Grčki monah Haralambos Papadopulos podseća na zaboravljene principe muževnosti i ističe važnost vraćanja časti, poštovanja i zaštite žena kao ključnih faktora za smanjenje nasilja u savremenom društvu.
U savremenom društvu, uloga muškarca kao zaštitnika žene sve više iščezava, što je jedan od razloga za zabrinjavajući porast nasilja nad ženama. Grčki monah Haralambos Papadopulos, svojim rečima iz srca i iskustva, osvetljava ovu važnu temu. U jednoj od svojih beseda, evocirajući slike prošlih vremena kada su se vrednosti časti i zaštite žene visoko cenile, otac Haralambos kaže:
- Odrastao na ulicama i trgovima, doslovno. Moj otac je bio krojač, a naša radnja je bila u centru Herakliona 80-ih godina. Išao sam u školu u blizini radnje. Dakle, odrastao sam u sokacima Herakliona i tamo su muškarci naučili nas mlade da nikada ne udarimo ženu. Muškarac nikad ne udara ženu, ne zato što je slaba, već zato što kad je udariš, lomi se lepota sveta. Odjednom se smrači,
Shutterstock
Muškarac je onaj ko ima ogroman zagrljaj za sve slabe i ranjive
Njegove reči podsećaju na vreme kada su muškarci bili odgajani da poštuju i štite žene, a ne da im nanose bol.
- Ako si se usudio da digneš ruku na ženu, na trgu više niko nije računao na tebe. Ko udara žene, nije se ubrajao u muškarce. Sa njim je bilo gotovo - kaže otac Haralambos, osvetljavajući kako su društvene norme nekada bile jasne i nepopustljive prema bilo kom nasilju, naročito nad ženama.
U današnjem vremenu, izgleda da su mnogi zaboravili na ove osnovne principe. Monah Haralambos podseća nas da prava snaga muškarca ne leži u njegovoj sposobnosti da nanosi bol, već u njegovoj sposobnosti da zaštiti i voli.
Printscreen/YouTube/Ecclesiatv
Grčki monah Haralambos Papadopulos
- Biti muškarac znači imati razum i čast, vrednosti i ideale. Muškarac znači da si sjajan u svemu što radiš. U govoru, časti, dostojanstvu, ljubavi, seksualnosti, osećanjima, jednostavnosti, poklonima, iznenađenjima - kaže ovaj grčki monah.
On naglašava da je odgovornost biti muškarac "izvan i iznad pola," jer muškarac postaje "ogroman zagrljaj za sve slabe i ranjive." Ove reči su podsećanje da su pravi muškarci oni koji se trude da budu oslonac i zaštita, a ne pretnja. Ovo pomeranje uloge muškarca u društvu može imati duboke posledice. Nedostatak jasnih vrednosti i principa koji su nekada oblikovali muževnost može dovesti do nasilja i agresije. Monah Haralambos zaključuje:
- Muškarac biti ne znači prebiti, već zaštititi.
Ova poruka je snažan podsetnik da se vratimo osnovama časti, poštovanja i ljubavi. Samo tako možemo stvoriti društvo u kojem nasilje nad ženama postaje relikvija prošlosti, a muškarci ponovo postaju pravi zaštitnici, kako je to oduvek i trebalo biti.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.
U selu Ljubižda, nakon gotovo tri decenije tišine, raseljeni meštani su se ponovo sabrali oko svog hrama, pretvarajući bogosluženje u snažnu poruku opstanka Srba na Kosovu i Metohiji.
Napustiti Svetu liturgiju bez ozbiljnog razloga smatra se velikim grehom, jer se time pokazuje nemar prema svetinji i prekida zajedništvo u najuzvišenijem trenutku sabranja Crkve.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U svetinji u kojoj su nekada počivale mošti Svetog Save, monahinja mileševskog sestrinstva vodi neobičnu misiju, koristeći jastreba kako bi zaštitila svetinju i povezala se sa duhovnim nasledstvom Nemanjića.
Posle arhijerejske liturgije i svečane litije oko manastirske crkve, vernici koji su se okupili iz svih krajeva, uz folklor i zajedničku trpezu ljubavi, slavili su veru, osnažujući duhovne veze koje ih spajaju kroz vekove.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.
Napustiti Svetu liturgiju bez ozbiljnog razloga smatra se velikim grehom, jer se time pokazuje nemar prema svetinji i prekida zajedništvo u najuzvišenijem trenutku sabranja Crkve.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.