VELIKA GODIŠNJICA NA ĐURĐEVDAN U KNJAŽEVCU: Vernici uz patrijarha Porfirija na liturgiji povodom 190 godina od izgradnje crkve
Uz molitveno učešće mnogobrojnog blagočestivog naroda Knjaževca i okoline, tokom svete liturgije su sasluživali i drugi.
Po projektu arhitekte Mihajla Mitrovića, gradnja je započela 1996. godine, a crkva je osvećena 2001. godine.
Patrijarh Porfirije je služio 12. maja 2025. godine, na dan molitvenog spomena Svetog Vasilija Ostroškog, svetu liturgiju u hramu posvećenom tom velikom Božjem ugodniku iz srpskog roda na Bežanijskoj kosi.
Velelepni hram Svetog Vasilija Ostroškog na Bežanijskoj kosi je prva crkva podignuta na teritoriji Novog Beograda posle Drugog svetskog rata. Po projektu arhitekte Mihajla Mitrovića, gradnja je započela 1996. godine, a crkva je osvećena 2001. godine.
- Iako je čovek na razne načine kroz vekove pokušavao da dođe do onoga što je punoća, da okusi život večni, uvek ga je na tom putu sprečavala činjenica smrti, sprečavala ga je činjenica da postoji kraj. I zato sve što je činio čovek na mnoge načine, kroz razne svoje delatnosti i delovanja, bilo da je reč o nauci, umetnosti i filosofiji, bilo da je reč o uzdanju u čoveka od ovoga sveta, bilo da je reč o politici - uvek i na svakom mestu kada je hteo da nađe lek protiv smrti, lek besmrtnosti, na bilo kom drugom mestu, koje nije sam živi Gospod naš Isus Hristos, čovek je u najmanju ruku ostajao prevaren, tj. pokazivalo se da ne može sam, da nema života izvan izvora života, da nema života izvan dara života, a sve to, i život i dar, jeste Gospod naš Isus Hristos - rekao je patrijarh Porfirije.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Ističe da zato i ne treba da nas čudi kada se u Jevanđelju po Luki u kojem se opisuje kako se mnoštvo naroda sa raznim potrebama okuplja oko Spasitelja i svi zapravo hoće da budu isceljeni, i to u potpunosti isceljeni. Nije čudo, jer s jedne strane, kao ikone Božje stvoreni smo da savršenstvo, svetost, neprolaznost i punoću možemo ostvariti samo u Hristu.
- I zato su svetitelji Božji gotovo po pravilu bivali odbacivani, bivali proganjani, bivali mučenici i stradalnici, ispovednici, svedoci reči Hristove. A to ne prija ostrašćenom i ogrehovljenom uhu ovoga sveta, to ne prija demonizovanom svetu, to ne prija onima koji se opredeljuju za demonske zapovesti. To ne prija onima koji hoće da budu omiljeni i uvažavani glasovima i aplauzima logike ovoga sveta. I zato oni, braćo i sestre, i ne mogu da podnesu prisustvo naše u Njegovoj blizini.
- Jedan od takvih je bio i Sveti Vasilije Ostroški, ali Bog ga je učinio da zbog njegove vere, ljubavi i podviga, on bude onaj čije se ime ne samo pominje vekovima i pominjaće se do kraja sveta i veka, nego je on onaj u kojem je prisutna blagodat Božja i koji, kada mu se obraćamo, zbog toga što je bio sav ispunjen ljubavlju u odnosu na Hrista i verom u Njega, i jeste prostor projave blagodati Božje koja svakoga od nas grli, prima u svoje naručje, i spolja i iznutra, ako se mi pak verom obratimo, isceljuje. Zato neka imamo molitve danas Svetog Vasilija Ostroškog i da nam ne bude teško da uzmemo krst svoj, idemo za Hristom, jer krst nositi nama je suđeno, ali tek noseći krst, znamo da idemo putem Vaskrsenja i zato i sada i uvek pevamo radosnu pesmu: Hristos Vaskrse iz mrtvih, smrću smrt razruši i onima koji su u grobovima život darova. Hristos vaskrse!
Uz molitveno učešće mnogobrojnog blagočestivog naroda Knjaževca i okoline, tokom svete liturgije su sasluživali i drugi.
Tokom molitvene večeri, prazničnog bdenja i Svetosavske akademije, patrijarh srpski Porfirije govorio je o uzvišenoj ulozi sveštenstva, bogoslovskom obrazovanju i svetoj službi kao najdubljoj misiji Crkve – ne samo pozivu, već životu u Hristu.
Svetitelju u čast. širom srpshih zemalja podignute su i brojne crkve, a slavi se i kao hramovna slava.
Nekoliko hiljada ljudi je u subotu ispred Sabornog hrama Hristovog Vakrsenja u Podgorici krenulo peške do Ostroga.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Jevreji širom sveta obeležavaju Roš Ašanu – praznik duhovne obnove i početka nove godine, a vernicima je čestitku uputio i patrijarh Porfirije.
Vernici su se sabrali u crkvi Svetih Joakima i Ane kako bi proslavili krsnu slavu, dok je patrijarh istakao prisustvo Božje blagosti i čuda u svakodnevnom životu.
U Domu kulture je održana svečana akademija posvećena nebeskom zaštitniku Prokuplja, Svetom velikomučeniku Prokopiju.
Na obeležavanju 150 godina Nevesinjske puške odzvanjale su reči o veri koja oslobađa, o ljubavi jačoj od smrti i jedinstvu naroda bez kog nema istinske slobode.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.