U periodu ranog hrišćanstva i mučenja, ovaj svetitelj je u svojoj krčmi pružao utočište progonjenim, sahranjivao tela mučenika i postao simbol neizmerne predanosti i žrtve za Hrista.
U doba cara Dioklecijana, vreme progona i nasilja nad hrišćanima, jedan tihi junak, Sveti Teodot Ankirski, izdigao se svojim hrabrošću i predanošću veri. Bio je to čovek koji je, u srcu Ankire (današnja Ankara), pod okriljem svoje skromne krčme, pružao utočište progonjenim hrišćanima, skrivajući se kao potajni hrišćanin dok je svetlima vere osvetljavao tamne kutke tog turbulentnog vremena.
Printscreen
Ikona Svetog Teodota Ankirskog
Sveti Teodot, krčmar po zanimanju, nije samo posluživao vino i hranu; njegova krčma bila je svojevrsno svetilište, sigurno utočište za one koji su zbog svoje vere bili proganjani i mučeni. Ali Teodot nije stao na tome; njegova predanost crkvi podstakla ga je da sahranjuje tela mučenika, riskirajući svoj život za svetost i poštovanje prema onima koji su stradali za Hrista.
Jedne noći, Sveta Tekusa se javi u snu Teodotu. Tekusa, zajedno sa još šest svetih devojaka - Aleksandrom, Klavdijom, Fainom, Efrasijom, Matronom i Julijom - bila je mučena i udavljena u jezeru zbog vere u Hrista. Tekusa ga zamoli da izvadi njihova tela iz jezera i sahrani ih dostojno. Teodot, sa jednim prijateljem, pod okriljem noći, izvrši ovaj hrabar poduhvat.
Wikipedia
Statua cara Dioklecijana u vreme čije vladavine je Sveti Teodot živeo
Nažalost, prijatelj koji je pomogao Teodotu izda ga sudiji. Teodot je bio uhapšen i stavljen na strašne muke. Zubi su mu polomljeni kamenjem, a telo mu je pretvoreno u rane. Na kraju, mučitelj je naredio da Teodota poseku mačem. Kada je izveden na gubilište, mnogi hrišćani su plakali za njim, ali Sveti Teodot, sa neizmernom verom i spokojem, reče im: "Ne plačite, braćo, za mnom, nego proslavite Gospoda našeg Isusa Hrista, koji mi pomože svršiti podvig i dušmana pobediti."
Sveti Teodot Ankirski je posečen za Hrista 303. godine. Njegovo telo sahranio je jedan sveštenik, a kasnije je na tom mestu podignut hram, kao večni spomen na njegovu veru i žrtvu.
Nekada obavezan na trpezama posle nedeljne liturgije i prazničnih ručkova, ovaj jednostavan kolač vraća miris starinskih kuhinja – sočan, mekan i neodoljivo domaći desert koji osvaja na prvi zalogaj.
Svečana akademija u hramu na Vračaru okupila je brojne vernike i zvanice, a kroz duhovnu muziku i izložbu obeleženo je 190 godina rada Bogoslovije Svetog Save.
Praznik koji Pravoslavna crkva ove godine obeležava 10. maja podseća na trenutak kada je Hristos prvi put otvoreno rekao da je Mesija, ali i na snažnu poruku o veri, praštanju i duhovnoj žeđi koja traje vekovima.
U besedi za Nedelju četvrtu po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako vera čoveka ne odvaja od iskušenja, već ga kroz njih vodi ka duhovnoj pobedi.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Simeona po starom i Svetog apostola Simona Zilota po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Gospu Trsatsku, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Praznik koji Pravoslavna crkva ove godine obeležava 10. maja podseća na trenutak kada je Hristos prvi put otvoreno rekao da je Mesija, ali i na snažnu poruku o veri, praštanju i duhovnoj žeđi koja traje vekovima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Vasilija Amasijskog po starom i Prenos moštiju Svetog Nikolaja Mirlikijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog proroka Isaije, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Sveštenik upozorava da stanje koje liči na duhovno prosvetljenje može postati ozbiljna obmana koja čoveka odvaja od Crkve i narušava njegov odnos prema drugima.
Prvi snimak nastao spontano brzo je postao omiljen među vernicima, dok nova verzija donosi pun umetnički izraz i snažnu duhovnu poruku uoči manastirske slave.
Iskušenik iz Manastira Svetog Pavla tokom medicinskog prevoza iskočio je iz sanitetskog vozila, zadobio višestruke povrede i završio na respiratoru, dok monasi i lekari pokušavaju da razjasne okolnosti neobičnog incidenta.