VELIKA GODIŠNJICA NA ĐURĐEVDAN U KNJAŽEVCU: Vernici uz patrijarha Porfirija na liturgiji povodom 190 godina od izgradnje crkve
Uz molitveno učešće mnogobrojnog blagočestivog naroda Knjaževca i okoline, tokom svete liturgije su sasluživali i drugi.
Po projektu arhitekte Mihajla Mitrovića, gradnja je započela 1996. godine, a crkva je osvećena 2001. godine.
Patrijarh Porfirije je služio 12. maja 2025. godine, na dan molitvenog spomena Svetog Vasilija Ostroškog, svetu liturgiju u hramu posvećenom tom velikom Božjem ugodniku iz srpskog roda na Bežanijskoj kosi.
Velelepni hram Svetog Vasilija Ostroškog na Bežanijskoj kosi je prva crkva podignuta na teritoriji Novog Beograda posle Drugog svetskog rata. Po projektu arhitekte Mihajla Mitrovića, gradnja je započela 1996. godine, a crkva je osvećena 2001. godine.
- Iako je čovek na razne načine kroz vekove pokušavao da dođe do onoga što je punoća, da okusi život večni, uvek ga je na tom putu sprečavala činjenica smrti, sprečavala ga je činjenica da postoji kraj. I zato sve što je činio čovek na mnoge načine, kroz razne svoje delatnosti i delovanja, bilo da je reč o nauci, umetnosti i filosofiji, bilo da je reč o uzdanju u čoveka od ovoga sveta, bilo da je reč o politici - uvek i na svakom mestu kada je hteo da nađe lek protiv smrti, lek besmrtnosti, na bilo kom drugom mestu, koje nije sam živi Gospod naš Isus Hristos, čovek je u najmanju ruku ostajao prevaren, tj. pokazivalo se da ne može sam, da nema života izvan izvora života, da nema života izvan dara života, a sve to, i život i dar, jeste Gospod naš Isus Hristos - rekao je patrijarh Porfirije.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Ističe da zato i ne treba da nas čudi kada se u Jevanđelju po Luki u kojem se opisuje kako se mnoštvo naroda sa raznim potrebama okuplja oko Spasitelja i svi zapravo hoće da budu isceljeni, i to u potpunosti isceljeni. Nije čudo, jer s jedne strane, kao ikone Božje stvoreni smo da savršenstvo, svetost, neprolaznost i punoću možemo ostvariti samo u Hristu.
- I zato su svetitelji Božji gotovo po pravilu bivali odbacivani, bivali proganjani, bivali mučenici i stradalnici, ispovednici, svedoci reči Hristove. A to ne prija ostrašćenom i ogrehovljenom uhu ovoga sveta, to ne prija demonizovanom svetu, to ne prija onima koji se opredeljuju za demonske zapovesti. To ne prija onima koji hoće da budu omiljeni i uvažavani glasovima i aplauzima logike ovoga sveta. I zato oni, braćo i sestre, i ne mogu da podnesu prisustvo naše u Njegovoj blizini.
- Jedan od takvih je bio i Sveti Vasilije Ostroški, ali Bog ga je učinio da zbog njegove vere, ljubavi i podviga, on bude onaj čije se ime ne samo pominje vekovima i pominjaće se do kraja sveta i veka, nego je on onaj u kojem je prisutna blagodat Božja i koji, kada mu se obraćamo, zbog toga što je bio sav ispunjen ljubavlju u odnosu na Hrista i verom u Njega, i jeste prostor projave blagodati Božje koja svakoga od nas grli, prima u svoje naručje, i spolja i iznutra, ako se mi pak verom obratimo, isceljuje. Zato neka imamo molitve danas Svetog Vasilija Ostroškog i da nam ne bude teško da uzmemo krst svoj, idemo za Hristom, jer krst nositi nama je suđeno, ali tek noseći krst, znamo da idemo putem Vaskrsenja i zato i sada i uvek pevamo radosnu pesmu: Hristos Vaskrse iz mrtvih, smrću smrt razruši i onima koji su u grobovima život darova. Hristos vaskrse!
