Hrskave pohovane paprike vraćaju mir, ljubav i radost okupljanja – dokaz da pravi ukus nije u raskoši, već u pažnji i toplini s kojom se priprema.
U danima posta, kada pravoslavni vernici biraju jela koja neće opteretiti telo, već ga osnažiti, a duši pružiti mir, pohovane posne paprike predstavljaju pravi primer kako jednostavna hrana može postati praznik ukusa. Miris pečenih paprika, nežna, zlatna korica od mrvica i toplina iz rerne bude uspomene na porodične trpeze, na vreme kada se kuvalo s ljubavlju i skromnošću.
Ovo jelo ne zahteva skupe sastojke niti dugotrajnu pripremu, a opet donosi osećaj obilja, topline doma i radosti okupljanja. Savršeno se uklapa u duhovnu atmosferu posta, podsećajući da lepota trpeze nije u raskoši, već u ljubavi i miru koji se njome prenose.
Sastojci:
10 mesnatih paprika
mrvice
brašno
so
beli biber
freepik
Za ovo jelo birajte mesnatije paprike
Priprema:
Uzmite mesnate, dugačke paprike ili babure, operite ih i dobro osušite. Ispecite ih na žaru, ili na ringli, oljuštite i stavite na đevđir da se ocede. Posolite po ukusu.
Rastopite margarin, ali ne sasvim, i pripremite paprike za pohovanje: prvo ih dobro uvaljajte u brašno, zatim u margarin, a potom u mrvice. Podmažite sud margarinom ili uljem, poređajte paprike i pecite 10 minuta u prethodno zagrejanoj pećnici. Na kraju pospite biberom i služite tople – uživajte u nežnom ukusu i hrskavoj korici.
Savet:
Ostatak pohovanih paprika možete odložiti u frižider i poslužiti hladne za večeru, uz malo posnog majoneza.
Kombinacija skromnih sastojaka može doneti pravo bogatstvo ukusa – ovaj recept spaja hrskavi krompir i sočan pasulj, uz aromatične začine koji obogaćuju svaki zalogaj.
U svetogorskim manastirima vekovima se pripremaju ove nežne sarmice u patlidžanu, a sada recept stiže i do vaše trpeze – spoj jednostavnosti, duhovnog mira i bogatstva ukusa koji prevazilazi sva očekivanja.
Zaboravljen recept sačuvan tek u ponekoj rukom pisanoj požuteloj beležnici. otkriva kako se od nekoliko sastojaka, uz malo strpljenja i mnogo ljubavi, sprema ručak koji vraća mir u dušu – baš onako kako su ga nekada pripremale naše bake u vreme posta.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Pratite kalendar dana na vodi, ulju i ribi, otkrijte praktične recepte za doručak, ručak i večeru i produbite svoje duhovno iskustvo tokom ovog svetog perioda.
Iz knjige „Svetogorski kuvar – Kulinarske priče o svetogorskom životu“ otkrivamo jednostavan recept za posne medenjake na vodi koji zimi mame mirisom i toplinom manastirske trpeze.
Zabeležen rukom u požutelim sveskama i pravljen merom koju je diktiralo srce, ovaj posni kolač i danas okuplja ukućane oko istog ukusa — jednostavnog, postojanog i dovoljno snažnog da poveže slavu, post i savremeni sto.
Otkrijte kako tikvica, heljdino mleko i sveže zelje u Stojkinoj izlevuši postaju hranljivo, postno jelo koje hrani telo i dušu, donoseći toplinu i snagu u svakom zalogaju.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.