Schutterstock/Alexandros MichailidisĐakonima i protođakonima se nikad ne ljubi ruka
Veruje se da kada sveštenik daje blagoslov, Isus Hristos sam, preko sveštenika, blagosilja narod.
Pravoslavna vera uči da se sveštena lica poštuju kao Hristovi izaslanici. Pravilno oslovljavanje i pozdravljanje sveštenstva u Srpskoj pravoslavnoj crkvi ne samo da pokazuje našu veru i vaspitanje, već time se i iskazuje poštovanje prema crkvenom poretku i duhovnom autoritetu.
Kao što nas uči Sveti Jovan Zlatousti: "Ne blagoslovi čovek, nego Bog njegovom rukom i jezikom".
Schutterstock/Klavdiia Arziukova
Sveštenika oslovljavamo sa "Oče"
Sveštenici (jereji, protojereji, protonamesnici…) u svakodnevnom razgovoru oslovljavaju se sa "Oče” i imenom (npr. Oče Petre).
Episkopi (vladike) se oslovljavaju sa "Vaše Preosveštenstvo”, a ukoliko se želi kraće: "Preosvećeni".
Mitropoliti – sa "Vaše Visokopreosveštenstvo” ili "Visokopreosvećeni". Patrijarh se oslovljava sa "Vaša Svetosti” ili "Svjatjejši Vladiko".
Blagoslov i odnos prema sveštenstvu
Veruje se da kada sveštenik daje blagoslov, Isus Hristos sam, preko sveštenika, blagosilja narod. Da bi vernik zatražio blagoslov, sastavlja ruke u obliku krsta (desna preko leve, dlanovi okrenuti naviše) i govori: "Blagoslovi, oče” (ili vladiko, u zavisnosti od čina). Nakon što primi blagoslov, vernik ljubi ruku sveštenika, jer se ona smatra produženom rukom Hrista.
Ako se vernik zatekne među više sveštenika, blagoslov se najpre traži od najvišeg po činu. Ako nije moguće prići svakome pojedinačno, uputi se zajednički naklon sa rečima: "Blagoslovite!”
Kada je reč o monaštvu, kaluđerice i monahinje se oslovljavaju sa "sestro”, dok se igumanija (starešina ženskog manastira) oslovljava sa "mati”. Od ženskog monaštva se ne traži blagoslov i ne ljubi se ruka.
Iskušenici, oni koji se pripremaju za monaški čin, oslovljavaju se sa "Brate”.
Olivier Donnars / Zuma Press / Profimedia
Đakonima i protođakonima se nikad ne ljubi ruka
Oslovljavanje i pozdravljanje po činovima
PATRIJARH - Vaša Svetosti!
MITROPOLIT - Vaše Visokopreosveštenstvo ili Visokopreosvećeni!
EPISKOP (VLADIKA) - Vaše Preosveštenstvo ili Preosvećeni!
ARHIMANDRIT - Oče ili oče arhimandrite!
IGUMAN - Oče ili oče igumane!
PROTOSINĐEL - Oče!
SINĐEL - Oče!
JEROMONAH - Oče!
PROTOĐAKON (monaški) - Oče protođakone ili samo oče!
ARHIĐAKON - Oče arhiđakone ili samo oče!
JEROĐAKON - Oče!
ARHIJEREJSKI NAMESNIK - Oče!
PROTONAMESNIK - Oče ili oče protonamesniče!
PROTOJEREJ - Oče proto!
JEREJ (SVEŠTENIK ili PREZVITER) - Oče!
PROTOĐAKON (mirski) - Oče đakone (ne ljubi se ruka)
U pravoslavlju, spoljašnji izgled vernika, uključujući i frizuru, ne smatra se presudnim za duhovno spasenje, ali se, ipak, posmatra u svetlu simbolike, skromnosti i poštovanja određenog reda.
Srpska svetinja stara više od jednog veka našla se u zemljišnim knjigama u Gradačcu pod spornim vlasništvom, što izaziva zabrinutost pravoslavnih vernika.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
Rektor Niške bogoslovije objašnjava zašto su molitva, milostinja i vera u Vaskrsenje dragoceniji od skupih spomenika i bogatih trpeza i šta zaista možemo da učinimo za duše svojih upokojenih.
Rektor Niške bogoslovije objašnjava zašto su molitva, milostinja i vera u Vaskrsenje dragoceniji od skupih spomenika i bogatih trpeza i šta zaista možemo da učinimo za duše svojih upokojenih.
U besedi za subotu 19. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zašto se put ka Gospodu ne prelazi ohološću i uzdizanjem sebe, već ljubavlju, smirenjem i spremnošću da tvorimo volju Božju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Miholjske zadušnice i Svetog mučenika Kalistrata po starom kalendaru, dok po novom proslavljaju Svete mučenike Evlampija i Evlampiju. Katolička crkva obeležava Svetog Franju Bordžiju, Jevreji obeležavaju Šabat Berešit, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Svetogorski starac podseća da pravoslavni duhovni život ne podrazumeva bekstvo od iskušenja, već istrajnost u borbi protiv greha, pokajanje i neprestano okretanje Bogu.