ČIME GOSPODA NAJVIŠE RADUJEMO, A ČIME DO SRŽI VREĐAMO: Sveti Jovan Kronštatski o Božjoj blagadati i kako se ona gubi
U hrišćanskom poimanju, ništa ne vređa duh svetosti toliko kao skrivena zloba – naročito ona koja se oblači u odeću dobrote.
Ako vam je srce ranjeno, ako su vas čak i bliski ljudi napustili – to nije kraj priče.
Mnogi ljudi su sami, ne mogu da nađu srodnu dušu niti prijatelje, i trpe ozbiljan osećaj usamljenosti, iako žive u skladu sa Hristom i dostojno podnose sva iskušenja.
Ta tišina i praznina mogu biti bolni, ali možda upravo tada Bog najviše govori.
Katolički sajt novizivot.net, piše da usamljenost ne mora biti znak Božjeg odsustva, već njegov - poziv Boga da mu se približimo.
Pozivajući se na reči poznatog pisca, akademika i teologa Klajva Stejplsa Luis , autor piše: "Bog je poput umetnika koji doteruje svoje remek-delo. Promene koje uvodi mogu boleti, ali su neophodne. Ako vam je srce ranjeno, ako su vas čak i bliski ljudi napustili – to nije kraj priče. To je prostor koji je Bog ostavio za Sebe. Niko drugi ne može ispuniti tu prazninu osim Njega".
"Svemogući Bože, u ovom trenutku samoće, dolazim pred Tebe u molitvi. Pomozi mi da shvatim da samo Ti možeš da ispuniš ovu prazninu u mom srcu. Čak i kada se prijatelji i porodica povuku, verujem da si Ti uvek sa mnom.
Daj mi snage da vidim Tvoju voditeljsku ruku u svom životu, čak i u tami i neizvesnosti. Nauči me da Te tražim u molitvi i da osetim Tvoje utešno prisustvo. Ispuni moje srce Tvojim mirom, ljubavlju i radošću. Hvala Ti što me nikada nisi napustio i što si uvek tu, čak i kada se osećam usamljeno. U Isusovo ime se molim. Amin".
Dalje se navodi da nas kroz bol i tišinu, Bog budi. Možda pokušavamo da popunimo prazninu stvarima, ljudima ili planovima, ali pravo ispunjenje dolazi samo od Boga. Kao što u Mateju 6:33 piše: "Tražite najpre carstvo Božije i pravdu njegovu, i sve će vam se ovo dodati."
U trenucima tišine, Bog kuca na vrata našeg srca (Otkrivenje 3:20). On želi da Mu otvorimo, da Ga pozovemo u svoj život – i u radosti i u bolu. Filipljanima 4:19 nas podseća da će Bog ispuniti svaku našu potrebu – ali po Njegovom bogatstvu, ne po našem planu.
Nekada nas Bog namerno odvaja, kao što je Isus tražio samoću za molitvu. Usamljenost tada nije kazna, već priprema. Prilika da produbimo odnos sa Njim. Jevrejima 13:5 jasno poručuje: "Nikada vas neću ostaviti niti napustiti."
Ovo vreme može biti dar. Bog nas poziva da se oslonimo na Njega, da Mu kažemo sve – baš kao prijatelju (1. Petrova 5:7). Njegov mir nadilazi razum (Filipljanima 4:7), a Poslovice 3:5 nas uče da se ne oslanjamo na svoje razumevanje, već da se celim srcem pouzdamo u Gospoda.
Ako ljudi izlaze iz vašeg života, možda vas Bog odvaja za nešto veće. Prihvatite usamljenost kao poziv na dublju bliskost s Njim.
U hrišćanskom poimanju, ništa ne vređa duh svetosti toliko kao skrivena zloba – naročito ona koja se oblači u odeću dobrote. Pravoslavni svetitelji i starci otkrivaju da usamljenost nije fizička odsutnost drugih, već praznina duše koju jedino Božja Milost može ispuniti, dok molitva i unutrašnji mir pretvaraju samoću u duhovnu snagu. Oboje su živeli u nevinosti sve dok Eva nije podlegla iskušenju zlog zmijskog zavodnika i okusila zabranjeni plod, a zatim joj se pridružio i Adam. Tada su spoznali svoju nagost i prekrili se smokvinim lišćem. Dok tehnologija povezuje, ali ne ispunjava srca, savet svetog starca otkriva da prazninu ne uklanjamo traženjem pažnje, već darovanjem ljubavi kroz veru i brigu za bližnje.
Bog kuca i u trenucima kada se čini da ćuti
Povlačenje nije gubitak – već priprema
Bog želi da mu govorimo – baš kao prijatelju

Kada ljudi odlaze, Bog možda otvara novo poglavlje
ČIME GOSPODA NAJVIŠE RADUJEMO, A ČIME DO SRŽI VREĐAMO: Sveti Jovan Kronštatski o Božjoj blagadati i kako se ona gubi
OSEĆAŠ SE USAMELJENO ČAK I KADA SI MEĐU LJUDIMA? Odgovor svetih otaca će te iznenaditi
ADAM I EVA, IZMEĐU BIBLIJE I KURANA: Kako dve vere gledaju na prvi stvoreni par - jedna razlika je presudna
OVA OPASNOST DANAS RAZARA DUŠE MNOGIH: Starac Emilijan otkriva jednostavno rešenje za jedan od najčešćih problema savremenog čoveka
Pravoslavno učenje podseća da nijedna nevolja koja nas zadesi nije lišena smisla i da Gospod, čak i kada ćuti, ne napušta čoveka.
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije sam, čak i onda kada mu se čini da je ostavljen od ljudi.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Jedan od najlepših tekstova Novog zaveta podseća da bez ljubavi nema istinske vere ni života.
Odakle potiče strah da će se dogoditi nešto loše ako se radi na praznik i šta je zapravo najvažnije tog dana prema učenju Crkve.
Veliki ruski svetitelj podseća da se srce čuva od prolaznih želja kroz uzdržanje, molitvu i budnost, jer je ono mesto susreta čoveka sa Bogom.
Potomci Srba stradalih u ustaškom zločinu predložili obnovu Hrama Svetog Spasa, srušenog 1942. godine, i izgradnju Crkve Spasa na krvi na Mrakovici, kao trajnog pomena kozaračkim mučenicima.
Veliki srpski svetitelj upozorava da se opasnost ne prepoznaje uvek spolja, već se često javlja kroz unutrašnje nemire, pomisli i namere, zbog čega hrišćanin mora da čuva svoj um i srce.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Veliki srpski svetitelj upozorava da se opasnost ne prepoznaje uvek spolja, već se često javlja kroz unutrašnje nemire, pomisli i namere, zbog čega hrišćanin mora da čuva svoj um i srce.
Iako ih mnogi vernici nazivaju istim imenom, ova dva praznika imaju različit značaj i različitu crkvenu simboliku.
Njegovo ime povezano je sa najvažnijim događajima iz biblijske istorije, a posebno sa blagovešću koju je doneo Presvetoj Bogorodici o rođenju Gospoda Isusa Hrista.