Divna iskustva vernika svedoče o neizmernoj moći sveca čije mošti vekovima počivaju u Manastiru Ostrog, čudotvorca čija slava doseže daleko izvan Srpske pravoslavne crkve.
U srcu Ostroga, manastira koji je priljubljen uz skoro vertikalnu liticu, visoko na planini Ostroška greda u Crnoj Gori, u skromnoj crkvici počivaju mošti Svetog Vasilija, netaknute truljenjem već više od tri veka. Miris koji ispunjava sveti prostor ostavlja posetioce zapanjenima, podsećajući ih na prisustvo nečeg natprirodnog. Fenomen netruležnosti tela Svetog Vasilija svedoči o njegovom svetom životu, posvećenom Hristu. Bio je to život u kojem je svaki tren bio ispunjen Božijom prisutnošću, gde se sve svodilo na jedno - ljubav prema Hristu.
Savo PRELEVIC / AFP / Profimedia
Blaženopočivši mitropolit Amfilohije pored kivota Svetog Vasilija OStorškog
Njegova netaknuta telesna lepota nije samo znak njegove svetosti, već i izvor čudotvorne moći. Sveti Vasilije, koji je svojim životom više ličio na anđela nego na čoveka, i nakon upokojenja nastavlja činiti čuda, onako kako je to činio i dok je bio živ, moleći se za one koji dolaze s verom i ljubavlju, bez obzira koje su vere.
Ostroška isposnica postala je mesto nade i isceljenja za mnoge. Tu, umorni i obeshrabreni traže utehu i nalaze čuda. Od bolesnih, hromih, zgrčenih do umobolnih, svi koji se obrate Svetom Vasiliju pronalaze Božju milost i odlaze obnovljene duše i tela.
Njegova misija kao iscelitelja proteže se izvan granica vremena i prostora. Sveti Vasilije Ostroški, čija su čuda poznata širom vaseljene, ostaje neizmerni izvor nade i utehe za sve one koji traže Božiju milost kroz njegovu posredničku moć.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Srpska pravoslavna crkva 12. maja, proslavlja Ostroškog Čudotvorca, jednog od najvoljenijih i najpoštovanijih svetitelja srpskog roda, čije mošti vekovima čuvaju manastir u Ostroškoj steni, a čija se slava proširila širom pravoslavlja — i šire.
Zanatlija iz okoline Nikšića, koji je odbacivao postojanje Boga, suočen s paralizom bez leka, doživeo je susret sa svetiteljem koji mu je zauvek promenio život — a potom je svom sinu dao ime Vasilije.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.
Njegova slava među Judejima u Vavilonu počela je onda kada je on izobličio dva pohotljiva i nepravedna starca, sudije judejske, i spasao celomudrenu Sosanu (Suzanu) od nepravedne smrti.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Ageja po starom kalendaru, Sećanje na 14.000 nevine dece po novom. Katolici slave Svetog Tomu Beketa, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.