U jednoj od najznačajnijih duhovnih lavri pravoslavlja, patrijarh moskovski Kiril svečano je uručio najviše odlikovanje Ruske pravoslavne crkve srpskom patrijarhu, u znak dubokog poštovanja i jačanja neraskidivih veza između dva bratska naroda i crkava.
U svetlosti blagodati koja se spušta s neba kao neugasivi plamen vere, 25. aprila 2025. godine, Srpska i Ruska pravoslavna crkva zapečatile su još jedno poglavlje svoje bratske ljubavi i duhovnog jedinstva. Na svetom mestu koje vekovima diše molitvom, u Uspenskom sabornom hramu svetotrojičke Sergijeve lavre, nakon liturgije, dogodio se čin koji prevazilazi vreme i granice – čin časti, priznanja i blagoslova.
Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije, koji svakim korakom svedoči krotkost, mudrost i smirenje, primio je jedno od najviših odlikovanja Ruske pravoslavne crkve – orden svetog ravnoapostolnog kneza Vladimira, prvog stepena. Ovo visoko priznanje, koje je uručio njegova svetost patrijarh moskovski i cele Rusije Kiril, nosi u sebi pečat vekovnog duhovnog srodstva, vernosti Hristu i trudoljubive brige za jedinstvo pravoslavlja.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Kiril i patrijarh Porfirije
Pre nego što su se sabrali na prestonom tronu patrijaraške palate svete lavre, dvojica patrijarha, kao dva stuba crkve Hristove, poklonili su se pred svetinjama koje svedoče o svetlosti Vaskrsenja. Mošti svetog Sergija Radonješkog, ikona Svete Trojice koju je naslikao duhom prosvetljeni sveti Andrej Rubljov, kao i kapela Nikonova i palata Serapionova, bila su mesta gde su se molitve neba i zemlje dotakle.
Patrijarh Porfirije, primajući orden, nije ga primio kao čovek, već kao pastir naroda Božijeg, kao naslednik Svetog Save i duhovni sin svetosavskog predanja koje se preliva u duhovnu simfoniju sa ruskim pravoslavljem. Orden svetog kneza Vladimira, ravnoapostolnog svetitelja koji je Hrista izabrao za svetlost naroda svoga, sada sija na grudima onoga koji i u današnjem svetu propoveda istu tu svetlost – neugasivu, blagodatnu i spasonosnu.
U istom duhu, patrijarh Kiril je ordenom slave i časti drugog stepena odlikovao i mitropolita bačkog Irineja – vrsnog teologa, smirenog jerarha i revnosnog svedoka istine, koji se decenijama neumorno zalaže za bratstvo među pravoslavnim narodima.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Kiril i vladika Irinej
Svečanosti su prisustvovali i članovi delegacije Srpske pravoslavne crkve, ministar Nenad Popović, ambasador Momčilo Babić, kao i osoblje Ambasade Republike Srbije, dajući ovom činu i nacionalno dostojanstvo u duhu blagoslovene državnosti.
Ovo odlikovanje nije tek priznanje – ono je pečat ljubavi. Ono je znak da, u vremenu iskušenja, u doba kada se duh sveta često protivi Duhu istine, crkva Hristova ostaje neuzdrmana, jer u njenom srcu prebiva ljubav koja ne traži svoje, već ljubi do kraja. U toj ljubavi, u tom nevidljivom i neprolaznom, događaji poput ovog postaju večni spomenici vere.
U činu uručenja ordena, nije se slavilo ime jednog čoveka, već ime Gospoda našeg Isusa Hrista – kroz slavu njegove crkve i svetlost njegovih svetitelja. A kroz to slavlje, i Srbija i Rusija, dve sestre u Hristu, pokazale su da u njihovim srcima gori ista vatra – vatra vere, nade i ljubavi.
Na poziv Moskovske patrijaršije, poglavar Srpske pravoslavne crkve doputovao je u rusku prestonicu, gde je, zajedno s patrijarhom Kirilom, razgovarao s predsednikom Rusije o ulozi pravoslavlja u savremenom svetu i duhovnoj povezanosti dva naroda.
U danima Svetle sedmice, patrijarh srpski Porfirije i patrijarh moskovski Kiril susreli su se u ozračju Vaskrsenja, svedočeći neraskidivo duhovno jedinstvo Srpske i Ruske Pravoslavne Crkve, uz poruke nade, ljubavi i vere u Hrista Vaskrslog.
U atmosferi duboke duhovnosti i molitvene sabornosti, poglavar Srpske pravoslavne crkve susreo se s ruskim jerarsima i bratstvom Donskog manastira, poklonivši se svetinjama i poručivši da su srpski i ruski narod – jedan u Hristu.
Delegacija Srpske pravoslavne crkve, u okviru zvanične posete Rusiji, obišla je manastire Novojerusalimski i Savino-Storoževski, gde su ih dočekali domaćini iz Moskovske patrijaršije.
Starinska poslastica sa jabukama, zapisana rukom žena koje su znale kako se ista radost priprema i u mrsu i u danima uzdržanja, bez žurbe i bez suvišnih ukrasa.
Sve više mladih u Sjedinjenim Državama okreće se drevnom crkvenom predanju, tražeći jasnoću učenja, duhovnu stabilnost i zajednicu koja nudi smisao umesto isprazne forme.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Na Keju žrtava Racije obeležena je godišnjica Pogroma iz 1942. godine uz snažne poruke patrijarha Porfirija da se zlo rađa tamo gde nestane Boga i pamćenja.
Na osnivačkoj skupštini Ruskog istorijskog društva u Beogradu istaknuto je da novoformirana institucija ima misiju da čuva istorijsku istinu i jača duhovne veze srpskog i ruskog naroda.
U poprazništvo Savindana, u Hramu Svetog Save patrijarh srpski Porfirije dočekao je očinskom rečju đake, pretvarajući svečanost u živi čas vere, istine i odgovornosti koji nadilazi praznični protokol.
Slučaj tivatskog paroha, vezan za Morinj i javne istupe, prerastao je u političko-crkveni spor koji otvara stare rane i nova pitanja u odnosima Zagreba i Podgorice.
Na velikom međunarodnom forumu, đakon Vasilije Bursać predstavio višedecenijska iskustva agencije Dobročinstvo, istakavši značaj svetih putovanja, učenja i očuvanja tradicije u izazovima modernog društva.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Slučaj tivatskog paroha, vezan za Morinj i javne istupe, prerastao je u političko-crkveni spor koji otvara stare rane i nova pitanja u odnosima Zagreba i Podgorice.
Od blagoslova patrijarha Pavla do molitve pred svakim mečem - otkrivamo kako pravoslavlje daje snagu, smirenost i unutrašnji kompas jednom od najvećih sportista sveta.