KAKO JEDAN TRENUTAK ODLUČNOSTI MOŽE PROMENITI SUDBINU: Pozov koji menja sve
Ajeti 42:11-12 govore o velikim talasima, iskušenjima i Božijoj milosti otkriva kako slobodna volja i vera oblikuju naš život i pružaju smernice kroz najteže izazove.
Sveti Teofan Zatvornik nas prve srede posle Pedesetnice uči da je ključ za ulazak u carstvo nebesko u harmoniji između poznavanja jevanđelskog zakona i življenja po njemu. Ispravnost srca i duše, u kombinaciji sa pravdom u delima, otvara vrata ka nebeskom carstvu
- Ako ne bude pravda vaša veća nego pravda književnika i fariseja, nećete ući u carstvo nebesko (Mt.5,20). Obeležje književnika jeste znanje zakona bez brige o životu po zakonu. Obeležje fariseja jeste ispravnost spoljašnjeg ponašanja bez posebne brige o ispravnosti osećanja i pomisli. I jedno i drugo stanje naravi osuđeni su na lišavanje carstva nebeskog. Uzmi odatle za sebe potrebnu pouku.
Trudi se da upoznavaš jevanđelski zakon, ali sa namerom da sa saznanjem uskladiš i život. U ponašanju se trudi da budeš ispravan, ali pazi i na unutrašnja čula i pomisli i raspoloženja. Saznavši potrebno, nemoj se zaustavljati na znanju nego idi dalje i napravi zaključak na šta te znanje u pojedinom slučaju obavezuje. Zatim se neodložno potrudi da neophodno ispuniš.
U svom ponašanju pazi da ne idu osećanja i raspoloženja za spoljašnjim delima, nego da spoljašnja dela budu izazvana osećanjima i raspoloženjima, i da budu njihov tačni izraz. Potrudivši se na taj način, bićeš viši od književnika i fariseja i vrata carstva neće biti zatvorena pred tobom.
U svojoj nadahnutoj knjizi, Sveti Teofan Zatvornik za nedelju, dan kada slavimo Pedesetnicu, ističe ključnu ulogu Svete Trojice u našem spasenju, te nas poziva na življenje u veri i poslušnosti Božijim zapovestima.
U svojoj duhovnoj poruci za subotu šeste sedmice posle Vaskrsa, Sveti Teofan Zatvornik podseća nas na utešno obećanje Hristovo, ali i na izazove koje donosi nedostatak istinske ljubavi i poslušnosti prema Bogu.
Na Nedelju Silaska Svetoga Duha na apostole, sedme nedelje po Vaskrsu, Sveti Teofan Zatvornik, piše o večnoj istini o spasenju, veri i nerazdeljnom jedinstvu Oca, Sina i Duha Svetoga.
U subotu sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj podseća da je molitva za upokojene čin ljubavi koji osvećuje i nas same: „Ne olenji se da na svakoj molitvi pominješ sve otišle oce i braću našu…”
Pouka shi arhimandrita Ilije o duhovnom zdravlju razotkriva da svaka rana, ako se nosi sa verom, postaje znak Božje blizine, a ne kazne.
Dok je njegova supruga bila u blagoslovenom stanju, sveštenik Predrag Popović doživeo je susret sa svetiteljkom koji je promenio život njegove porodice i potvrdu vere u Božiju promisao.
Bol je utoliko veća ako je roditelj svestan da mu se trenutak smrti približava, a da iza sebe ostavlja malu decu koja su još nespremna za samostalni život.
Onaj ko želi da sačuva mir u duši, mora naučiti da se udalji od svake nečiste reči i da sačuva svoje srce od otrova podsmeha.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
U popularnom podkastu koji vodi dominikanski sveštenik, glavni trener Seltiksa Džo Mazula rekao je da razmišlja o rukopoloženju i da mu je vera oslonac u svakom trenutku.
Dok ketering nudi sjaj i raskoš, ovo starinsko predjelo čuva miris doma, porodičnu tradiciju i jednostavnost koju možete pripremiti sami.
U besedi za 20. Subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto noć unutrašnjeg preispitivanja i iskrenog kajanja vodi oslobođenju i radosnom jutru.