Schutterstock/Alexandros MichailidisĐakonima i protođakonima se nikad ne ljubi ruka
Veruje se da kada sveštenik daje blagoslov, Isus Hristos sam, preko sveštenika, blagosilja narod.
Pravoslavna vera uči da se sveštena lica poštuju kao Hristovi izaslanici. Pravilno oslovljavanje i pozdravljanje sveštenstva u Srpskoj pravoslavnoj crkvi ne samo da pokazuje našu veru i vaspitanje, već time se i iskazuje poštovanje prema crkvenom poretku i duhovnom autoritetu.
Kao što nas uči Sveti Jovan Zlatousti: "Ne blagoslovi čovek, nego Bog njegovom rukom i jezikom".
Schutterstock/Klavdiia Arziukova
Sveštenika oslovljavamo sa "Oče"
Sveštenici (jereji, protojereji, protonamesnici…) u svakodnevnom razgovoru oslovljavaju se sa "Oče” i imenom (npr. Oče Petre).
Episkopi (vladike) se oslovljavaju sa "Vaše Preosveštenstvo”, a ukoliko se želi kraće: "Preosvećeni".
Mitropoliti – sa "Vaše Visokopreosveštenstvo” ili "Visokopreosvećeni". Patrijarh se oslovljava sa "Vaša Svetosti” ili "Svjatjejši Vladiko".
Blagoslov i odnos prema sveštenstvu
Veruje se da kada sveštenik daje blagoslov, Isus Hristos sam, preko sveštenika, blagosilja narod. Da bi vernik zatražio blagoslov, sastavlja ruke u obliku krsta (desna preko leve, dlanovi okrenuti naviše) i govori: "Blagoslovi, oče” (ili vladiko, u zavisnosti od čina). Nakon što primi blagoslov, vernik ljubi ruku sveštenika, jer se ona smatra produženom rukom Hrista.
Ako se vernik zatekne među više sveštenika, blagoslov se najpre traži od najvišeg po činu. Ako nije moguće prići svakome pojedinačno, uputi se zajednički naklon sa rečima: "Blagoslovite!”
Kada je reč o monaštvu, kaluđerice i monahinje se oslovljavaju sa "sestro”, dok se igumanija (starešina ženskog manastira) oslovljava sa "mati”. Od ženskog monaštva se ne traži blagoslov i ne ljubi se ruka.
Iskušenici, oni koji se pripremaju za monaški čin, oslovljavaju se sa "Brate”.
Olivier Donnars / Zuma Press / Profimedia
Đakonima i protođakonima se nikad ne ljubi ruka
Oslovljavanje i pozdravljanje po činovima
PATRIJARH - Vaša Svetosti!
MITROPOLIT - Vaše Visokopreosveštenstvo ili Visokopreosvećeni!
EPISKOP (VLADIKA) - Vaše Preosveštenstvo ili Preosvećeni!
ARHIMANDRIT - Oče ili oče arhimandrite!
IGUMAN - Oče ili oče igumane!
PROTOSINĐEL - Oče!
SINĐEL - Oče!
JEROMONAH - Oče!
PROTOĐAKON (monaški) - Oče protođakone ili samo oče!
ARHIĐAKON - Oče arhiđakone ili samo oče!
JEROĐAKON - Oče!
ARHIJEREJSKI NAMESNIK - Oče!
PROTONAMESNIK - Oče ili oče protonamesniče!
PROTOJEREJ - Oče proto!
JEREJ (SVEŠTENIK ili PREZVITER) - Oče!
PROTOĐAKON (mirski) - Oče đakone (ne ljubi se ruka)
U pravoslavlju, spoljašnji izgled vernika, uključujući i frizuru, ne smatra se presudnim za duhovno spasenje, ali se, ipak, posmatra u svetlu simbolike, skromnosti i poštovanja određenog reda.
Nakon ukidanja pritvora i kućnog nadzora, crkveni velikodostojnik je svojim izjavama poslao jaku poruku o pravdi, dostojanstvu i moralnoj odgovornosti, izazivajući talas komentara u društvu.
Patrijarh Porfirije razgovarao je sa episkopom Grigorijem i ministrom Kostasom Kumisom o položaju hramova na podeljenom ostrvu, izazovima na istočnom Mediteranu i novoj saradnji koja bi mogla da poveže vernike dva naroda snažnije nego ikada ranije.
U besedi za subotu siropusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da vera otvara vrata unutrašnje hrabrosti i večnog mira, nadmašujući mržnju i prolazne iskušenja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teodora Stratilata po starom, odnosno Svetog Jevastija Velikog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Petra Damjanija, muslimani su u mesecu Ramazanu, dok u judaizmu danas nema velikog verskog praznika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
U besedi za subotu siropusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da vera otvara vrata unutrašnje hrabrosti i večnog mira, nadmašujući mržnju i prolazne iskušenja.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.