvo na krštenju zauzima posebno mesto, jer nije reč o formalnoj ulozi niti običajnom prisustvu na jednom događaju, već o duhovnom očinstvu koje nastaje pred Bogom i Crkvom.
Kum na krštenju je onaj koji svedoči veru, ali istovremeno preuzima i odgovornost da, koliko je u njegovoj moći, prati duhovni rast deteta i bude njegov oslonac u veri.
Upravo zato Crkva o kumstvu govori sa velikom ozbiljnošću, a narod ga je kroz vekove doživljavao kao svetu vezu koja se ne zasniva na površnim odnosima, već na veri, poverenju i odgovornosti.

Ipak, u savremenom društvu sve češće se primećuje da se ova suština potiskuje, pa se kumstvo bira po prijateljstvu, društvenim vezama ili navici, a ne po duhovnoj spremnosti i veri.
Na tu pojavu ukazao je otac Saša, u odgovoru objavljenom na sajtu Svetosavlje, jednoj vernici, koja je imala dilemu da li da prihvati kumstvo jer nije bliska sa porodicom koja ju je pozvala, kao i da li da im predloži da izaberu nekog bližeg prijatelja. Njegov odgovor jasno osvetljava ozbiljnost ove odluke:
- Kumstvo je svakako veoma ozbiljna stvar. Kum ima obaveze prema Crkvi, jer svedoči veru onoga koji se krštava. Istovremeno kum je duhovni otac koji ima obaveze prema kumčetu, i treba da učestvuje u duhovnom vaspitanju istoga - počeo je otac Saša pa nastavio:
- Pred vama je veliki zadatak: da procenite da li možete biti kum kako treba ili ne. Šta ako ta osoba koja treba da bude kum umesto Vas ne uradi baš ništa po pitanju duhovnog vaspitanja? Možete li biti sigurni da će ta druga osoba uraditi više za spasenje deteta? Imajte na umu da je danas (na veliku žalost) , kumovanja kod velikog broja Srba izgubilo svoje pravo značenje.
Objasnio je i zašto je to tako.

- Mlađi ljudi uzimaju za kumove one sa kojima su se u mladosti lepo provodili, jer su ubeđeni da kum treba da bude osoba sa kojom imaju nešto zajedničko. Tačno je da kumovi treba da imaju nešto zajedničko. Umesto da to što je zajedničko bude jedna vera i jedan Bog, najčešće se radi o stvarima koje su sasvim nevažne za spasenje duše. Takvo "kumstvo" je unapred osuđeno na propast, jer kada zajednički interesi nestanu ili se promene, nestaje i tog "kumstva". To je razlog zašto se mnoga "kumstva" danas raspadaju.
Kumstvo, naglašava, mora biti zasnovano na zajedničkoj veri u Hrista i Svetu Trojicu. To je jedino što istinski treba da spaja kumove.
- Možete li kao kuma zamisliti nekoga ko ne poznaje veru po kojoj njegovo kumče treba da živi? Možete li zamisliti kuma koji se nikada nije pomolio za svoje kumče? Kuma koji svoje kumče podržava i navodi na greh i bogootpadništvo? Kuma koji psuje Boga? Kuma koji o Bogu ne želi ništa da zna? Kuma koji se ismejava svetinji? Kuma koji se nikada nije pričestio? Kuma koji se nikada nije ispovedio? Kuma koga ne zanima ni svoje spasenje niti spasenje kumčeta? Da li je to zaista kumstvo? Zašto je sve ovo bitno. Ako Vi poznajete veru, i ako možete za svoje kumče uraditi više od nekoga ko ne bi uradio ništa, onda ste Vi bolji kandidat za kuma - istakao je otac Saša.
Priča o prevari, Božijem promislu i neočekivanom susretu koji je promenio život mladog para.
Kum nije samo svedok obreda, već duhovni roditelj deteta.
Sveštenik ističe da duhovno srodstvo ne trpi zamene, uzvraćanja ni porodične kompromise, već traži odgovornost pred Bogom i trajnost odnosa.
Kršteno kumstvo u pravoslavlju nije samo običaj, već istinsko duhovno srodstvo koje nastaje u svetoj tajni krštenja.
Jerej Ruske pravoslavne crkve objašnjava zbog čega nije dobro birati kuma samo zbog formalnosti i šta je najvažnije u hrišćanskom vaspitanju deteta.
Protojerej Vladimir Dolgih razbija raširene zablude i objašnjava u kojim situacijama je bolje ne prihvatiti kumstvo nego ga nositi samo kao praznu formu.
Prijateljstvo nije što i kumstvo, rekao je otac Dušan pa objasnio i zašto.
Kum daje zavet pred Bogom i Crkvom da će voditi kumče kroz hrišćanski život, ali šta ako on svoju obavezu ne ispunjava.
Reči akademika Jerotića o greškama, pokajanju i promeni otkrivaju šta se krije iza odnosa prema onima koje volimo i zašto prava bliskost ne prestaje kada neko pogreši.
Meštani Rezale gotovo dve decenije sami su gradili i čuvali mesto okupljanja, a pred dolazak mehanizacije iz njega su izneli sve osim onoga što je za njih imalo posebno značenje.
Sestre iz Manastira Svete Liidje obilaze srpske svetinje, a u Beogradu su se susrele sa Tamarom Vučić i podsetile na godine kada su njihove manastirske kapije bile otvorene za prognane i ratnu siročad.
Zajednica u ovom američkom gradu već decenijama okuplja vernike različitog porekla, a više od polovine njenih članova čine upravo oni koji su sami izabrali da prime pravoslavnu veru.
Sveti Filotej Zervakos tvrdio da je svaki roditelj treba da "zakrsti" svoje dete kad ga opterećuju zdravstvene tegobe.
Hrišćanin je pozvan da se Bogu obraća i u radosti i u nevolji, verujući da nijedna teškoća nije izvan njegovog promisla.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Njegova majka Ana dugo nije mogla da ima dece, pa je u molitvi od Boga izmolila sina i zavetovala se da će ga posvetiti Gospodu.
Episkop vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički govorio je na međureligijskom skupu o zaštiti bogomolja i vernika, uputivši poziv na odlučniju borbu protiv mržnje, nasilja i ugrožavanja verskih sloboda.
Nakon razgovora u Požarevcu, dvojica arhijereja obišla su drevnu svetinju, poklonila se ikoni Presvete Bogorodice Kurske i posetila isposnicu Svetog Zosima, a potom je episkop bihaćko-petrovački nastavio put ka Eparhiji timočkoj.
Za osobu koja nije pripadala Pravoslavnoj crkvi ne mogu se vršiti opela, pomeni i druge crkvene molitve na način na koji se one vrše za pravoslavne hrišćane.