ZAŠTO NAM RADOST STALNO IZMIČE? Vladika Nikolaj otkriva tajnu istinske sreće
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je vera u Hrista izvor najdublje radosti i kako nas ta neiskazana uteha nosi kroz sve životne borbe i tuge.
U snažnoj besedi za petak 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o apostolskoj ljubavi koja ne prestaje ni nakon smrti, o tajanstvenim javljanjima i silama koje i danas utiču na naše živote.
U mnoštvu glasova današnjice, jedan se ne gasi – glas vladike Nikolaja Velimirovića. Na portalu religija.rs svakodnevno donosimo njegove nadahnute besede za svaki dan u godini, kao svetiljke na putu spasenja. Danas pred čitaocima stoji beseda za petak osme sedmice po Duhovima – „O apostolskoj ljubavi i vidovitosti“. U njoj Vladika Nikolaj, nadahnuto tumačeći reči Svetog apostola Petra, otkriva tajnu neugasive ljubavi apostola prema vernom narodu – ljubavi koja ne prestaje ni posle smrti. Ova beseda nije samo pouka, već i poziv da otvorimo srca i duhovne oči kako bismo spoznali silu vere koja deluje i s one strane života.
Beseda o apostolskoj ljubavi i vidovitosti
A trudiću se svakojako da se i po rastanku mojemu možete opominjati ovoga. (II Pet. 1, 15)
Neka se otvore srca vaša, braćo, da primite i razumete tajnu ovu veliku. Najpre apostol govori da se neće olenjiti opominjati verne na spasonosne istine vere, na božanstvene sile koje se kroz Hrista Gospoda dadoše ljudima i na prigotovljenje ljudi da prime te božanstvene sile, begajući od telesnih želja ovoga svijeta.
A sad ide još dalje i obećava da će on to opominjanje nastaviti i po rastanku, tj. po ishodu (ova je reč upotrebljena u grčkom tekstu) iz ovoga života, kada bude tijelo svoje odbacio.
O vero božanska, o uteho, o sladosti! Apostol obećava i iz onog sveta produžiti brinuti o Crkvi Božjoj na zemlji, produžiti započeti posao opominjanja vernih, produžiti ljubav svoju prema verujućim u Hrista na zemlji. O ljubavi apostolska, tako bliska ljubavi Hristovoj! O vidovitosti apostolska, koju Duh Božji ne uskraćuje ljubavi, ni dok je čovek još zamotan u mračnu zavesu tela!
Ovo obećanje vernima apostol Petar dao je pre blizu 2000 godina. Pa da li ga je ispunio? Ispunio ga je doslovce – i to ne samo, kako bi neki hteli protumačiti, opominjanjem vernih kroz svoje napisane poslanice i kroz svoje prejemnike, episkope, nego prvenstveno neprestanim dejstvom na Crkvu iz onoga sveta.
Mnogo puta javio se apostol Petar – kao i ostali apostoli – kad god je po Promislu Božjem bila potreba da se javi, i opominjao pastire Crkve i verne kako treba da drže istinu i kako put života svoga da isprave.
No i kad se nije javljao da se vidi u snu ili na javi, on je tajanstvenim načinima, nebu poznatim, dejstvovao – i dejstvuje uvek još – na spasenje naše.
Život posle smrti apostolima svetim tako je bio javan, kao što je javno sunce onima koji imaju oči.
Kroz molitve njihove neka bi Gospod i nama otvorio oči duhovne, da znamo kuda hodimo i šta nas po smrti čeka.
O Gospode Isuse, mnogomilostivi, izvedi nas iz tame na svetlost, po milosti Tvojoj i po molitvama svetih Tvojih apostola. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je vera u Hrista izvor najdublje radosti i kako nas ta neiskazana uteha nosi kroz sve životne borbe i tuge.
U besedi za četvrtak šeste sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto vera sama po sebi ništa ne znači ako čovek ne zna njen pravi cilj – spasenje svoje duše i večno življenje u Carstvu Božjem.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako da um prestane da luta i postane put ka Bogu, slobodi i unutrašnjem spokoju.
U pouci za subotu 7. sedmice po Duhovima, sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto je trezvenost najjače oružje protiv zla i kako da na vreme osetimo njegov smrad pre nego što nas zavede i odvede u propast.
U besedi za sredu 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da istina nije sezonska stvar – ona se mora čuti, primiti i ponovo slušati, baš kao što se svakoga dana ore zemlja, ide putem i jede hleb. Bez tog ritma, duša ostaje prazna.
U snažnoj besedi za četvrtak 8. sedmice po Duhovima, jedan od najvećih duhovnika našeg naroda poručuje: telo je samo privremeni omotač, a duša ono s čime ćemo stati pred Boga. Da li smo spremni za taj susret?
U besedi za 32. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća da sva dela koja nemaju izvor u Hristu ostaju prazna, poput loze koja ne može doneti plod ako nije povezana sa čokotom.
U besedi za 32. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, Vladika Nikolaj Velimirović otvara neprijatno pitanje: kako je moguće da se čovek moli, a da ostane daleko od onoga kome se moli.
U besedi za 32. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva kako samodovoljna sigurnost u sopstvenu vrednost vodi u duhovnu propast i zašto prava snaga leži u krotkosti.
U besedi za 32. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava: nije pitanje velikih grehova, već tih malih, svakodnevnih odluka koje oblikuju čitav život i pokazuju kojoj strani pripadaš.
U besedi za 32. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća da sva dela koja nemaju izvor u Hristu ostaju prazna, poput loze koja ne može doneti plod ako nije povezana sa čokotom.
Reči jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkrivaju gde se gubi snaga - i gde se, još uvek, može povratiti.
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.
Od Roštislava Švetsa do vladike koji je oblikovao crkvenu službu kroz političke i društvene izazove, kraj njegovog ovozemaljskog života ostavlja dubok trag u životima vernika i pravoslavnoj tradiciji.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.
Dok ruska obaveštajna služba tvrdi da patrijarh Vartolomej planira da prizna samostalnu crkvenu organizaciju u Crnoj Gori, arhijerej Fanara ističe da nikada nije bilo kontakta sa ovom grupom.
U istom datumu susreću se priča o čaši otrova koja nije naudila i praznik koji priprema verne za Bogojavljenje – a iza toga stoji poruka koja se tiče svakog čoveka.