U jednoj od najznačajnijih duhovnih lavri pravoslavlja, patrijarh moskovski Kiril svečano je uručio najviše odlikovanje Ruske pravoslavne crkve srpskom patrijarhu, u znak dubokog poštovanja i jačanja neraskidivih veza između dva bratska naroda i crkava.
U svetlosti blagodati koja se spušta s neba kao neugasivi plamen vere, 25. aprila 2025. godine, Srpska i Ruska pravoslavna crkva zapečatile su još jedno poglavlje svoje bratske ljubavi i duhovnog jedinstva. Na svetom mestu koje vekovima diše molitvom, u Uspenskom sabornom hramu svetotrojičke Sergijeve lavre, nakon liturgije, dogodio se čin koji prevazilazi vreme i granice – čin časti, priznanja i blagoslova.
Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije, koji svakim korakom svedoči krotkost, mudrost i smirenje, primio je jedno od najviših odlikovanja Ruske pravoslavne crkve – orden svetog ravnoapostolnog kneza Vladimira, prvog stepena. Ovo visoko priznanje, koje je uručio njegova svetost patrijarh moskovski i cele Rusije Kiril, nosi u sebi pečat vekovnog duhovnog srodstva, vernosti Hristu i trudoljubive brige za jedinstvo pravoslavlja.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Kiril i patrijarh Porfirije
Pre nego što su se sabrali na prestonom tronu patrijaraške palate svete lavre, dvojica patrijarha, kao dva stuba crkve Hristove, poklonili su se pred svetinjama koje svedoče o svetlosti Vaskrsenja. Mošti svetog Sergija Radonješkog, ikona Svete Trojice koju je naslikao duhom prosvetljeni sveti Andrej Rubljov, kao i kapela Nikonova i palata Serapionova, bila su mesta gde su se molitve neba i zemlje dotakle.
Patrijarh Porfirije, primajući orden, nije ga primio kao čovek, već kao pastir naroda Božijeg, kao naslednik Svetog Save i duhovni sin svetosavskog predanja koje se preliva u duhovnu simfoniju sa ruskim pravoslavljem. Orden svetog kneza Vladimira, ravnoapostolnog svetitelja koji je Hrista izabrao za svetlost naroda svoga, sada sija na grudima onoga koji i u današnjem svetu propoveda istu tu svetlost – neugasivu, blagodatnu i spasonosnu.
U istom duhu, patrijarh Kiril je ordenom slave i časti drugog stepena odlikovao i mitropolita bačkog Irineja – vrsnog teologa, smirenog jerarha i revnosnog svedoka istine, koji se decenijama neumorno zalaže za bratstvo među pravoslavnim narodima.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Kiril i vladika Irinej
Svečanosti su prisustvovali i članovi delegacije Srpske pravoslavne crkve, ministar Nenad Popović, ambasador Momčilo Babić, kao i osoblje Ambasade Republike Srbije, dajući ovom činu i nacionalno dostojanstvo u duhu blagoslovene državnosti.
Ovo odlikovanje nije tek priznanje – ono je pečat ljubavi. Ono je znak da, u vremenu iskušenja, u doba kada se duh sveta često protivi Duhu istine, crkva Hristova ostaje neuzdrmana, jer u njenom srcu prebiva ljubav koja ne traži svoje, već ljubi do kraja. U toj ljubavi, u tom nevidljivom i neprolaznom, događaji poput ovog postaju večni spomenici vere.
U činu uručenja ordena, nije se slavilo ime jednog čoveka, već ime Gospoda našeg Isusa Hrista – kroz slavu njegove crkve i svetlost njegovih svetitelja. A kroz to slavlje, i Srbija i Rusija, dve sestre u Hristu, pokazale su da u njihovim srcima gori ista vatra – vatra vere, nade i ljubavi.
Na poziv Moskovske patrijaršije, poglavar Srpske pravoslavne crkve doputovao je u rusku prestonicu, gde je, zajedno s patrijarhom Kirilom, razgovarao s predsednikom Rusije o ulozi pravoslavlja u savremenom svetu i duhovnoj povezanosti dva naroda.
U danima Svetle sedmice, patrijarh srpski Porfirije i patrijarh moskovski Kiril susreli su se u ozračju Vaskrsenja, svedočeći neraskidivo duhovno jedinstvo Srpske i Ruske Pravoslavne Crkve, uz poruke nade, ljubavi i vere u Hrista Vaskrslog.
U atmosferi duboke duhovnosti i molitvene sabornosti, poglavar Srpske pravoslavne crkve susreo se s ruskim jerarsima i bratstvom Donskog manastira, poklonivši se svetinjama i poručivši da su srpski i ruski narod – jedan u Hristu.
Delegacija Srpske pravoslavne crkve, u okviru zvanične posete Rusiji, obišla je manastire Novojerusalimski i Savino-Storoževski, gde su ih dočekali domaćini iz Moskovske patrijaršije.
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Jedan neizgovoren pozdrav, neznatna laž ili hladan stav mogu pokrenuti lanac događaja koji menja sudbine – otac Markel (Pabuk) objašnjava kako pokajanje i molitva štite dušu od nevidljivih zala.
U pouci otac Nektarije (Morozov) govori o greškama koje izranjaju iz brzopletosti i objašnjava zašto je jedna duhovna navika ključna za svaki budući izbor.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Na osnivačkoj skupštini Ruskog istorijskog društva u Beogradu istaknuto je da novoformirana institucija ima misiju da čuva istorijsku istinu i jača duhovne veze srpskog i ruskog naroda.
Nekadašnji iguman manastira Iviron i jedan od najznačajnijih duhovnih otaca 20. veka ostavio je neizbrisiv trag u životu Atosa i srpskoj bogoslovskoj misli, gde je generacijama prenosio duh liturgijske obnove i živu veru u Hrista.
Srpska pravoslavna crkva oštro demantuje spekulacije o učešću u pregovorima o statusu Kosova i Metohije i upozorava na manipulacije koje dolaze iz istih centara koji teže slabljenju Crkve i srpskog naroda.
U Sabornom hramu i na svečanoj akademiji otvorena su ključna pitanja o strpljenju, veri i duhovnom identitetu, uz prisustvo najviših predstavnika crkvenog i javnog života.
Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
Mitropolit mileševski podsetio je da se patrijarh Pavle ne pamti zbog govora, već zbog života koji je i danas putokaz -skroman, postojan i nepogrešivo okrenut Hristu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sa kapacitetom od oko 1.300 mesta, prostranom kupolom visokom gotovo 50 metara i zadivljujućim unutrašnjošću, ostavlja snažan utisak već pri prvom koraku u njenu unutrašnjost.