U Sabornom hramu u Šapcu, sestrinstvo Svete mati Angeline obeležilo je praznik svoje nebeske zaštitnice, nastavljajući misiju milosrđa započetu 1953. godine i pozivajući nova pokolenja da joj se pridruže u delu ljubavi.
Na praznik Prepodobne mati Angeline Srpske, koji se proslavlja 12. avgusta, u Sabornom hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Šapcu, molitveno se sabralo sestrinstvo koje već više od sedam decenija nosi njeno ime i podražava njena sveta dela.
Proslava je započela svetom liturgijom koju je služio arhimandrit Filimon, iguman manastira Kaone, uz sasluženje sveštenstva Eparhije šabačke. Među prisutnima bio je i Preosvećeni Episkop šabački g. Jerotej, koji je, nakon bogosluženja, osveštao slavske darove i uputio pastirsku reč vernicima i članovima zajednice.
Osnivanje sestrinstva i svedočenje u teškim vremenima
Podsećajući na 1953. godinu, kada je zajednica osnovana blagoslovom episkopa šabačko-valjevskog Jovana Velimirovića, vladika Jerotej je naglasio da su članovi Sestrinstva, i u vremenima otvorene borbe protiv vere, ostali postojani u svedočenju pravoslavlja delima milosrđa.
SPC
Ikona Prepodobne mati Angeline Srpske
– Svi mi koji smo danas ovde sabrani učinili smo male napore da proširimo tu dobrotvornu delatnost i uključimo i druge članove i eparhiote, podražavajući Prepodobnu majku Angelinu. Ona je svojim delima, ljubavlju i milosrđem svedočila svoju veru. Okusivši gorke plodove izbeglištva, stradanja i nemaštine, nije dozvolila da se u njoj razvije gorčina i razočaranje, nego je to još više probudilo hrišćansku veru i milosrđe. Ona je ispunila reči prozbe koje čitamo tokom svake Liturgije – da sama sebe i sav život svoj Hristu Bogu preda – istakao je vladika Jerotej.
Nastavak misije milosrđa i danas
Sestrinstvo Svete majke Angeline i danas, u vremenu drugačijih izazova, nastavlja da širi mrežu pomoći i utehe onima kojima je najpotrebnija. Njihovo svedočenje pokazuje da je milosrđe jedan od najubedljivijih jezika ljubavi prema Bogu i bližnjima, a delo svetiteljke iz roda Brankovića ostaje večiti podsticaj za nova pokolenja vernika.
Od tihog monaškog postriga u manastiru Krupi do vođenja eparhije u kojoj su nikli deseci novih hramova – mitropolit banatski Nikanor obeležio jubilej koji otkriva priču života posvećenog Bogu i narodu.
Zavetna slava u manastiru Svetog apostola Marka okuplja rasejane Srbe u molitvi i sećanju, čuvajući večnu vezu sa domovinom kroz monaške živote i svetiteljske vrednosti.
U obraćanju zbog događaja u Gornjem Zaostru, sveštenstvo, monaštvo i verni narod Eparhije budimljansko-nikšićke upozoravaju na medijski linč, politički pritisak i selektivno delovanje institucija, uz poziv svim građanima na mir i istinu.
U manastiru posvećenom Svetom Pantelejmonu, vladika Pahomije služio je liturgiju, a litija, osvećenje slavskog kolača i beseda o milosrđu svetitelja ispunili su praznik radošću i molitvom.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Episkop šabački besedio je o snazi zajedništva koje je povezalo žitelje 12 sela u izgradnji hrama Uspenja Presvete Bogorodice i poručio da njihovo delo treba da bude primer i današnjim generacijama.
Pre 210 godina rođena je Marija Trandafil, žena čije su zadužbine deci bez roditelja, učenicima i hramovima ostavile trag koji se i danas vidi u Novom Sadu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve pridružio se humanitarnoj akciji na Vračaru i pozvao vernike da svojim darom pomognu onima kojima je krv najpotrebnija.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.