U svetinji u kojoj su nekada počivale mošti Svetog Save, monahinja mileševskog sestrinstva vodi neobičnu misiju, koristeći jastreba kako bi zaštitila svetinju i povezala se sa duhovnim nasledstvom Nemanjića.
U mirnoj dolini reke Mileševke, među starim zidinama Manastira Mileševa, vreme teče drugačije, tiše. Ovde, gde je nekada kralj Stefan Vladislav iz dinastije Nemanjića podigao svoju zadužbinu, sada se čuvaju ne samo molitve, već i drevna veština sokolarstva. Iza kamenih zidina, jedina monahinja među sokolarima, mati Irina, neguje tradiciju koja povezuje prošlost i sadašnjost, svetovno i duhovno.
Mati Irina nije obična monahinja. Njena ljubav prema pticama grabljivicama proistekla je iz potrebe, ali je ubrzo postala deo njenog svakodnevnog života i duhovne misije.
Printscreen/TikTok
Mati Irina
- Pre nekoliko godina imali smo sokola, nabavili smo ga zato što smo imali puno golubova tu koji baš prave štetu u manastiru. I onda smo nabavili tog sokola, a otac naš duhovnik se bavio s tim, i ja sam tako malo, pomalo, počela da se interesujem i meni se to baš svidelo. Onda smo ostali bez tog sokola, pa smo rešili da nabavimo jastreba - priča mati Irina sa osmehom, setno se sećajući početaka svog neobičnog poslanja.
Manastir Mileševa, podignut u prvoj polovini XIII veka, nosi u sebi duh nemanjićkog vremena. Sagrađen po raškom stilu, manastir je bio i ostao svedok burne istorije srpskog naroda. Kralj Stefan Vladislav, unuk Stefana Nemanje, podigao je ovu svetinju kao svoju zadužbinu, želeći da ostavi trag večnosti. U priprati manastira, koju je dogradio 1235. godine, položio je mošti svog strica, Svetog Save, da bi one u tom svetilištu bile čuvane kao najveća svetinja srpskog naroda. No, turska osvajanja nisu poštedela ovu svetinju – mošti su prenete na Vračar i spaljene 1594. godine, u uzaludnom pokušaju da se slomi srpski duh.
Printscreen/TikTok
Mati Irina
Danas ovaj nemanjićki manastir ne samo da čuva duhovnost, već i drevne veštine koje su nekada negovali i sami Nemanjići.
- Interesantno je da su Nemanjići bili najpoznatiji sokolari, i tako je to baš zanimljivo povezano, pošto je ovo nemanjićki manastir - kaže monahinja Irina, ponosna na svoju ulogu u oživljavanju ove plemenite veštine.
Mati Irina sa svojim jastrebom, u tišini manastirskih dvorišta, čuva tradiciju koja je starija od mnogih svetovnih zanata. Sokolarstvo u Manastiru Mileševa nije samo način zaštite, već i most koji spaja prošlost i sadašnjost, materijalno i duhovno. Kao jedina monahinja sokolar u Srbiji, mati Irina pokazuje da monaštvo može imati neobične, ali duboko smislenje puteve, gde čak i ptica grabljivica može postati čuvar duhovne svetlosti.
Dok se širom zemlje širi trend razgovora s "duhovima", iguman Manastira Ribnica snažnim rečima podseća da je jedina istinska veza s upokojenima u molitvi, a ne u obmanama koje otvaraju vrata zlu.
Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio, pričao je otac Partenije o starcu Pajsiju.
Od prazničnih trpeza u pravoslavnim, katoličkim i muslimanskim domovima do modernih kuhinja – otkrijte kako se priprema ova poslastica od belanaca, meda i oraha koja je nekada bila simbol svečanosti i slatkog užitka.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U manastiru Mileševa dogodio se susret ispunjen emocijama i duhovnom toplinom – mitropolit Atanasije je s radošću poželeo dobrodošlicu episkopu Filaretu, koji se vraća u svetinju gde je služio Bogu i narodu.
Dok se širom zemlje širi trend razgovora s "duhovima", iguman Manastira Ribnica snažnim rečima podseća da je jedina istinska veza s upokojenima u molitvi, a ne u obmanama koje otvaraju vrata zlu.
Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio, pričao je otac Partenije o starcu Pajsiju.
U besedi za 19. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto strah pred Bogom nije teret, već snaga, i kako radost koja dolazi od Njega nadživljava sve prolazno.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Reči iz sure Gafir (ajeti 14–17) podsećaju da iskrena molitva ne poznaje ljudske sudove, da je Božiji autoritet iznad svega i da će Sudnji dan ogoliti svaku istinu.
Nakon teksta objavljenog u „Vijestima”, Mitropolija je javno demantovala navode i ukazala na pogrešno tumačenje izjava sveštenika i — kako ističu — „sračunate neistine” koje se o Crkvi plasiraju.