ČIME GOSPODA NAJVIŠE RADUJEMO, A ČIME DO SRŽI VREĐAMO: Sveti Jovan Kronštatski o Božjoj blagadati i kako se ona gubi
U hrišćanskom poimanju, ništa ne vređa duh svetosti toliko kao skrivena zloba – naročito ona koja se oblači u odeću dobrote.
Ako vam je srce ranjeno, ako su vas čak i bliski ljudi napustili – to nije kraj priče.
Mnogi ljudi su sami, ne mogu da nađu srodnu dušu niti prijatelje, i trpe ozbiljan osećaj usamljenosti, iako žive u skladu sa Hristom i dostojno podnose sva iskušenja.
Ta tišina i praznina mogu biti bolni, ali možda upravo tada Bog najviše govori.
Katolički sajt novizivot.net, piše da usamljenost ne mora biti znak Božjeg odsustva, već njegov - poziv Boga da mu se približimo.
Pozivajući se na reči poznatog pisca, akademika i teologa Klajva Stejplsa Luis , autor piše: "Bog je poput umetnika koji doteruje svoje remek-delo. Promene koje uvodi mogu boleti, ali su neophodne. Ako vam je srce ranjeno, ako su vas čak i bliski ljudi napustili – to nije kraj priče. To je prostor koji je Bog ostavio za Sebe. Niko drugi ne može ispuniti tu prazninu osim Njega".
"Svemogući Bože, u ovom trenutku samoće, dolazim pred Tebe u molitvi. Pomozi mi da shvatim da samo Ti možeš da ispuniš ovu prazninu u mom srcu. Čak i kada se prijatelji i porodica povuku, verujem da si Ti uvek sa mnom.
Daj mi snage da vidim Tvoju voditeljsku ruku u svom životu, čak i u tami i neizvesnosti. Nauči me da Te tražim u molitvi i da osetim Tvoje utešno prisustvo. Ispuni moje srce Tvojim mirom, ljubavlju i radošću. Hvala Ti što me nikada nisi napustio i što si uvek tu, čak i kada se osećam usamljeno. U Isusovo ime se molim. Amin".
Dalje se navodi da nas kroz bol i tišinu, Bog budi. Možda pokušavamo da popunimo prazninu stvarima, ljudima ili planovima, ali pravo ispunjenje dolazi samo od Boga. Kao što u Mateju 6:33 piše: "Tražite najpre carstvo Božije i pravdu njegovu, i sve će vam se ovo dodati."
U trenucima tišine, Bog kuca na vrata našeg srca (Otkrivenje 3:20). On želi da Mu otvorimo, da Ga pozovemo u svoj život – i u radosti i u bolu. Filipljanima 4:19 nas podseća da će Bog ispuniti svaku našu potrebu – ali po Njegovom bogatstvu, ne po našem planu.
Nekada nas Bog namerno odvaja, kao što je Isus tražio samoću za molitvu. Usamljenost tada nije kazna, već priprema. Prilika da produbimo odnos sa Njim. Jevrejima 13:5 jasno poručuje: "Nikada vas neću ostaviti niti napustiti."
Ovo vreme može biti dar. Bog nas poziva da se oslonimo na Njega, da Mu kažemo sve – baš kao prijatelju (1. Petrova 5:7). Njegov mir nadilazi razum (Filipljanima 4:7), a Poslovice 3:5 nas uče da se ne oslanjamo na svoje razumevanje, već da se celim srcem pouzdamo u Gospoda.
Ako ljudi izlaze iz vašeg života, možda vas Bog odvaja za nešto veće. Prihvatite usamljenost kao poziv na dublju bliskost s Njim.
U hrišćanskom poimanju, ništa ne vređa duh svetosti toliko kao skrivena zloba – naročito ona koja se oblači u odeću dobrote. Pravoslavni svetitelji i starci otkrivaju da usamljenost nije fizička odsutnost drugih, već praznina duše koju jedino Božja Milost može ispuniti, dok molitva i unutrašnji mir pretvaraju samoću u duhovnu snagu. Oboje su živeli u nevinosti sve dok Eva nije podlegla iskušenju zlog zmijskog zavodnika i okusila zabranjeni plod, a zatim joj se pridružio i Adam. Tada su spoznali svoju nagost i prekrili se smokvinim lišćem. Dok tehnologija povezuje, ali ne ispunjava srca, savet svetog starca otkriva da prazninu ne uklanjamo traženjem pažnje, već darovanjem ljubavi kroz veru i brigu za bližnje.
Bog kuca i u trenucima kada se čini da ćuti
Povlačenje nije gubitak – već priprema
Bog želi da mu govorimo – baš kao prijatelju

Kada ljudi odlaze, Bog možda otvara novo poglavlje
ČIME GOSPODA NAJVIŠE RADUJEMO, A ČIME DO SRŽI VREĐAMO: Sveti Jovan Kronštatski o Božjoj blagadati i kako se ona gubi
OSEĆAŠ SE USAMELJENO ČAK I KADA SI MEĐU LJUDIMA? Odgovor svetih otaca će te iznenaditi
ADAM I EVA, IZMEĐU BIBLIJE I KURANA: Kako dve vere gledaju na prvi stvoreni par - jedna razlika je presudna
OVA OPASNOST DANAS RAZARA DUŠE MNOGIH: Starac Emilijan otkriva jednostavno rešenje za jedan od najčešćih problema savremenog čoveka
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
Jedan jednostavan trenutak i obična reč mogu pokazati da duge molitve same po sebi nisu dovoljne, pa čak mogu čoveka odvesti u sagrešenje.
U Beogradu se upokojila Mirjana Šakota, žena koja nije tražila slavu, ali je zauvek zadužila srpsku kulturu, Crkvu i pamćenje jednog naroda.
Pravoslavno učenje naglašava da Bog dopušta iskušenja radi duhovne koristi čoveka, jer se upravo u trenucima bola i nemoći najjasnije pokazuje stanje ljudske vere.
Pravoslavno predanje uči da je nemir jedno od glavnih sredstava kojim se čovek slabi iznutra.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Pravoslavno predanje uči da je nemir jedno od glavnih sredstava kojim se čovek slabi iznutra.
Osnovne ikone u svakom pravoslavnom domu jesu ikona Gospoda Isusa Hrista, ikona Presvete Bogorodice i ikona porodične krsne slave.
Kremasta kombinacija oraha, belog luka i začina donosi bogat ukus i jednostavnu pripremu za svaki sto.