OVO JE NAJVEĆA KAZNA KOJU BOG MOŽE DATI ČOVEKU! Sveti Ignjatije Brjančaninov otkriva kome je i namenjena!
Za pravoslavnog hrišćanina sloboda ne znači da čovek može da radi sve što želi i da sam sebi određuje šta je dobro, a šta zlo.
Kao što žena prolazi kroz bolove rađanja, tako i prava hrišćanska duša mora proći kroz mračne trenutke pre nego što se rodi u punom sjaju vere, poručuje sveti Teofan Zatvornik za sedmu sredu posle Vaskrsa i ističe da dolazak Gospoda pretvara žalost u radost.
- Gospod je pred stradanje govorio svetim apostolima: Još malo i nećete me videti, i opet malo i ugledaćete me. Stradanja Gospodnja i njegova smrt tako su porazili svete apostole da su se oči njihovog uma pomračile i oni prestali da Gospoda gledaju kao Gospoda. Svetlost se sakrila i oni su sedeli u gorkoj i mučnoj tami. No, tu tamu je razvejala svetlost vaskrsenja Hristovog, i oni su opet ugledali Gospoda. Tako je svoje reči objasnio sam Gospod: Vi ćete zaplakati, govorio je on, i zaridati, a svet će se radovati, i vi ćete žalosni biti, ali će se vaša žalost okrenuti na radost. Govore da i svaka duša na putu ka savršenstvu doživljava sličnu teškoću. Tama je sa svih strana okružuje i ona ne zna gde da se dene. Međutim, dolazi Gospod i žalost se pretvara u radost. Slično tome – i žena mora da se pomuči pre nego što donese na svet novog čoveka. Zar odatle ne treba izvesti zaključak: ko to nije iskusio, još se nije rodio kao pravi hrišćanin!
On ističe da pravi molitvenici često ne primećuju prolaz vremena jer ih molitveni žar obuzima, a umirenje duše koje proističe iz bdenja donosi trajne plodove. Iako je bdenje naporno, Sveti Teofan naglašava njegovu vrednost, jer smiruje telo i pomaže duhovnom razvoju. Umesto da nas san uspava, bdenje nas aktivira i čini bržima u delima dobra. Sveti Teofan nas poziva da kroz trud i odricanje učimo telo da služi duhu, osnažujući tako našu duhovnost i približavajući nas Bogu. Ova poruka je podsticaj svima koji teže duhovnom napretku da prihvate bdenje kao sredstvo koje ne samo da donosi unutrašnji mir, već i jača našu sposobnost da delujemo sa ljubavlju i revnošću.
Sveti Teofan naglašava da zlo ne prestaje ni nakon smrti; ono proganja duše, ali vernike ne treba da bude strah, jer nad njima zlo nema moć. Njihova vera i molitva su kao oružje protiv zlih sila, koje se povlače pred iskrenim duhovnim životom. Poruka je jasna, ukoliko želimo da se oslobodimo zla, moramo biti budni, moliti se i čuvati svoju dušu. Samo na taj način možemo da odbijemo napade i ostanemo snažni u veri. Sveti Teofan nas poziva na trezvenost i borbu, uz uverenje da uz Božju pomoć možemo prevazići svaku prepreku na našem putu ka svetosti.
Sveti Teofan Zatvornik nas prve srede posle Pedesetnice uči da je ključ za ulazak u carstvo nebesko u harmoniji između poznavanja jevanđelskog zakona i življenja po njemu. Ispravnost srca i duše, u kombinaciji sa pravdom u delima, otvara vrata ka nebeskom carstvu
Na Duhovski utorak Sveti Teofan Zatvornik nas u svojoj knjizi podseća da je i Gospod, posle krštenja, odveden u pustinju da bude iskušan, pa nas upozorava da nakon svetlosti blagodati uvek slede i izazovi.
Za pravoslavnog hrišćanina sloboda ne znači da čovek može da radi sve što želi i da sam sebi određuje šta je dobro, a šta zlo.
Starešina hrama Svetih apostola Vartolomeja i Varnave ističe da krst u automobilu može biti izraz vere, ali ne i amajlija, dok bezbednost vozača uvek mora biti na prvom mestu.
Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 11. sedmice po Duhovima objašnjava zašto Hristov nedolazak nije dokaz neispunjenog obećanja i zašto čovek ne treba Božju večnost da meri sopstvenim vremenom.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Otac Čad Riperger povezao je drevna proročanstva sa moralnim padom, razvojem digitalnih tehnologija i globalnim finansijskim sistemom koji bi mogao da promeni način na koji ljudi pristupaju novcu i osnovnim dobrima.
Posle jutarnjeg bogosluženja izbio je sukob koji je uznemirio jednu od najpoznatijih pravoslavnih svetinja na Kipru
Mitropolit šumadijski je na hramovnoj slavi govorio o liturgiji kao najvećem izrazu blagodarnosti Bogu i upozorio da bez smirenja ni Božji darovi ne mogu čoveku doneti istinsku korist.