DANAS JE CRNO SLOVO! Obeležavamo Prepodobnog Simeona Stolpnika, prvog čudotvorca u hrišćanstvu!
On je jeo samo jednom sedmično.
U svetinji u kojoj su nekada počivale mošti Svetog Save, monahinja mileševskog sestrinstva vodi neobičnu misiju, koristeći jastreba kako bi zaštitila svetinju i povezala se sa duhovnim nasledstvom Nemanjića.
U mirnoj dolini reke Mileševke, među starim zidinama Manastira Mileševa, vreme teče drugačije, tiše. Ovde, gde je nekada kralj Stefan Vladislav iz dinastije Nemanjića podigao svoju zadužbinu, sada se čuvaju ne samo molitve, već i drevna veština sokolarstva. Iza kamenih zidina, jedina monahinja među sokolarima, mati Irina, neguje tradiciju koja povezuje prošlost i sadašnjost, svetovno i duhovno.
Mati Irina nije obična monahinja. Njena ljubav prema pticama grabljivicama proistekla je iz potrebe, ali je ubrzo postala deo njenog svakodnevnog života i duhovne misije.
- Pre nekoliko godina imali smo sokola, nabavili smo ga zato što smo imali puno golubova tu koji baš prave štetu u manastiru. I onda smo nabavili tog sokola, a otac naš duhovnik se bavio s tim, i ja sam tako malo, pomalo, počela da se interesujem i meni se to baš svidelo. Onda smo ostali bez tog sokola, pa smo rešili da nabavimo jastreba - priča mati Irina sa osmehom, setno se sećajući početaka svog neobičnog poslanja.
Manastir Mileševa, podignut u prvoj polovini XIII veka, nosi u sebi duh nemanjićkog vremena. Sagrađen po raškom stilu, manastir je bio i ostao svedok burne istorije srpskog naroda. Kralj Stefan Vladislav, unuk Stefana Nemanje, podigao je ovu svetinju kao svoju zadužbinu, želeći da ostavi trag večnosti. U priprati manastira, koju je dogradio 1235. godine, položio je mošti svog strica, Svetog Save, da bi one u tom svetilištu bile čuvane kao najveća svetinja srpskog naroda. No, turska osvajanja nisu poštedela ovu svetinju – mošti su prenete na Vračar i spaljene 1594. godine, u uzaludnom pokušaju da se slomi srpski duh.
Danas ovaj nemanjićki manastir ne samo da čuva duhovnost, već i drevne veštine koje su nekada negovali i sami Nemanjići.
- Interesantno je da su Nemanjići bili najpoznatiji sokolari, i tako je to baš zanimljivo povezano, pošto je ovo nemanjićki manastir - kaže monahinja Irina, ponosna na svoju ulogu u oživljavanju ove plemenite veštine.
Mati Irina sa svojim jastrebom, u tišini manastirskih dvorišta, čuva tradiciju koja je starija od mnogih svetovnih zanata. Sokolarstvo u Manastiru Mileševa nije samo način zaštite, već i most koji spaja prošlost i sadašnjost, materijalno i duhovno. Kao jedina monahinja sokolar u Srbiji, mati Irina pokazuje da monaštvo može imati neobične, ali duboko smislenje puteve, gde čak i ptica grabljivica može postati čuvar duhovne svetlosti.
U manastiru Mileševa dogodio se susret ispunjen emocijama i duhovnom toplinom – mitropolit Atanasije je s radošću poželeo dobrodošlicu episkopu Filaretu, koji se vraća u svetinju gde je služio Bogu i narodu.
U predsedničkoj palati u Istanbulu izrečene su reči koje odjekuju celim pravoslavnim svetom – sveta mesta moraju ostati "izvor jedinstva i nade".
Od prvog ubistva u ljudskoj istoriji, kada je zavist navela Kaina da digne ruku na brata Avelja, do današnjih dana osećaj nepravde nikada nije prestao da razdire čoveka. Iguman manastira Ribnica otkriva šta je zapravo u korenu ovog zla.
Marko koristi grčku reč tekton, koja se tradicionalno prevodi kao "drvodelja", ali zapravo znači "radnik" ili "majstor" u kamenu, drvetu ili metalu.
U središtu pravoslavne vere, kao njeni najdublji duhovni stubovi, stoje post i molitva.
Od prvog ubistva u ljudskoj istoriji, kada je zavist navela Kaina da digne ruku na brata Avelja, do današnjih dana osećaj nepravde nikada nije prestao da razdire čoveka. Iguman manastira Ribnica otkriva šta je zapravo u korenu ovog zla.
Marko koristi grčku reč tekton, koja se tradicionalno prevodi kao "drvodelja", ali zapravo znači "radnik" ili "majstor" u kamenu, drvetu ili metalu.
Svedočanstvo Brendona Ransona otkriva kako je poznati američki komentator, dok je odgovarao na pitanja pred publikom, izgovorio dirljive reči vere pre nego što je pogođen u pucnjavi koja je odjeknula univerzitetom Juta.
Meštanin Nenad Nikaljević brutalno je vređao igumana Nikona Kokotovića, monahinje i Srpsku pravoslavnu crkvu, dok vernici upozoravaju da je reč o udaru na svetinju i duhovno nasleđe Crne Gore.
Tina Pulu, sopran Atinske opere, opisala je kako joj je poklonjenje pred Časnim Pojasom Presvete Bogorodice donelo mir, snagu i iznenadno isceljenje, pretvorivši njen život u živu priču o veri i nadi.
Gusta čorba od mesa i povrća koja se vekovima pripremala u selima, danas vraća miris doma i tradiciju starih majstora kuhinje.
Pravoslavlje nas uči da svaki događaj nosi Božiji smisao, da sreća nije nagrada izvan Boga i da je život vođen ljubavlju i milošću Pravednog – lekcija koja menja pogled na svaki naš trud i odluku.