BIO UČENIK SVETOG JOVANA ZLATOUSTA, JASNO OBJASNIO I ŠTA SE DEŠAVA S DUŠOM POSLE SMRTI: Danas je Prepodobni Jovan Kasijan
Mošti Svetog Kasiana i danas počivaju u Marselju.
Nju je majka lično predala mučiteljima.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi veliku Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku.
Rođena u gradu Tarsu, od roditelja neznabožnih, ali znamenitih i bogatih. Čuvši od hrišćana za Isusa Hrista i za spasenje duše, vrlo brzo je razvila ljubav prema Hristu i sva se predala veri.
U to vreme bilo je strašno gonjenje hrišćana.
Dogodi se, da se sam car Dioklecijan zaustavi u Tarsu, i da se za vreme njegovog boravka u tom gradu njegov sin, carević, zaljubio smrtno u Pelagiju, i htede je uzeti za ženu.
"Odgovori Pelagija preko svoje zle majke, da se ona već obrekla svome nebesnom Ženiku, Hristu Gospodu", piše u žitijama.
Bežeći od carevića i od svoje zle majke, Pelagija potraži i nađe episkopa Klinona, čoveka znamenita zbog svoje svetosti. On je pouči u veri hrišćanskoj i krsti.
Tada je Pelagija razdavala svoje raskošne haljine i mnogo bogatstva, vrati se domu i ispovedi majci, da je ona već krštena. Čuvši za ovo carev sin, i izgubivši svaku nadu, da će moći dobiti ovu svetu devicu za ženu, probode samoga sebe mačem i umre.
"Tada zla majka sama optuži caru svoju ćerku i predade mu je na sud. Car se zadivi lepoti device, i zaboravivši svoga sina, raspali se nečistom strašću na nju. No kako Pelagija osta nepokolebljiva u veri svojoj, osudi je car na sažeženje u metalnom volu, usijanom od ognja".
Kada je mučitelji obnažiše, sveta Pelagija se prekrsti krstom i s blagodarnom molitvom Bogu na usnama, sama uđe u usijanog vola, gde se u tren oka sva rastopi kao vosak.
Postradala je 287. godine.
Ostatak njenih kostiju našao je episkop Klinon i sahranio ih je na brdu pod jedan kamen.
U vreme cara Konstantina Kopronima (741-775) na tome mestu je sagrađena crkva u čast ove svetiteljke.
Mošti Svetog Kasiana i danas počivaju u Marselju.
Monasi ili "crno duhovenstvo" polažu zavet, a otac Petar objašnjava moraju li to da urade i beli monasi i monahinje.
Bio je prinuđen da se krije od gonitelja čak i u bunaru, u grobu, po privatnim kućama, pustinjama.
Oslobađanje od strasti je dugotrajan i težak proces koji zahteva ozbiljan trud, duhovnu disciplinu, pokajanje i pomoć Božje blagodati.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Kada je sredina agresivna, dečija psiha se jednostavno lomi, kaže otac Valerije
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
Ono što se pre braka zanemaruje kasnije može postati ozbiljan problem u zajedničkom životu.
Ovaj stari slatkiš posebno je prikladan za dane posta na vodi, ali su ga deca rado jela i danima kada je po tipiku dozvoljena mrsna hrana.