DANAS SLAVIMO VELIKI PRAZNIK! Obeležavamo Začeće Svete Ane - dan kada je na čudesan način začeta Bogorodica!
Joakim i Ana bili su u braku punih 50 godina, ali nisu imali dece.
U periodu ranog hrišćanstva i mučenja, ovaj svetitelj je u svojoj krčmi pružao utočište progonjenim, sahranjivao tela mučenika i postao simbol neizmerne predanosti i žrtve za Hrista.
U doba cara Dioklecijana, vreme progona i nasilja nad hrišćanima, jedan tihi junak, Sveti Teodot Ankirski, izdigao se svojim hrabrošću i predanošću veri. Bio je to čovek koji je, u srcu Ankire (današnja Ankara), pod okriljem svoje skromne krčme, pružao utočište progonjenim hrišćanima, skrivajući se kao potajni hrišćanin dok je svetlima vere osvetljavao tamne kutke tog turbulentnog vremena.
Sveti Teodot, krčmar po zanimanju, nije samo posluživao vino i hranu; njegova krčma bila je svojevrsno svetilište, sigurno utočište za one koji su zbog svoje vere bili proganjani i mučeni. Ali Teodot nije stao na tome; njegova predanost crkvi podstakla ga je da sahranjuje tela mučenika, riskirajući svoj život za svetost i poštovanje prema onima koji su stradali za Hrista.
Jedne noći, Sveta Tekusa se javi u snu Teodotu. Tekusa, zajedno sa još šest svetih devojaka - Aleksandrom, Klavdijom, Fainom, Efrasijom, Matronom i Julijom - bila je mučena i udavljena u jezeru zbog vere u Hrista. Tekusa ga zamoli da izvadi njihova tela iz jezera i sahrani ih dostojno. Teodot, sa jednim prijateljem, pod okriljem noći, izvrši ovaj hrabar poduhvat.
Nažalost, prijatelj koji je pomogao Teodotu izda ga sudiji. Teodot je bio uhapšen i stavljen na strašne muke. Zubi su mu polomljeni kamenjem, a telo mu je pretvoreno u rane. Na kraju, mučitelj je naredio da Teodota poseku mačem. Kada je izveden na gubilište, mnogi hrišćani su plakali za njim, ali Sveti Teodot, sa neizmernom verom i spokojem, reče im: "Ne plačite, braćo, za mnom, nego proslavite Gospoda našeg Isusa Hrista, koji mi pomože svršiti podvig i dušmana pobediti."
Sveti Teodot Ankirski je posečen za Hrista 303. godine. Njegovo telo sahranio je jedan sveštenik, a kasnije je na tom mestu podignut hram, kao večni spomen na njegovu veru i žrtvu.


Joakim i Ana bili su u braku punih 50 godina, ali nisu imali dece.
Običaj podrazumeva da roditelji rano ujutro ili po povratku iz crkve sa bogosluženja, vežu svoju decu, obično za ruke ili noge, najčešće za stolicu na kojoj sede.
Pravoslavci proslavljaju Prepodobnog Patapija po starom kalendaru, Svetog mučenika Teomistoklea po novom. Katolici započinju Četvrtu nedelju Adventa. Jevreji obeležavaju sedmi dan Hanuke i Roš hodeš, dok muslimani dan posvećuju redovnim molitvama i svakodnevnim verskim obavezama.
Rano je uvideo i prezreo sujetu ovozemaljskog sveta i rešio da se udalji u pustinju Misirsku, gde se predao molitvama.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
U autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, profesor Pravoslavnog univerziteta Svetog Tihona ukazuje na duboki jaz između izvornog cilja joge i njene savremene, komercijalne upotrebe.
Otkrijte kako se u Hilandaru priprema jelo koje spaja monahe i poklonike, i kako ga možete lako spremiti kod kuće u danima posta.
Život u skladu sa savešću ne predstavlja pokoravanje strahu od kazne, već brigu za sopstveno unutrašnje zdravlje i celovitost.