Prave brojanice moraju da bude napravljene od čiste ovčje vune, što treba da nas podseti da smo mi "slovesne ovce dobrog pastira Isusa Hrista", koji je kao jagnje Gospodnje postradao za nas i izbavio iz večne smrti.
Brojanica je molitveni predmet koji ima važno mesto u pravoslavnoj duhovnosti. Pravi se najčešće od crne vune, i sastoji se od određenog broja čvorova – najčešće 33, 50, 100 ili 300 – koji služe za brojanje molitvi. Njen osnovni cilj je da pomogne verniku da ostane sabran tokom molitve, naročito prilikom ponavljanja Isusove molitve: "Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me grešnog.“
Korišćenje brojanice podstiče na neprestanu molitvu i duhovnu disciplinu. Ona se može nositi oko ruke, držati u džepu ili torbi, i koristi se tiho, najčešće u ličnoj molitvi. U pravoslavlju se ne smatra amajlijom niti predmetom koji poseduje neku sakralnu moć. Njena vrednost nije u samom materijalu, već u molitvi koja je prati i duhovnom značaju koji ima za vernika.
Schutterstock/images and videos
Pokidana brojanica, Ilustracija
Brojanica je takođe simbol duhovne borbe, podsećanje na potrebu za stalnom molitvom i prisustvom Božijim u svakodnevnom životu. Mnogi vernici je koriste kao sredstvo protiv rasejanosti i kao pomoć pri sabiranju misli tokom molitve.
Obično su crne i time nas upućuju da vodimo ozbiljan i trezven život u neprestanom pokajanju. Moraju da bude napravljene od čiste ovčje vune, što treba da nas podseti da smo mi "slovesne ovce dobrog pastira Isusa Hrista", koji je kao jagnje Gospodnje postradao za nas i izbavio iz večne smrti.
Kada se dogodi da se brojanica pokida, ošteti ili potpuno raspadne, postavlja se pitanje šta sa njom uraditi.
Sada upokojeni otac Dušan Kolundžić je govorio da postoje dva načina da se ona odloži.
Freepik
Brojanica
- Kad brojanice dotraju, kad se čvorovi "izližu“ i više se ne mogu prebrojavati, one se jednostavno zakopaju u zemlju ili spale, kao što se to ranije činilo i sa ikonama ili svešteničkim odeždama - rekao je on i objasnio da to isto čine i monasi.
On je objasnio da pritom, nema potrebe da se izgovara neka molitva.
- Ne postoji molitva, koa bi se izgovarala pre spaljivanja dotrajalih brojanica, duhovskih venaca, vrbovih grančica ili prošlogodišnjeg badnjaka. Istina, to su sve vidljivi, materijalni oblici i sredstva pravoslavne pobožnosti, ali te stvari nemaju sakralnu vrednost, one se i ne osvećuju posebnim činom ili molitvama za dužu upotrebu - objašnjavao je otac Dušan.
Kroz molitvu, vernik ne samo da traži pomoć ili izražava zahvalnost, već se i pročišćava od greha, čisti svoje misli i srce, te postiže unutrašnji mir i duhovnu snagu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Božja ruka je uvek pružena, spremna da nas podigne, uteši i vodi, ali da bismo tu pomoć istinski osetili, potrebno je da mu se obratimo iskreno i sa verom.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.