"IZ SNA SU ME PROBUDILI KORACI, ZNALA SAM KO HODA": Neverovatno svedočenje Beograđanke koja je otišla na Ostrog i tamo doživela čudo
U crnogorsku svetinju se uputila nakon dužeg vremenskog perioda, kako bi se pomolila Svetom Vasiliju Ostroškom.
Zanatlija iz okoline Nikšića, koji je odbacivao postojanje Boga, suočen s paralizom bez leka, doživeo je susret sa svetiteljem koji mu je zauvek promenio život — a potom je svom sinu dao ime Vasilije.
U stenama, iznad Nikšića, već vekovima stoji manastir Ostrog, mesto molitve, utehe i isceljenja. Tu, gde se nebo čini bližim zemlji, a molitva jačom od svakog bola, srpski narod s verom dolazi pred mošti Svetog Vasilija Ostroškog — čudotvorca čije ime nadilazi granice pravoslavlja. Ovaj svetitelj nije zaštitnik samo Srba i pravoslavaca. Njegov blagoslov tražili su i muslimani, i katolici, i Jevreji, a brojna su svedočanstva o čudima koja su se dogodila upravo njima. No, možda je jedno od najdirljivijih čuda Svetog Vasilija upravo ono koje se zbilo nad jednim ateistom.
Zabeleženo u crkvenim knjigama i objavljeno na zvaničnom sajtu Srpske pravoslavne crkve, svedočenje o zanatliji iz okoline Nikšića potvrđuje kako vera ume da pronađe put i tamo gde je sve bilo zatvoreno za nju.
- Jedan zanatlija iz okoline Nikšića beše se teško razboleo. Lekari na pregledu ustanoviše da je paraliza u punom stadijumu. Od toga nije bilo leka. Čovek se bio sav sklupčao. Rodbina ga savetovaše da pođe u Ostrog Svetom Vasiliju, ali je on to odmah odbio, jer beše ateista, nevernik. Posle izvesnog vremena, javi mu se Sveti Vasilije u snu i pozva ga da dođe k njemu u Ostrog pa će ga on isceliti. Pošto dugo porazmisli, ovaj čovek najzad odluči, i pristade da ga ponesu u manastir. Došavši u manastir, on se ispovedi i onu noć prenoći pod kivotom Svetiteljevim, gde su mu čitali molitve. Posle kraćeg vremena sasvim je ozdravio, i iz zahvalnosti prema Svetom Vasiliju svome najstarijem sinu dao je ime Vasilije - navodi Srpska pravoslavna crkva.
To što nauka nije mogla da izleči, dodir vere jeste. Iako je godinama odbacivao postojanje Boga i svetaca, ovaj čovek je, na kraju svog bola i nemoći, doživeo susret koji će mu zauvek promeniti život. Ono što lekari nisu mogli da učine, učinio je onaj kome su se kroz vekove obraćale stotine hiljada ljudi — Sveti Vasilije Ostroški.
Ova priča nije tek anegdota. Ona je svedočanstvo o nevidljivoj sili ljubavi, saosećanja i milosti. I znak da svetitelj ne pita ko si i koliko znaš, već koliko si spreman da poveruješ — makar jednom, iz srca, kad sve drugo zamre. Zato njegovo ime ostaje upisano zlatnim slovima u dušama naroda, ne samo kao simbol vere, već i nade da nijedan čovek, nijedna muka nisu zaboravljeni.
U crnogorsku svetinju se uputila nakon dužeg vremenskog perioda, kako bi se pomolila Svetom Vasiliju Ostroškom.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
Iako je gradska slava Nikšića formalno ukinuta, lokalno rukovodstvo i sveštenstvo poručuju da će 12. maj i ove godine biti obeležen litijom, svečanostima i rezanjem slavskog kolača.
Pred praznik Svetog Vasilija Ostroškog, kamenitim stazama iz rodnih Mrkonjića do manastira u beloj litici, tradicionalno hiljade vernika idu ka svetinji koja nadilazi sve granice — moleći za isceljenje, pokajanje i čudo.
Od čudesne zaštite manastira tokom rata do isceljenja neizlečivih bolesti: vernici iz svih krajeva sveta donose svoje molitve pred kivot svetitelja, svedočeći o moćima nevidljivih sila koje se očituju u njegovom prisustvu.
Na praznik jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja, pred moštima Ostroškog Čudotvorca okupili su se vernici iz svih krajeva sveta, dok su reči mitropolita crnogorsko-primorskog, miris tamjana i suze pokajanja pretvorili liturgiju u predokus raja.
Srpska pravoslavna crkva 12. maja, proslavlja Ostroškog Čudotvorca, jednog od najvoljenijih i najpoštovanijih svetitelja srpskog roda, čije mošti vekovima čuvaju manastir u Ostroškoj steni, a čija se slava proširila širom pravoslavlja — i šire.
Granata ispaljena sa ciljem da uništi ovo sveto mesto, prošla kroz ogradu i ušla u crkvu, ali nikada nije eksplodirala – analiza posle rata pokazala je da je bila potpuno ispravna.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Probajte kašu od heljde po receptu iz Hilandara, pročitajte Molitvu po završetku rada i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Maksima Ispovednika.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Srpski patrijarh poručio da njen rad predstavlja primer istrajnosti, dok je odlikovana sudija istakla da bi, kada bi ponovo birala, učinila isto.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.