U periodu ranog hrišćanstva i mučenja, ovaj svetitelj je u svojoj krčmi pružao utočište progonjenim, sahranjivao tela mučenika i postao simbol neizmerne predanosti i žrtve za Hrista.
U doba cara Dioklecijana, vreme progona i nasilja nad hrišćanima, jedan tihi junak, Sveti Teodot Ankirski, izdigao se svojim hrabrošću i predanošću veri. Bio je to čovek koji je, u srcu Ankire (današnja Ankara), pod okriljem svoje skromne krčme, pružao utočište progonjenim hrišćanima, skrivajući se kao potajni hrišćanin dok je svetlima vere osvetljavao tamne kutke tog turbulentnog vremena.
Printscreen
Ikona Svetog Teodota Ankirskog
Sveti Teodot, krčmar po zanimanju, nije samo posluživao vino i hranu; njegova krčma bila je svojevrsno svetilište, sigurno utočište za one koji su zbog svoje vere bili proganjani i mučeni. Ali Teodot nije stao na tome; njegova predanost crkvi podstakla ga je da sahranjuje tela mučenika, riskirajući svoj život za svetost i poštovanje prema onima koji su stradali za Hrista.
Jedne noći, Sveta Tekusa se javi u snu Teodotu. Tekusa, zajedno sa još šest svetih devojaka - Aleksandrom, Klavdijom, Fainom, Efrasijom, Matronom i Julijom - bila je mučena i udavljena u jezeru zbog vere u Hrista. Tekusa ga zamoli da izvadi njihova tela iz jezera i sahrani ih dostojno. Teodot, sa jednim prijateljem, pod okriljem noći, izvrši ovaj hrabar poduhvat.
Wikipedia
Statua cara Dioklecijana u vreme čije vladavine je Sveti Teodot živeo
Nažalost, prijatelj koji je pomogao Teodotu izda ga sudiji. Teodot je bio uhapšen i stavljen na strašne muke. Zubi su mu polomljeni kamenjem, a telo mu je pretvoreno u rane. Na kraju, mučitelj je naredio da Teodota poseku mačem. Kada je izveden na gubilište, mnogi hrišćani su plakali za njim, ali Sveti Teodot, sa neizmernom verom i spokojem, reče im: "Ne plačite, braćo, za mnom, nego proslavite Gospoda našeg Isusa Hrista, koji mi pomože svršiti podvig i dušmana pobediti."
Sveti Teodot Ankirski je posečen za Hrista 303. godine. Njegovo telo sahranio je jedan sveštenik, a kasnije je na tom mestu podignut hram, kao večni spomen na njegovu veru i žrtvu.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.