ZAŠTO BOG DOBRE LJUDE STAVLJA U RUKE ZLIH LJUDI: Starac Pajsije o nepravdi koja je svima bar nekada zasmetala
Snažna poruka svetogorskog starca otkriva kako pravoslavlje gleda na bol, ćutanje i iskušenja kroz koja čovek prolazi tokom života.
Kao što žena prolazi kroz bolove rađanja, tako i prava hrišćanska duša mora proći kroz mračne trenutke pre nego što se rodi u punom sjaju vere, poručuje sveti Teofan Zatvornik za sedmu sredu posle Vaskrsa i ističe da dolazak Gospoda pretvara žalost u radost.
- Gospod je pred stradanje govorio svetim apostolima: Još malo i nećete me videti, i opet malo i ugledaćete me. Stradanja Gospodnja i njegova smrt tako su porazili svete apostole da su se oči njihovog uma pomračile i oni prestali da Gospoda gledaju kao Gospoda. Svetlost se sakrila i oni su sedeli u gorkoj i mučnoj tami. No, tu tamu je razvejala svetlost vaskrsenja Hristovog, i oni su opet ugledali Gospoda. Tako je svoje reči objasnio sam Gospod: Vi ćete zaplakati, govorio je on, i zaridati, a svet će se radovati, i vi ćete žalosni biti, ali će se vaša žalost okrenuti na radost. Govore da i svaka duša na putu ka savršenstvu doživljava sličnu teškoću. Tama je sa svih strana okružuje i ona ne zna gde da se dene. Međutim, dolazi Gospod i žalost se pretvara u radost. Slično tome – i žena mora da se pomuči pre nego što donese na svet novog čoveka. Zar odatle ne treba izvesti zaključak: ko to nije iskusio, još se nije rodio kao pravi hrišćanin!
On ističe da pravi molitvenici često ne primećuju prolaz vremena jer ih molitveni žar obuzima, a umirenje duše koje proističe iz bdenja donosi trajne plodove. Iako je bdenje naporno, Sveti Teofan naglašava njegovu vrednost, jer smiruje telo i pomaže duhovnom razvoju. Umesto da nas san uspava, bdenje nas aktivira i čini bržima u delima dobra. Sveti Teofan nas poziva da kroz trud i odricanje učimo telo da služi duhu, osnažujući tako našu duhovnost i približavajući nas Bogu. Ova poruka je podsticaj svima koji teže duhovnom napretku da prihvate bdenje kao sredstvo koje ne samo da donosi unutrašnji mir, već i jača našu sposobnost da delujemo sa ljubavlju i revnošću.
Sveti Teofan naglašava da zlo ne prestaje ni nakon smrti; ono proganja duše, ali vernike ne treba da bude strah, jer nad njima zlo nema moć. Njihova vera i molitva su kao oružje protiv zlih sila, koje se povlače pred iskrenim duhovnim životom. Poruka je jasna, ukoliko želimo da se oslobodimo zla, moramo biti budni, moliti se i čuvati svoju dušu. Samo na taj način možemo da odbijemo napade i ostanemo snažni u veri. Sveti Teofan nas poziva na trezvenost i borbu, uz uverenje da uz Božju pomoć možemo prevazići svaku prepreku na našem putu ka svetosti.
Sveti Teofan Zatvornik nas prve srede posle Pedesetnice uči da je ključ za ulazak u carstvo nebesko u harmoniji između poznavanja jevanđelskog zakona i življenja po njemu. Ispravnost srca i duše, u kombinaciji sa pravdom u delima, otvara vrata ka nebeskom carstvu
Na Duhovski utorak Sveti Teofan Zatvornik nas u svojoj knjizi podseća da je i Gospod, posle krštenja, odveden u pustinju da bude iskušan, pa nas upozorava da nakon svetlosti blagodati uvek slede i izazovi.
Snažna poruka svetogorskog starca otkriva kako pravoslavlje gleda na bol, ćutanje i iskušenja kroz koja čovek prolazi tokom života.
Nastojateljica pravoslavnog manastira kod Praga osuđena je zbog nezakonitog prenosa crkvene imovine, dok se slučaj dodatno komplikuje zbog kanonskih sporova i optužbi za neposlušnost crkvenim vlastima.
Posle upokojenja patrijarha Ilije II, Gruzijska pravoslavna crkva dobila je novog poglavara Šija III - izbor koji se već tumači kao važna prekretnica za unutrašnji život Crkve i njen položaj u širem pravoslavlju
Kada čovek nauči da se raduje tuđem dobru kao svom, tada nestaje i zavist.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Kada čovek nauči da se raduje tuđem dobru kao svom, tada nestaje i zavist.
Praznik jednog od najpoštovanijih pravoslavnih svetitelja biće obeležen uz praznično bdenije, arhijerejsku liturgiju i dolazak hodočasnika koji peške prelaze stotine kilometara tražeći mir, utehu i duhovno ukrepljenje.
Mali zalogaji iz prošlih vremena ponovo osvajaju kuhinje: evo kako da uz par sastojaka napravite mekane i zlatne uštipke koji mirišu na detinjstvo i porodična okupljanja nakon liturgije i praznika.