U jednoj od najznačajnijih duhovnih lavri pravoslavlja, patrijarh moskovski Kiril svečano je uručio najviše odlikovanje Ruske pravoslavne crkve srpskom patrijarhu, u znak dubokog poštovanja i jačanja neraskidivih veza između dva bratska naroda i crkava.
U svetlosti blagodati koja se spušta s neba kao neugasivi plamen vere, 25. aprila 2025. godine, Srpska i Ruska pravoslavna crkva zapečatile su još jedno poglavlje svoje bratske ljubavi i duhovnog jedinstva. Na svetom mestu koje vekovima diše molitvom, u Uspenskom sabornom hramu svetotrojičke Sergijeve lavre, nakon liturgije, dogodio se čin koji prevazilazi vreme i granice – čin časti, priznanja i blagoslova.
Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije, koji svakim korakom svedoči krotkost, mudrost i smirenje, primio je jedno od najviših odlikovanja Ruske pravoslavne crkve – orden svetog ravnoapostolnog kneza Vladimira, prvog stepena. Ovo visoko priznanje, koje je uručio njegova svetost patrijarh moskovski i cele Rusije Kiril, nosi u sebi pečat vekovnog duhovnog srodstva, vernosti Hristu i trudoljubive brige za jedinstvo pravoslavlja.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Kiril i patrijarh Porfirije
Pre nego što su se sabrali na prestonom tronu patrijaraške palate svete lavre, dvojica patrijarha, kao dva stuba crkve Hristove, poklonili su se pred svetinjama koje svedoče o svetlosti Vaskrsenja. Mošti svetog Sergija Radonješkog, ikona Svete Trojice koju je naslikao duhom prosvetljeni sveti Andrej Rubljov, kao i kapela Nikonova i palata Serapionova, bila su mesta gde su se molitve neba i zemlje dotakle.
Patrijarh Porfirije, primajući orden, nije ga primio kao čovek, već kao pastir naroda Božijeg, kao naslednik Svetog Save i duhovni sin svetosavskog predanja koje se preliva u duhovnu simfoniju sa ruskim pravoslavljem. Orden svetog kneza Vladimira, ravnoapostolnog svetitelja koji je Hrista izabrao za svetlost naroda svoga, sada sija na grudima onoga koji i u današnjem svetu propoveda istu tu svetlost – neugasivu, blagodatnu i spasonosnu.
U istom duhu, patrijarh Kiril je ordenom slave i časti drugog stepena odlikovao i mitropolita bačkog Irineja – vrsnog teologa, smirenog jerarha i revnosnog svedoka istine, koji se decenijama neumorno zalaže za bratstvo među pravoslavnim narodima.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Kiril i vladika Irinej
Svečanosti su prisustvovali i članovi delegacije Srpske pravoslavne crkve, ministar Nenad Popović, ambasador Momčilo Babić, kao i osoblje Ambasade Republike Srbije, dajući ovom činu i nacionalno dostojanstvo u duhu blagoslovene državnosti.
Ovo odlikovanje nije tek priznanje – ono je pečat ljubavi. Ono je znak da, u vremenu iskušenja, u doba kada se duh sveta često protivi Duhu istine, crkva Hristova ostaje neuzdrmana, jer u njenom srcu prebiva ljubav koja ne traži svoje, već ljubi do kraja. U toj ljubavi, u tom nevidljivom i neprolaznom, događaji poput ovog postaju večni spomenici vere.
U činu uručenja ordena, nije se slavilo ime jednog čoveka, već ime Gospoda našeg Isusa Hrista – kroz slavu njegove crkve i svetlost njegovih svetitelja. A kroz to slavlje, i Srbija i Rusija, dve sestre u Hristu, pokazale su da u njihovim srcima gori ista vatra – vatra vere, nade i ljubavi.
Na poziv Moskovske patrijaršije, poglavar Srpske pravoslavne crkve doputovao je u rusku prestonicu, gde je, zajedno s patrijarhom Kirilom, razgovarao s predsednikom Rusije o ulozi pravoslavlja u savremenom svetu i duhovnoj povezanosti dva naroda.
U danima Svetle sedmice, patrijarh srpski Porfirije i patrijarh moskovski Kiril susreli su se u ozračju Vaskrsenja, svedočeći neraskidivo duhovno jedinstvo Srpske i Ruske Pravoslavne Crkve, uz poruke nade, ljubavi i vere u Hrista Vaskrslog.
U atmosferi duboke duhovnosti i molitvene sabornosti, poglavar Srpske pravoslavne crkve susreo se s ruskim jerarsima i bratstvom Donskog manastira, poklonivši se svetinjama i poručivši da su srpski i ruski narod – jedan u Hristu.
Delegacija Srpske pravoslavne crkve, u okviru zvanične posete Rusiji, obišla je manastire Novojerusalimski i Savino-Storoževski, gde su ih dočekali domaćini iz Moskovske patrijaršije.
Svetogorski starac govorio je o nemiru koji nastaje kada čovek pokušava da upravlja svakim ishodom i ukazao na put koji vodi ka drugačijem odnosu prema onome što mu život donosi.
Preobraženje Gospodnje je posvećeno sećanju na događaj na gori Tavor, kada je Isus Hristos, pred apostolima Petrom, Jakovom i Jovanom, prvi put javno pokazao svoju božansku prirodu.
Ovo je jedan je od najvećih hrišćanskih praznika, a vekovima ga prate brojni običaji i verovanja koji svedoče o promenama u prirodi, dolasku jeseni, novom rodu i odnosu čoveka prema Božjim darovima.
Iz manastira odbacuju tvrdnje o lošim uslovima, navode da su osnovne potrebe obezbeđene i objašnjavaju šta se zapravo dešava sa novim priključkom za pumpu i reorganizacijom parohije.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
U čestitki povodom Obretenja moštiju Prepodobnog Sergija Radonješkog, patrijarh srpski istakao je njegov značaj kao duhovnog uzora i pozvao na jedinstvo, ljubav i prevazilaženje podela.
Iz manastira odbacuju tvrdnje o lošim uslovima, navode da su osnovne potrebe obezbeđene i objašnjavaju šta se zapravo dešava sa novim priključkom za pumpu i reorganizacijom parohije.
U svetinji kod Priboja mitropolit mileševski služio je Svetu zaupokojenu Liturgiju i monaško opelo, a potom besedio o tihom podvigu, smirenju i putu jedne sluškinje Božije koja je dane provodila daleko od zemaljske slave.
U besedi u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira sveštenik Igor Vujisić govorio je o Gospojinskom postu, pokajanju i praštanju, pozivajući vernike da najpre sagledaju sopstvene slabosti.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Loptice od kuvanog krompira, praziluka i brašna najpre se kuvaju, zatim uvaljaju u prezle i peršun, pa zapeku do zlatne korice, a uz domaći kuvani paradajz postaju jednostavan i zasitan obrok.
U svetinji kod Priboja mitropolit mileševski služio je Svetu zaupokojenu Liturgiju i monaško opelo, a potom besedio o tihom podvigu, smirenju i putu jedne sluškinje Božije koja je dane provodila daleko od zemaljske slave.