Hrskave pohovane paprike vraćaju mir, ljubav i radost okupljanja – dokaz da pravi ukus nije u raskoši, već u pažnji i toplini s kojom se priprema.
U danima posta, kada pravoslavni vernici biraju jela koja neće opteretiti telo, već ga osnažiti, a duši pružiti mir, pohovane posne paprike predstavljaju pravi primer kako jednostavna hrana može postati praznik ukusa. Miris pečenih paprika, nežna, zlatna korica od mrvica i toplina iz rerne bude uspomene na porodične trpeze, na vreme kada se kuvalo s ljubavlju i skromnošću.
Ovo jelo ne zahteva skupe sastojke niti dugotrajnu pripremu, a opet donosi osećaj obilja, topline doma i radosti okupljanja. Savršeno se uklapa u duhovnu atmosferu posta, podsećajući da lepota trpeze nije u raskoši, već u ljubavi i miru koji se njome prenose.
Sastojci:
10 mesnatih paprika
mrvice
brašno
so
beli biber
freepik
Za ovo jelo birajte mesnatije paprike
Priprema:
Uzmite mesnate, dugačke paprike ili babure, operite ih i dobro osušite. Ispecite ih na žaru, ili na ringli, oljuštite i stavite na đevđir da se ocede. Posolite po ukusu.
Rastopite margarin, ali ne sasvim, i pripremite paprike za pohovanje: prvo ih dobro uvaljajte u brašno, zatim u margarin, a potom u mrvice. Podmažite sud margarinom ili uljem, poređajte paprike i pecite 10 minuta u prethodno zagrejanoj pećnici. Na kraju pospite biberom i služite tople – uživajte u nežnom ukusu i hrskavoj korici.
Savet:
Ostatak pohovanih paprika možete odložiti u frižider i poslužiti hladne za večeru, uz malo posnog majoneza.
Kombinacija skromnih sastojaka može doneti pravo bogatstvo ukusa – ovaj recept spaja hrskavi krompir i sočan pasulj, uz aromatične začine koji obogaćuju svaki zalogaj.
U svetogorskim manastirima vekovima se pripremaju ove nežne sarmice u patlidžanu, a sada recept stiže i do vaše trpeze – spoj jednostavnosti, duhovnog mira i bogatstva ukusa koji prevazilazi sva očekivanja.
Zaboravljen recept sačuvan tek u ponekoj rukom pisanoj požuteloj beležnici. otkriva kako se od nekoliko sastojaka, uz malo strpljenja i mnogo ljubavi, sprema ručak koji vraća mir u dušu – baš onako kako su ga nekada pripremale naše bake u vreme posta.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Sveti Jovan Kronštatski još pre više od jednog veka opisao je zamku koja danas određuje jutra miliona ljudi - od prvog pogleda u ekran do osećaja teskobe, umora i unutrašnje praznine koja nas prati tokom celog dana.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
U slojevima mesa, testenine i zapečenog sira krije se jelo koje je nastajalo u danima kada nema posta, skromno, zasitno i duboko ukorenjeno u ritam života ravnice.
U kombinaciji testa i krompira krije se priča o pravoslavnim običajima, porodičnim okupljanjima i toplini domaće kuhinje koja se prenosi s kolena na koleno.
Starinsko jelo od pšenice, kajmaka i mleka otkriva kako su pravoslavni domovi spajali post i mrs, ali i kako je jedna jednostavna trpeza postajala simbol zajedništva, obilja i života u skladu sa crkvenim ritmom.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U besedi za petak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje paradoks: ljudi odbacuju izvor života, a zatim ulažu napor da pronađu smisao u onome što ih dodatno iscrpljuje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Atanasija Velikog po novom i Prepodobnog Pahomija Velikog po starom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Izidora, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.