ZAŠTO NAM RADOST STALNO IZMIČE? Vladika Nikolaj otkriva tajnu istinske sreće
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je vera u Hrista izvor najdublje radosti i kako nas ta neiskazana uteha nosi kroz sve životne borbe i tuge.
U snažnoj besedi za petak 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o apostolskoj ljubavi koja ne prestaje ni nakon smrti, o tajanstvenim javljanjima i silama koje i danas utiču na naše živote.
U mnoštvu glasova današnjice, jedan se ne gasi – glas vladike Nikolaja Velimirovića. Na portalu religija.rs svakodnevno donosimo njegove nadahnute besede za svaki dan u godini, kao svetiljke na putu spasenja. Danas pred čitaocima stoji beseda za petak osme sedmice po Duhovima – „O apostolskoj ljubavi i vidovitosti“. U njoj Vladika Nikolaj, nadahnuto tumačeći reči Svetog apostola Petra, otkriva tajnu neugasive ljubavi apostola prema vernom narodu – ljubavi koja ne prestaje ni posle smrti. Ova beseda nije samo pouka, već i poziv da otvorimo srca i duhovne oči kako bismo spoznali silu vere koja deluje i s one strane života.
Beseda o apostolskoj ljubavi i vidovitosti
A trudiću se svakojako da se i po rastanku mojemu možete opominjati ovoga. (II Pet. 1, 15)
Neka se otvore srca vaša, braćo, da primite i razumete tajnu ovu veliku. Najpre apostol govori da se neće olenjiti opominjati verne na spasonosne istine vere, na božanstvene sile koje se kroz Hrista Gospoda dadoše ljudima i na prigotovljenje ljudi da prime te božanstvene sile, begajući od telesnih želja ovoga svijeta.
A sad ide još dalje i obećava da će on to opominjanje nastaviti i po rastanku, tj. po ishodu (ova je reč upotrebljena u grčkom tekstu) iz ovoga života, kada bude tijelo svoje odbacio.
O vero božanska, o uteho, o sladosti! Apostol obećava i iz onog sveta produžiti brinuti o Crkvi Božjoj na zemlji, produžiti započeti posao opominjanja vernih, produžiti ljubav svoju prema verujućim u Hrista na zemlji. O ljubavi apostolska, tako bliska ljubavi Hristovoj! O vidovitosti apostolska, koju Duh Božji ne uskraćuje ljubavi, ni dok je čovek još zamotan u mračnu zavesu tela!
Ovo obećanje vernima apostol Petar dao je pre blizu 2000 godina. Pa da li ga je ispunio? Ispunio ga je doslovce – i to ne samo, kako bi neki hteli protumačiti, opominjanjem vernih kroz svoje napisane poslanice i kroz svoje prejemnike, episkope, nego prvenstveno neprestanim dejstvom na Crkvu iz onoga sveta.
Mnogo puta javio se apostol Petar – kao i ostali apostoli – kad god je po Promislu Božjem bila potreba da se javi, i opominjao pastire Crkve i verne kako treba da drže istinu i kako put života svoga da isprave.
No i kad se nije javljao da se vidi u snu ili na javi, on je tajanstvenim načinima, nebu poznatim, dejstvovao – i dejstvuje uvek još – na spasenje naše.
Život posle smrti apostolima svetim tako je bio javan, kao što je javno sunce onima koji imaju oči.
Kroz molitve njihove neka bi Gospod i nama otvorio oči duhovne, da znamo kuda hodimo i šta nas po smrti čeka.
O Gospode Isuse, mnogomilostivi, izvedi nas iz tame na svetlost, po milosti Tvojoj i po molitvama svetih Tvojih apostola. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je vera u Hrista izvor najdublje radosti i kako nas ta neiskazana uteha nosi kroz sve životne borbe i tuge.
U besedi za četvrtak šeste sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto vera sama po sebi ništa ne znači ako čovek ne zna njen pravi cilj – spasenje svoje duše i večno življenje u Carstvu Božjem.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako da um prestane da luta i postane put ka Bogu, slobodi i unutrašnjem spokoju.
U pouci za subotu 7. sedmice po Duhovima, sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto je trezvenost najjače oružje protiv zla i kako da na vreme osetimo njegov smrad pre nego što nas zavede i odvede u propast.
U besedi za sredu 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da istina nije sezonska stvar – ona se mora čuti, primiti i ponovo slušati, baš kao što se svakoga dana ore zemlja, ide putem i jede hleb. Bez tog ritma, duša ostaje prazna.
U snažnoj besedi za četvrtak 8. sedmice po Duhovima, jedan od najvećih duhovnika našeg naroda poručuje: telo je samo privremeni omotač, a duša ono s čime ćemo stati pred Boga. Da li smo spremni za taj susret?
U besedi za 28. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas ka širem smislu Božjeg stvaranja, u kojem ništa nije slučajno i ništa nije uzaludno.
U besedi za 28. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da greh donosi razdor i pomračenje, dok je sve stvoreno od Boga u svojoj prirodi čisto i dobro.
U besedi za 28. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva gde zaista počinje zlo i kako duh dobrote vlada svime što postoji.
U besedi za 28. sredu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da je izvor svega što je pravedno i blagotvorno samo Bog, dok zlo dolazi iz ljudskog srca, i objašnjava zašto je važno prepoznati pravu prirodu Stvoritelja.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
U svetoj liturgiji se sabira cela Crkva: živi i upokojeni, nebo i zemlja.
Nakon što je bivši fudbaler fizički napadnut u beogradskom tržnom centru, duhovnik Manastira Pokajnica progovara o savremenoj navici da se sudi i presuđuje drugima, podsećajući da pravda pripada Bogu, a ne javnom mnjenju.
Crkva nas podseća da jedini istinski poznavalac ljudskog srca jeste Bog.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Crkva preporučuje supružnicima da se u dane posta, uz međusobnu saglasnost, uzdrže od telesnih odnosa, kako bi se bračna ljubav privremeno usmerila ka duhovnom zajedništvu i molitvi.