Svetac objašnjava kako nas prazna radoznalost i suvišne informacije neprimetno odvode u gordost, oduzimaju mir srca i zatvaraju put ka spasenju — i kako se od toga možemo zaštititi.
Čovek može da zapamti mnoštvo podataka, a da pritom ostane duhovno siromašan. U glavi je puno, a u srcu prazno. Pravoslavno predanje nas podseća da postoje znanja koja ne prosvetljuju, već smućuju misli, hrane gordost i udaljavaju nas od puta spasenja.
Prepodobni Nikodim Svetogorac upozorava da je potrebno čuvati um ne samo od neznanja, nego i od "mnogog praznog znanja i radoznalosti". Kada se um napuni suvišnim i sujetnim podacima, gubi sposobnost da prepozna ono što je istinski korisno za ispravljanje i duhovno usavršavanje.
Shutterstock/Roberto Vivancos
Mnoštvo informacija ne znači put ka istini
Kada je bolje da ne znamo
Svetogorac savetuje da se prema svetskim stvarima koje nisu neophodne, a dozvoljene su, odnosimo „kao da smo već umrli“. Drugim rečima — um treba čuvati od stalnog lutanja spoljnim svetom i usmeriti ga na ono što hrani dušu.
"Priče o onome što je bilo i znanja o onome što se događa bolje neka prolaze mimo tebe", piše Nikodim Svetogorac. Putovanja, događaji i burne vesti ne treba da okupiraju našu pažnju više nego što je zaista potrebno.
Sveti Vasilije Veliki još odlučnije je govorio: "Neka ti slušanje vesti iz sveta bude gorka hrana, a slatke kao med pouke duhovnih ljudi". Prorok David je o tome govorio slično: "Zakoni Gospodnji su dragoceniji od svake priče prestupnika."
Zanimanje za „mnoge stvari“ često nije bezazleno — ono je, kako piše Nikodim Svetogorac, "plod gordosti i hrana za samoljublje". Zli duh, videći želju čoveka da živi duhovno, ume da ga saplete upravo radoznalošću. Tada u um ubacuje, naročito kod onih sklonih filosofiranju, „visoke i divne misli“ koje postaju mamac.
Čovek, zadovoljan sopstvenim idejama, zaboravlja na čuvanje čistote srca i smirenja. Um postaje idol sam sebi, a takva gordost je — kaže Nikodim — „gora od gordosti volje“. Gordost volje um još može izlečiti, ali gordi um sam sebe ne leči. Kada poveruje da je njegova misao najbolja, "ko će ga razuveriti?"
Lek protiv bolesti uma
Ova bolest vodi do potpunog unutrašnjeg rasula. Zato se, savetuje Prepodobni Nikodim Svetogorac, protiv gordosti uma treba boriti pre nego što uzme maha — obuzdavati sopstveno mišljenje i pokoravati ga mišljenju duhovnika. Smirenje je lek: "Budi skroman iz ljubavi prema Bogu, ako želiš da budeš mudriji od Solomona". Apostol Pavle ima slično učenje: "Ako ko među vama misli da je mudar na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar" (I Kor. 3,18).
Pravoslavna tradicija jasno uči — mnoštvo informacija ne znači put ka istini. Ono što nas vodi Bogu nije preobilje znanja, nego čistota srca, smirenje i poslušnost. Višak praznih podataka može postati kamen spoticanja, dok pravo duhovno znanje otvara vrata večnog života.
Na duhovnoj tribini „Pred izazovom veštačke inteligencije: pogled iz pravoslavne perspektive“, sveštenik Oliver Subotić otkriva najmračnije zamke digitalne ere i poziva vernike da se probude pre nego što tehnologija preuzme um i dušu.
U snažnoj besedi, zasnovanoj na rečima iz Jevanđelja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se istina o onima koji najviše pričaju – i najviše zavaravaju.
U besedi za 9. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički poručuje da nema veće nesreće od one koja zadesi čoveka koji se, pošto je upoznao Hrista i svetlost spasenja, svesno vrati u tamu greha.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Predanje kaže da je Sveti Bonifacije na Badnje veče posekao Hrast groma, pod kojim su pagani prinosili ljudske žrtve, što je zauvek promenilo tok jedne stare tradicije.
Dok mediji najavljuju ludačku proslavu Nove godine, sveštenik iz Malog Palančišta poziva vernike na molitvu, post i pokajanje pred Rođenje Hrista, ističući opasnosti idolopoklonstva i praznoslovlja.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Dok mediji najavljuju ludačku proslavu Nove godine, sveštenik iz Malog Palančišta poziva vernike na molitvu, post i pokajanje pred Rođenje Hrista, ističući opasnosti idolopoklonstva i praznoslovlja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.