U svetinji u kojoj su nekada počivale mošti Svetog Save, monahinja mileševskog sestrinstva vodi neobičnu misiju, koristeći jastreba kako bi zaštitila svetinju i povezala se sa duhovnim nasledstvom Nemanjića.
U mirnoj dolini reke Mileševke, među starim zidinama Manastira Mileševa, vreme teče drugačije, tiše. Ovde, gde je nekada kralj Stefan Vladislav iz dinastije Nemanjića podigao svoju zadužbinu, sada se čuvaju ne samo molitve, već i drevna veština sokolarstva. Iza kamenih zidina, jedina monahinja među sokolarima, mati Irina, neguje tradiciju koja povezuje prošlost i sadašnjost, svetovno i duhovno.
Mati Irina nije obična monahinja. Njena ljubav prema pticama grabljivicama proistekla je iz potrebe, ali je ubrzo postala deo njenog svakodnevnog života i duhovne misije.
Printscreen/TikTok
Mati Irina
- Pre nekoliko godina imali smo sokola, nabavili smo ga zato što smo imali puno golubova tu koji baš prave štetu u manastiru. I onda smo nabavili tog sokola, a otac naš duhovnik se bavio s tim, i ja sam tako malo, pomalo, počela da se interesujem i meni se to baš svidelo. Onda smo ostali bez tog sokola, pa smo rešili da nabavimo jastreba - priča mati Irina sa osmehom, setno se sećajući početaka svog neobičnog poslanja.
Manastir Mileševa, podignut u prvoj polovini XIII veka, nosi u sebi duh nemanjićkog vremena. Sagrađen po raškom stilu, manastir je bio i ostao svedok burne istorije srpskog naroda. Kralj Stefan Vladislav, unuk Stefana Nemanje, podigao je ovu svetinju kao svoju zadužbinu, želeći da ostavi trag večnosti. U priprati manastira, koju je dogradio 1235. godine, položio je mošti svog strica, Svetog Save, da bi one u tom svetilištu bile čuvane kao najveća svetinja srpskog naroda. No, turska osvajanja nisu poštedela ovu svetinju – mošti su prenete na Vračar i spaljene 1594. godine, u uzaludnom pokušaju da se slomi srpski duh.
Printscreen/TikTok
Mati Irina
Danas ovaj nemanjićki manastir ne samo da čuva duhovnost, već i drevne veštine koje su nekada negovali i sami Nemanjići.
- Interesantno je da su Nemanjići bili najpoznatiji sokolari, i tako je to baš zanimljivo povezano, pošto je ovo nemanjićki manastir - kaže monahinja Irina, ponosna na svoju ulogu u oživljavanju ove plemenite veštine.
Mati Irina sa svojim jastrebom, u tišini manastirskih dvorišta, čuva tradiciju koja je starija od mnogih svetovnih zanata. Sokolarstvo u Manastiru Mileševa nije samo način zaštite, već i most koji spaja prošlost i sadašnjost, materijalno i duhovno. Kao jedina monahinja sokolar u Srbiji, mati Irina pokazuje da monaštvo može imati neobične, ali duboko smislenje puteve, gde čak i ptica grabljivica može postati čuvar duhovne svetlosti.
Dok se globalni odnosi lome na ekonomiji i sili, pouka Starca Pajsija Svetogorca otvara tvrdnju koja menja ugao posmatranja: istoriju ne određuju oni koji izgledaju najmoćnije, već poredak koji ostaje izvan njihove kontrole.
Tokom obeležavanja godišnjice pada Carigrada, turski predsednik poručio je da čežnja za osvajanjem nikada neće nestati iz srca nacije i pred hiljadama okupljenih recitovao stihove iz Kurana u Aja Sofiji.
Na dan kada je suočen sa pretnjom stradanja u vreloj vodi, Sveti Patrikije ostaje nepokolebljiv u veri, a zajedno sa svojim saborcima završava život kao mučenik, ne odričući se Hrista.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
U manastiru Mileševa dogodio se susret ispunjen emocijama i duhovnom toplinom – mitropolit Atanasije je s radošću poželeo dobrodošlicu episkopu Filaretu, koji se vraća u svetinju gde je služio Bogu i narodu.
Dok se globalni odnosi lome na ekonomiji i sili, pouka Starca Pajsija Svetogorca otvara tvrdnju koja menja ugao posmatranja: istoriju ne određuju oni koji izgledaju najmoćnije, već poredak koji ostaje izvan njihove kontrole.
Tokom obeležavanja godišnjice pada Carigrada, turski predsednik poručio je da čežnja za osvajanjem nikada neće nestati iz srca nacije i pred hiljadama okupljenih recitovao stihove iz Kurana u Aja Sofiji.
Prema rečima moskovskog mitropolita iz 19. veka, čovek pred putirom ne stoji kao pred simbolom, već pred ognjem koji preobražava greh, leči unutrašnje rane i otvara perspektivu večnog života.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Arhijerejska liturgija, litija oko crkve Svete Trojice i molitveno jedinstvo monaštva, sveštenstva i vernog naroda obeležili su hramovnu slavu Donjeg Ostroga, uz poruku o prisustvu i delovanju Svetog Duha u Crkvi.