KAKO KATOLICIMA ČESTITATI VASKRS: Većina pravi istu grešku
Razlika u računanju vremena dovodi do toga da se datum Vaskrsa često ne poklapa, iako je suština praznika ista - proslava Hristovog vaskrsenja i pobede života nad smrću.
Poglavar SPC služio je arhijerejsku liturgiju u crkvi posvećenoj Svetoj Petki, a tom prilikom molitveno je proslavljena trideseta godišnjica arhijerejske službe mitropolita braničevskog Ignatija.
U svetlosti veličanstvene svečane liturgije održane danas u Hramu Svete Petke u Požarevcu, molitveno je proslavljena trideseta godišnjica arhijerejske službe mitropolita braničevskog Ignatija.
Svetu liturgiju služio je patrijarh Porfirije, dok su mu sasluživali brojni arhijereji Srpske pravoslavne crkve, kao i iz Carigradske i Jerusalimske patrijaršije, Grčke pravoslavne crkve, Pravoslavne crkve Čeških zemalja i Slovačke, te Makedonske pravoslavne crkve – Ohridske arhiepiskopije, koji su se ovom prilikom iz celog sveta sabrali u požarevački hram posvećen Svetoj Petki.
Nadahnuta beseda
U svojoj nadahnutoj besedi, patrijarh Porfirije je istakao značaj mira sa Bogom kao temelja za postizanje svakog drugog mira.
- Danas, kada se govori o miru izostavlja se i zaboravlja ono što je osnova, što je koren, ono bez čega ne postoji nikakav drugi mir, a to je mir sa Bogom - istakao je poglavar SPC, osvetljavajući dublju istinu o našoj duhovnoj stvarnosti.
Mir sa sobom i bližnjim
Patrijarh Porfirije je dalje pojasnio da mir sa Bogom prirodno vodi do mira sa sobom, bližnjima i čitavom tvorevinom.
- Da li postoji mir sa Bogom u našem životu i u nama, mi opet i iznova pokazujemo i potvrđujemo kroz mir sa bližnjim. Onda kada nemamo mir sa bližnjim, nemamo mir ni sa Bogom - rekao je, ukazujući na međusobnu povezanost naših odnosa s drugima i s Bogom.
Ova povezanost, kako je istakao patrijarh, reflektuje se u našem svakodnevnom životu.
- Onda kada ne razumemo reč bližnjega, pokazujemo i potvrđujemo da ne razumemo reč Božju. Onda kada odbacujemo Boga, kada se protivimo Bogu, mi to pokazujemo, potvrđujemo i realizujemo kroz protivljenje i kroz nemir koji imamo sa bližnjim - kazao je patrijarh, ističući važnost razumevanja i prihvatanja drugih kao ključ za duhovni mir.
Liturgija kao sud ljubavi i zajedništva
Poseban naglasak u besedi patrijarh Porfirije stavio je na svetost liturgije, opisujući je kao najbolji sud na kojem se preispituju naše duhovne vrednosti.
- Na svetoj liturgiji mi se pričešćujemo jednom krvlju i istim telom Gospoda našeg Hrista i postajemo jedno. Kako je moguće da onda ne praštamo jedni drugima i da nismo spremni da prihvatimo slabost i nemoć bližnjega? - zapitao je patrijarh, pozivajući sve prisutne na praštanje i ljubav.
Uz podsećanje na molitvu Oče naš, patrijarh je podvukao suštinsku važnost opraštanja i zajednice. đ+
- Ako nema među nama zajednice, ako nema među nama ljubavi, onda se mi oglušujemo i o zajednicu sa Bogom i o ljubav u odnosu na Boga - rekao je, povezujući ljubav prema bližnjemu sa ljubavlju prema Bogu.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Poruka vere i ljubavi
Zaključujući svoju besedu, patrijarh Porfirije je poručio:
- Zapovest Božja "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" ima kao uvod "Ljubi Boga čitavim svojim srcem, umom, čitavim svojim bićem". To je jedna te ista zapovest, to je dvojedina zapovest o našoj veri, o našem poverenju i našem poistovećenju sa Gospodom Hristom.
Ove reči patrijarha Porfirija osvetljavaju duboku duhovnu mudrost i pozivaju nas na mir, ljubav i zajedništvo, ističući da pravi mir može postojati samo kroz iskrenu povezanost s Bogom i bližnjima. Na ovaj način, proslava tridesete godišnjice arhijerejske službe mitropolita Ignatija postala je trenutak ne samo sećanja, već i inspiracije za sve prisutne, da kroz veru i ljubav pronađu istinski mir.


Kroz učenja Svetog Grigorija Palame i primere iz Jevanđelja poglavar SPC je u besedi podsetio vernike koliko molitva, poniznost i istinska vera oblikuju naš život i zajednicu, dok je mladog službenika Sinoda rukopoložio u čin đakona.
Vernici svih generacija osjetili su snagu molitve i zajedništva, podsećajući se da jedini pravi kompas kroz život vodi kroz Hrista, ljubav i nesebično služenje bližnjima.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
U prvu nedelju Božićnog posta, Hram Svetog Save bio je ispunjen vernicima koji su se kroz liturgiju i besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve podsetili na najveću hrišćansku vrlinu.
U poruci upućenoj mitropolitu Fotiju, poglavar SPC izražava duboku tugu zbog gubitka sveštenika i njegove supruge, upućuje molitve za njihovu decu i podseća na veru kao oslonac u najtežim trenucima.
Eparhija u saopštenju poziva vernike na razboritost i poštovanje crkvenog poretka, dok pojedinačni istupi ne odražavaju stav Crkve u celini i mogu narušiti jedinstvo među vernicima.
Mališani u Institutu za zdravlje dece i omladine u Novom Sadu obradovani gestom Eparhije bačke i učenika, uz molitve za brzo ozdravljenje.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve posetio Univerzitetsku dečju kliniku u Tiršovoj, razgovarao sa lekarima i zastajao kraj kreveta najmlađih pacijenata, pokazujući koliko pažnja, reč i prisustvo znače tamo gde se vode najteže borbe.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ustanovljen je krajem četvrtog veka u Jerusalimu "za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Gospoda Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, jašući na magaretu, šest dana pre Pashe."
Izjava koja je zapalila raspravu u Americi i širom sveta otvara pitanja vere, nauke i medijskog uticaja, dok teolozi upozoravaju na duhovne opasnosti neobjašnjivih pojava.
Prirodna biljka koja se vekovima koristi u pravoslavlju daje posebnu nijansu i dubinu, a postupak pripreme i simbolika ove boje otkrivaju zašto se upravo ovakva jaja dele vernicima posle Vaskršnje liturgije.