Grčki monah Haralambos Papadopulos podseća na zaboravljene principe muževnosti i ističe važnost vraćanja časti, poštovanja i zaštite žena kao ključnih faktora za smanjenje nasilja u savremenom društvu.
U savremenom društvu, uloga muškarca kao zaštitnika žene sve više iščezava, što je jedan od razloga za zabrinjavajući porast nasilja nad ženama. Grčki monah Haralambos Papadopulos, svojim rečima iz srca i iskustva, osvetljava ovu važnu temu. U jednoj od svojih beseda, evocirajući slike prošlih vremena kada su se vrednosti časti i zaštite žene visoko cenile, otac Haralambos kaže:
- Odrastao na ulicama i trgovima, doslovno. Moj otac je bio krojač, a naša radnja je bila u centru Herakliona 80-ih godina. Išao sam u školu u blizini radnje. Dakle, odrastao sam u sokacima Herakliona i tamo su muškarci naučili nas mlade da nikada ne udarimo ženu. Muškarac nikad ne udara ženu, ne zato što je slaba, već zato što kad je udariš, lomi se lepota sveta. Odjednom se smrači,
Shutterstock
Muškarac je onaj ko ima ogroman zagrljaj za sve slabe i ranjive
Njegove reči podsećaju na vreme kada su muškarci bili odgajani da poštuju i štite žene, a ne da im nanose bol.
- Ako si se usudio da digneš ruku na ženu, na trgu više niko nije računao na tebe. Ko udara žene, nije se ubrajao u muškarce. Sa njim je bilo gotovo - kaže otac Haralambos, osvetljavajući kako su društvene norme nekada bile jasne i nepopustljive prema bilo kom nasilju, naročito nad ženama.
U današnjem vremenu, izgleda da su mnogi zaboravili na ove osnovne principe. Monah Haralambos podseća nas da prava snaga muškarca ne leži u njegovoj sposobnosti da nanosi bol, već u njegovoj sposobnosti da zaštiti i voli.
Printscreen/YouTube/Ecclesiatv
Grčki monah Haralambos Papadopulos
- Biti muškarac znači imati razum i čast, vrednosti i ideale. Muškarac znači da si sjajan u svemu što radiš. U govoru, časti, dostojanstvu, ljubavi, seksualnosti, osećanjima, jednostavnosti, poklonima, iznenađenjima - kaže ovaj grčki monah.
On naglašava da je odgovornost biti muškarac "izvan i iznad pola," jer muškarac postaje "ogroman zagrljaj za sve slabe i ranjive." Ove reči su podsećanje da su pravi muškarci oni koji se trude da budu oslonac i zaštita, a ne pretnja. Ovo pomeranje uloge muškarca u društvu može imati duboke posledice. Nedostatak jasnih vrednosti i principa koji su nekada oblikovali muževnost može dovesti do nasilja i agresije. Monah Haralambos zaključuje:
- Muškarac biti ne znači prebiti, već zaštititi.
Ova poruka je snažan podsetnik da se vratimo osnovama časti, poštovanja i ljubavi. Samo tako možemo stvoriti društvo u kojem nasilje nad ženama postaje relikvija prošlosti, a muškarci ponovo postaju pravi zaštitnici, kako je to oduvek i trebalo biti.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U svetinji u kojoj su nekada počivale mošti Svetog Save, monahinja mileševskog sestrinstva vodi neobičnu misiju, koristeći jastreba kako bi zaštitila svetinju i povezala se sa duhovnim nasledstvom Nemanjića.
Posle arhijerejske liturgije i svečane litije oko manastirske crkve, vernici koji su se okupili iz svih krajeva, uz folklor i zajedničku trpezu ljubavi, slavili su veru, osnažujući duhovne veze koje ih spajaju kroz vekove.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.