Poglavar SPC služio je arhijerejsku liturgiju u crkvi posvećenoj Svetoj Petki, a tom prilikom molitveno je proslavljena trideseta godišnjica arhijerejske službe mitropolita braničevskog Ignatija.
U svetlosti veličanstvene svečane liturgije održane danas u Hramu Svete Petke u Požarevcu, molitveno je proslavljena trideseta godišnjica arhijerejske službe mitropolita braničevskog Ignatija.
Svetu liturgiju služio je patrijarh Porfirije, dok su mu sasluživali brojni arhijereji Srpske pravoslavne crkve, kao i iz Carigradske i Jerusalimske patrijaršije, Grčke pravoslavne crkve, Pravoslavne crkve Čeških zemalja i Slovačke, te Makedonske pravoslavne crkve – Ohridske arhiepiskopije, koji su se ovom prilikom iz celog sveta sabrali u požarevački hram posvećen Svetoj Petki.
SPC
Patrijarh Porfirije u Hramu Svete Petke u Požarevce
Nadahnuta beseda
U svojoj nadahnutoj besedi, patrijarh Porfirije je istakao značaj mira sa Bogom kao temelja za postizanje svakog drugog mira.
- Danas, kada se govori o miru izostavlja se i zaboravlja ono što je osnova, što je koren, ono bez čega ne postoji nikakav drugi mir, a to je mir sa Bogom - istakao je poglavar SPC, osvetljavajući dublju istinu o našoj duhovnoj stvarnosti.
Mir sa sobom i bližnjim
Patrijarh Porfirije je dalje pojasnio da mir sa Bogom prirodno vodi do mira sa sobom, bližnjima i čitavom tvorevinom.
- Da li postoji mir sa Bogom u našem životu i u nama, mi opet i iznova pokazujemo i potvrđujemo kroz mir sa bližnjim. Onda kada nemamo mir sa bližnjim, nemamo mir ni sa Bogom - rekao je, ukazujući na međusobnu povezanost naših odnosa s drugima i s Bogom.
Ova povezanost, kako je istakao patrijarh, reflektuje se u našem svakodnevnom životu.
- Onda kada ne razumemo reč bližnjega, pokazujemo i potvrđujemo da ne razumemo reč Božju. Onda kada odbacujemo Boga, kada se protivimo Bogu, mi to pokazujemo, potvrđujemo i realizujemo kroz protivljenje i kroz nemir koji imamo sa bližnjim - kazao je patrijarh, ističući važnost razumevanja i prihvatanja drugih kao ključ za duhovni mir.
SPC
Arhijerejska liturgija u Hramu Svete Petke u Požarevcu
Liturgija kao sud ljubavi i zajedništva
Poseban naglasak u besedi patrijarh Porfirije stavio je na svetost liturgije, opisujući je kao najbolji sud na kojem se preispituju naše duhovne vrednosti.
- Na svetoj liturgiji mi se pričešćujemo jednom krvlju i istim telom Gospoda našeg Hrista i postajemo jedno. Kako je moguće da onda ne praštamo jedni drugima i da nismo spremni da prihvatimo slabost i nemoć bližnjega? - zapitao je patrijarh, pozivajući sve prisutne na praštanje i ljubav.
Uz podsećanje na molitvu Oče naš, patrijarh je podvukao suštinsku važnost opraštanja i zajednice. đ+
- Ako nema među nama zajednice, ako nema među nama ljubavi, onda se mi oglušujemo i o zajednicu sa Bogom i o ljubav u odnosu na Boga - rekao je, povezujući ljubav prema bližnjemu sa ljubavlju prema Bogu.
Zaključujući svoju besedu, patrijarh Porfirije je poručio:
- Zapovest Božja "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" ima kao uvod "Ljubi Boga čitavim svojim srcem, umom, čitavim svojim bićem". To je jedna te ista zapovest, to je dvojedina zapovest o našoj veri, o našem poverenju i našem poistovećenju sa Gospodom Hristom.
Ove reči patrijarha Porfirija osvetljavaju duboku duhovnu mudrost i pozivaju nas na mir, ljubav i zajedništvo, ističući da pravi mir može postojati samo kroz iskrenu povezanost s Bogom i bližnjima. Na ovaj način, proslava tridesete godišnjice arhijerejske službe mitropolita Ignatija postala je trenutak ne samo sećanja, već i inspiracije za sve prisutne, da kroz veru i ljubav pronađu istinski mir.
U besedi za 30. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi u čas kada David ostaje sam pred istinom o sebi, pokazujući da se čovek ne slama zbog pada, već zbog pokušaja da ga opravda.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Ignjatija Bogonosca po starom kalendaru, dok se po novom liturgijski obeležava Sveta Teodota. Katolici proslavljaju Svetog Bazilija Velikog i Svetog Grgura Nazijanskog, a Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
Episkop iz Antiohije mirno je odbio carsku ponudu, krenuo okovan ka Rimu i svojim stradanjem pokazao da hrišćanstvo nije stvar pogodnosti, već vernosti do poslednjeg daha.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
U prvu nedelju Božićnog posta, Hram Svetog Save bio je ispunjen vernicima koji su se kroz liturgiju i besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve podsetili na najveću hrišćansku vrlinu.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
Vernici su se okupili u istorijskom Hramu Svetog Stefana Dečanskog, dok patrijarh Porfirije kroz poruku opraštanja i ljubavi podseća da slediti Hrista znači učiniti Njegovu reč stvarnošću sopstvenog života.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.