Uz molitveno učešće mnogobrojnog blagočestivog naroda Knjaževca i okoline, tokom svete liturgije su sasluživali i drugi.
Tokom molitvene večeri, prazničnog bdenja i Svetosavske akademije, patrijarh srpski Porfirije govorio je o uzvišenoj ulozi sveštenstva, bogoslovskom obrazovanju i svetoj službi kao najdubljoj misiji Crkve – ne samo pozivu, već životu u Hristu.
Svetitelju u čast. širom srpshih zemalja podignute su i brojne crkve, a slavi se i kao hramovna slava.
Nekoliko hiljada ljudi je u subotu ispred Sabornog hrama Hristovog Vakrsenja u Podgorici krenulo peške do Ostroga.
Mnoga deca u Beogradu, Nišu ili Novom Sadu nisu čula za Deževu i Miščiće. Vode ih na ekskurzije u Grčku i Tursku, a zaobilaze postojbinu Stefana Nemanje i Svetog Save, kazuje penzionisani profesor Mirko Popovac, koji svakodnevno prolazi pored ostataka Saborne crkve Nemanjića.
Uz sasluženje episkopa Alekseja i Nikona, patrijarh Porfirije služio je liturgiju u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, posle čega je svečanim činom rukopoloženja Crkvi podario novog pastira vere.
U svojoj nadahnutoj besedi, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o večnom jedinstvu Boga i čoveka, značaju zajedništva i putu ka životu u veri, ljubavi i svetlosti Hristovoj.
U svojoj besedi, patrijarh srpski Porfirije poziva na odgovornost, poštovanje različitosti i zajednički rad na dobrobiti naroda, ističući važnost smirenosti i dijaloga u vreme izazova i nesigurnosti.
Na praznik jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja, pred moštima Ostroškog Čudotvorca okupili su se vernici iz svih krajeva sveta, dok su reči mitropolita crnogorsko-primorskog, miris tamjana i suze pokajanja pretvorili liturgiju u predokus raja.
Mitropolit Simferopolja i Krima i autor najčitanije pravoslavne knjige poslednjih decenija „Nesveti a sveti“ upozorava da su tarot karte više od bezazlene igre – one su zabranjeni ulaz u svet demona, koji, ako mu se otvore vrata, može razoriti čovekov um, srce i dušu.
Uoči dana kada se Srpska pravoslavna crkva molitveno seća spaljivanja moštiju Svetog Save, profesori i učenici najstarije beogradske bogoslovije priredili su dirljivo veče ispunjeno filmom, molitvom i retkim fotografijama koje svedoče o neugasivoj veri kroz vekove.
Tokom molitvene večeri, prazničnog bdenja i Svetosavske akademije, patrijarh srpski Porfirije govorio je o uzvišenoj ulozi sveštenstva, bogoslovskom obrazovanju i svetoj službi kao najdubljoj misiji Crkve – ne samo pozivu, već životu u Hristu.
Prenošenje pojasa uz svečanu litijsku i počasnu pratnju svedoči o dubokoj duhovnoj vezi pravoslavlja sa Presvetom Bogorodicom i Svetom gorom.
Preko puta Sefardskog groblja, nalazi se i Aškenasko groblje osnovano 1876. godine.
Stub i Konstantinova statua postali su jedan od simbola Carigrada, što pokazuje i čuvena antička mapa Tabula Peutingeriana.
Da li poruke i postupci kontroverznog arhiepiskopa Carigradske patrijaršije Elpidofora predstavljaju most u hrišćanstvu, ili izazivaju razdor u pravoslavlju, pokazaće dani pred nama.
Svetitelju u čast. širom srpshih zemalja podignute su i brojne crkve, a slavi se i kao hramovna slava.
Nekoliko hiljada ljudi je u subotu ispred Sabornog hrama Hristovog Vakrsenja u Podgorici krenulo peške do Ostroga.
Umesto klasične čorbe, probajte kremastu i zapečenu verziju sa sirom, šunkom i začinima koja osvaja i najizbirljivije nepce.