Duhovna riznica 10.08.2025 | 14:00

ČIME GOSPODA NAJVIŠE RADUJEMO, A ČIME DO SRŽI VREĐAMO: Sveti Jovan Kronštatski o Božjoj blagadati i kako se ona gubi

Slika Autora
Autor: M.M.
ČIME GOSPODA NAJVIŠE RADUJEMO, A ČIME DO SRŽI VREĐAMO: Sveti Jovan Kronštatski o Božjoj blagadati i kako se ona gubi
Foto: SPC

U hrišćanskom poimanju, ništa ne vređa duh svetosti toliko kao skrivena zloba – naročito ona koja se oblači u odeću dobrote.

U mnoštvu religijskih učenja i filozofskih sistema koji se vekovima prepliću u ljudskoj potrazi za smislom, hrišćanstvo se izdvaja po svom jednostavnom, ali dubokom temelju – ljubavi. Ne kao apstraktnoj emociji ili prolaznom osećanju, već kao životnom načelu koje prožima sve odnose i dela.

U tom svetlu, hrišćanska vera ne počiva na spoljašnjim obredima, već na unutrašnjem preobražaju čoveka – na njegovoj sposobnosti da voli, da oprašta, da trpi i da se uzdigne iznad sebe i svojih sebičnih poriva.

Temelj hrišćanstva je ličnost Isusa Hrista i Njegovo učenje o bezuslovnoj ljubavi prema Bogu i bližnjem. Sve druge zapovesti i propisi – koliko god bili značajni – nalaze svoj puni smisao samo ako proizilaze iz ljubavi. Bez nje, dela gube duhovnu snagu, a vera postaje prazna forma. Istinska hrišćanska vrlina nije u onome što je vidljivo očima, već u onome što srce nosi – blagost, milosrđe, strpljenje, istinoljubivost i saosećanje.

Među svim hrišćanskim vrlinama, upravo strpljiva, tiha i istrajna ljubav zauzima najviše mesto. Ljubav koja ne traži svoje, ne pamti zlo, ne razmeće se i ne koristi masku pravednosti da bi prikrila zlobu. Ona se ne povlači pred teškoćama, ne odustaje zbog nepravde i ne hladi se čak ni onda kada ostane neshvaćena ili odbačena. To je ljubav koja nosi, podnosi, podiže – i ne traži nagradu.

Suprotno od toga, duhovna praznina i unutrašnja pokvarenost, ma koliko bila zaklonjena finim rečima ili spoljašnjom pobožnošću, ne može proći neprimećeno. U hrišćanskom poimanju, ništa ne vređa duh svetosti toliko kao skrivena zloba – naročito ona koja se oblači u odeću dobrote.

Sveti Jovan Kronštatski je, u skladu sa ovim, u jednoj svojoj misli objasnio šta je Bogu najdraže, a šta ga najviše vređa.

"Bog se ničemu neće obradovati kao "ljubavi koja sve trpi" i ničim se neće uvrediti i ražalostiti kao zlobom, ma kakvom god se ona lepom spoljašnoću prikrivala.