U periodu ranog hrišćanstva i mučenja, ovaj svetitelj je u svojoj krčmi pružao utočište progonjenim, sahranjivao tela mučenika i postao simbol neizmerne predanosti i žrtve za Hrista.
U doba cara Dioklecijana, vreme progona i nasilja nad hrišćanima, jedan tihi junak, Sveti Teodot Ankirski, izdigao se svojim hrabrošću i predanošću veri. Bio je to čovek koji je, u srcu Ankire (današnja Ankara), pod okriljem svoje skromne krčme, pružao utočište progonjenim hrišćanima, skrivajući se kao potajni hrišćanin dok je svetlima vere osvetljavao tamne kutke tog turbulentnog vremena.
Printscreen
Ikona Svetog Teodota Ankirskog
Sveti Teodot, krčmar po zanimanju, nije samo posluživao vino i hranu; njegova krčma bila je svojevrsno svetilište, sigurno utočište za one koji su zbog svoje vere bili proganjani i mučeni. Ali Teodot nije stao na tome; njegova predanost crkvi podstakla ga je da sahranjuje tela mučenika, riskirajući svoj život za svetost i poštovanje prema onima koji su stradali za Hrista.
Jedne noći, Sveta Tekusa se javi u snu Teodotu. Tekusa, zajedno sa još šest svetih devojaka - Aleksandrom, Klavdijom, Fainom, Efrasijom, Matronom i Julijom - bila je mučena i udavljena u jezeru zbog vere u Hrista. Tekusa ga zamoli da izvadi njihova tela iz jezera i sahrani ih dostojno. Teodot, sa jednim prijateljem, pod okriljem noći, izvrši ovaj hrabar poduhvat.
Wikipedia
Statua cara Dioklecijana u vreme čije vladavine je Sveti Teodot živeo
Nažalost, prijatelj koji je pomogao Teodotu izda ga sudiji. Teodot je bio uhapšen i stavljen na strašne muke. Zubi su mu polomljeni kamenjem, a telo mu je pretvoreno u rane. Na kraju, mučitelj je naredio da Teodota poseku mačem. Kada je izveden na gubilište, mnogi hrišćani su plakali za njim, ali Sveti Teodot, sa neizmernom verom i spokojem, reče im: "Ne plačite, braćo, za mnom, nego proslavite Gospoda našeg Isusa Hrista, koji mi pomože svršiti podvig i dušmana pobediti."
Sveti Teodot Ankirski je posečen za Hrista 303. godine. Njegovo telo sahranio je jedan sveštenik, a kasnije je na tom mestu podignut hram, kao večni spomen na njegovu veru i žrtvu.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.