VELIKA GODIŠNJICA NA ĐURĐEVDAN U KNJAŽEVCU: Vernici uz patrijarha Porfirija na liturgiji povodom 190 godina od izgradnje crkve
Uz molitveno učešće mnogobrojnog blagočestivog naroda Knjaževca i okoline, tokom svete liturgije su sasluživali i drugi.
Po projektu arhitekte Mihajla Mitrovića, gradnja je započela 1996. godine, a crkva je osvećena 2001. godine.
Patrijarh Porfirije je služio 12. maja 2025. godine, na dan molitvenog spomena Svetog Vasilija Ostroškog, svetu liturgiju u hramu posvećenom tom velikom Božjem ugodniku iz srpskog roda na Bežanijskoj kosi.
Velelepni hram Svetog Vasilija Ostroškog na Bežanijskoj kosi je prva crkva podignuta na teritoriji Novog Beograda posle Drugog svetskog rata. Po projektu arhitekte Mihajla Mitrovića, gradnja je započela 1996. godine, a crkva je osvećena 2001. godine.
- Iako je čovek na razne načine kroz vekove pokušavao da dođe do onoga što je punoća, da okusi život večni, uvek ga je na tom putu sprečavala činjenica smrti, sprečavala ga je činjenica da postoji kraj. I zato sve što je činio čovek na mnoge načine, kroz razne svoje delatnosti i delovanja, bilo da je reč o nauci, umetnosti i filosofiji, bilo da je reč o uzdanju u čoveka od ovoga sveta, bilo da je reč o politici - uvek i na svakom mestu kada je hteo da nađe lek protiv smrti, lek besmrtnosti, na bilo kom drugom mestu, koje nije sam živi Gospod naš Isus Hristos, čovek je u najmanju ruku ostajao prevaren, tj. pokazivalo se da ne može sam, da nema života izvan izvora života, da nema života izvan dara života, a sve to, i život i dar, jeste Gospod naš Isus Hristos - rekao je patrijarh Porfirije.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Ističe da zato i ne treba da nas čudi kada se u Jevanđelju po Luki u kojem se opisuje kako se mnoštvo naroda sa raznim potrebama okuplja oko Spasitelja i svi zapravo hoće da budu isceljeni, i to u potpunosti isceljeni. Nije čudo, jer s jedne strane, kao ikone Božje stvoreni smo da savršenstvo, svetost, neprolaznost i punoću možemo ostvariti samo u Hristu.
- I zato su svetitelji Božji gotovo po pravilu bivali odbacivani, bivali proganjani, bivali mučenici i stradalnici, ispovednici, svedoci reči Hristove. A to ne prija ostrašćenom i ogrehovljenom uhu ovoga sveta, to ne prija demonizovanom svetu, to ne prija onima koji se opredeljuju za demonske zapovesti. To ne prija onima koji hoće da budu omiljeni i uvažavani glasovima i aplauzima logike ovoga sveta. I zato oni, braćo i sestre, i ne mogu da podnesu prisustvo naše u Njegovoj blizini.
- Jedan od takvih je bio i Sveti Vasilije Ostroški, ali Bog ga je učinio da zbog njegove vere, ljubavi i podviga, on bude onaj čije se ime ne samo pominje vekovima i pominjaće se do kraja sveta i veka, nego je on onaj u kojem je prisutna blagodat Božja i koji, kada mu se obraćamo, zbog toga što je bio sav ispunjen ljubavlju u odnosu na Hrista i verom u Njega, i jeste prostor projave blagodati Božje koja svakoga od nas grli, prima u svoje naručje, i spolja i iznutra, ako se mi pak verom obratimo, isceljuje. Zato neka imamo molitve danas Svetog Vasilija Ostroškog i da nam ne bude teško da uzmemo krst svoj, idemo za Hristom, jer krst nositi nama je suđeno, ali tek noseći krst, znamo da idemo putem Vaskrsenja i zato i sada i uvek pevamo radosnu pesmu: Hristos Vaskrse iz mrtvih, smrću smrt razruši i onima koji su u grobovima život darova. Hristos vaskrse!
Uz molitveno učešće mnogobrojnog blagočestivog naroda Knjaževca i okoline, tokom svete liturgije su sasluživali i drugi.
Tokom molitvene večeri, prazničnog bdenja i Svetosavske akademije, patrijarh srpski Porfirije govorio je o uzvišenoj ulozi sveštenstva, bogoslovskom obrazovanju i svetoj službi kao najdubljoj misiji Crkve – ne samo pozivu, već životu u Hristu.
Svetitelju u čast. širom srpshih zemalja podignute su i brojne crkve, a slavi se i kao hramovna slava.
Nekoliko hiljada ljudi je u subotu ispred Sabornog hrama Hristovog Vakrsenja u Podgorici krenulo peške do Ostroga.
Vernici su se sabrali u crkvi Svetih Joakima i Ane kako bi proslavili krsnu slavu, dok je patrijarh istakao prisustvo Božje blagosti i čuda u svakodnevnom životu.
Na obeležavanju 150 godina Nevesinjske puške odzvanjale su reči o veri koja oslobađa, o ljubavi jačoj od smrti i jedinstvu naroda bez kog nema istinske slobode.
U 9 časova će početi sveta liturgija kojom će načalstvovati patrijarh srpski Porfirije uz sasluženje visokopreosvećenih mitropolita šumadijskog Jovana, braničevskog Ignatija i niškog Arsenija.
Na praznik Svetih cara Konstantina i carice Jelene, patrijarh srpski služio je liturgiju u Beogradu i u nadahnutoj besedi poručio da prava sloboda ne znači činiti šta god poželimo, već biti oslobođen od đavola, smrti i greha kroz zajednicu sa Hristom.
Sud u Podgorici dosudio je odštetu arhimandritu Hrizostomu Nešiću nakon što je na kontroverznom portalu bio označen kao „špijun“, zajedno sa više monaha i sveštenika SPC.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.
U Galeriji SANU otvorena je velika izložba povodom 850 godina od rođenja Rastka Nemanjića, a patrijarh Porfirije, Nikola Selaković, Lina Mendoni i Zoran Knežević govorili su o veri, identitetu, kulturi i očuvanju nacionalnog nasleđa.
Radnim delom Svetog arhijerejskog sabora predsedava patrijarh Porfirije, a arhijereji iz svih eparhija razmatraće ključna pitanja duhovnog, društvenog i misionarskog života Crkve u otadžbini i rasejanju.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Srce mladog sveštenika nije izdržalo postoperativni period.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.