VODA JE POČELA DA PUNI PLATO, VERNICI SU U PANICI BEŽALI: "Pomolila sam se ocu Joilu i čula samo jednu reč", čudo usred haosa
Vodu su brzinski vadili iz tog kanala, koji se nalazio oko crkve, kako ne bi ušla u svetinju.
U svetinji u kojoj su nekada počivale mošti Svetog Save, monahinja mileševskog sestrinstva vodi neobičnu misiju, koristeći jastreba kako bi zaštitila svetinju i povezala se sa duhovnim nasledstvom Nemanjića.
U mirnoj dolini reke Mileševke, među starim zidinama Manastira Mileševa, vreme teče drugačije, tiše. Ovde, gde je nekada kralj Stefan Vladislav iz dinastije Nemanjića podigao svoju zadužbinu, sada se čuvaju ne samo molitve, već i drevna veština sokolarstva. Iza kamenih zidina, jedina monahinja među sokolarima, mati Irina, neguje tradiciju koja povezuje prošlost i sadašnjost, svetovno i duhovno.
Mati Irina nije obična monahinja. Njena ljubav prema pticama grabljivicama proistekla je iz potrebe, ali je ubrzo postala deo njenog svakodnevnog života i duhovne misije.
- Pre nekoliko godina imali smo sokola, nabavili smo ga zato što smo imali puno golubova tu koji baš prave štetu u manastiru. I onda smo nabavili tog sokola, a otac naš duhovnik se bavio s tim, i ja sam tako malo, pomalo, počela da se interesujem i meni se to baš svidelo. Onda smo ostali bez tog sokola, pa smo rešili da nabavimo jastreba - priča mati Irina sa osmehom, setno se sećajući početaka svog neobičnog poslanja.
Manastir Mileševa, podignut u prvoj polovini XIII veka, nosi u sebi duh nemanjićkog vremena. Sagrađen po raškom stilu, manastir je bio i ostao svedok burne istorije srpskog naroda. Kralj Stefan Vladislav, unuk Stefana Nemanje, podigao je ovu svetinju kao svoju zadužbinu, želeći da ostavi trag večnosti. U priprati manastira, koju je dogradio 1235. godine, položio je mošti svog strica, Svetog Save, da bi one u tom svetilištu bile čuvane kao najveća svetinja srpskog naroda. No, turska osvajanja nisu poštedela ovu svetinju – mošti su prenete na Vračar i spaljene 1594. godine, u uzaludnom pokušaju da se slomi srpski duh.
Danas ovaj nemanjićki manastir ne samo da čuva duhovnost, već i drevne veštine koje su nekada negovali i sami Nemanjići.
- Interesantno je da su Nemanjići bili najpoznatiji sokolari, i tako je to baš zanimljivo povezano, pošto je ovo nemanjićki manastir - kaže monahinja Irina, ponosna na svoju ulogu u oživljavanju ove plemenite veštine.
Mati Irina sa svojim jastrebom, u tišini manastirskih dvorišta, čuva tradiciju koja je starija od mnogih svetovnih zanata. Sokolarstvo u Manastiru Mileševa nije samo način zaštite, već i most koji spaja prošlost i sadašnjost, materijalno i duhovno. Kao jedina monahinja sokolar u Srbiji, mati Irina pokazuje da monaštvo može imati neobične, ali duboko smislenje puteve, gde čak i ptica grabljivica može postati čuvar duhovne svetlosti.
U manastiru Mileševa dogodio se susret ispunjen emocijama i duhovnom toplinom – mitropolit Atanasije je s radošću poželeo dobrodošlicu episkopu Filaretu, koji se vraća u svetinju gde je služio Bogu i narodu.
Vodu su brzinski vadili iz tog kanala, koji se nalazio oko crkve, kako ne bi ušla u svetinju.
Pravoslavlje uči da je brak zajednica ljubavi, u kojoj oba partnera, kroz međusobnu podršku i poštovanje, imaju ulogu da rastu i postignu duhovnu zrelost.
Kompozicija „Svevidećeg oka“ zasnovana je na geometrijskoj figuri koja se više puta ponavlja – krugu.
Kad umor savlada i snaga oslabi, samo jedan izvor daje novu krepost. Prorok Isaija u svojim nadahnutim rečima otkriva tajnu duhovne snage koja ne jenjava – onaj koji se nada Gospodu, uzdiže se kao orao, trči bez umora i hoda bez posustajanja.
Uzbudljive vesti za filmske fanove i poštovaoce kontroverznog hita „Stradanje Hristovo“!
Na svakom od elemenata igre stoji opis koliko poena nosi, kao i koje su sposobnosti karte u samoj igri.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za četvrti mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.