KAKO HILANDAR ČUVA MIR U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU: Arhimandrit Pajsije otkrio kako se monasi bore protiv praznoslovlja
Bratija svetogorskoj manastira nas podseća da je svakodnevna borba protiv praznih reči ključ duhovnog očišćenja i povezanosti s Bogom.
Bio je sin Simeona Uroša Nemanjića i sinovac Cara Dušana.
Prepodobni Joasaf, Jovan Uroš, bio je poslednji muški izdanak loze Nemanjića. Ujedno je i poslednji srpski vladar koji je nosio carsku titulu.
Bio je sin Simeona Uroša Nemanjića i sinovac Cara Dušana. Nakon nekoliko godina vladavine, odrekao se carskog prestola i zamonašio u manastiru Veliki Meteor, gde počivaju njegove mošti. Vest o tome da je nasledio presto zatekla ga je na Svetoj gori.
Kada su Turci zauzeli Tesaliju, nekoliko godina proveo je živeći u svetogorskom manastiru Vatopedu, gde su svojevremeno, dva veka ranije, boravili i njegovi preci, monasi Simeon i Sava.

Zajedno sa Svetim Atanasijem Meteorskim, svojim duhovnim ocem, ubrojan je u ktitore Meteora.
Kao i drugi Nemanjići, podizao je crkve i pomagao mnoge manastire. Upokojio se, nakon više od četiri decenije monaškog života, u jednoj maloj keliji na Meteoru 1423. godine. Njegove mošti se danas nalaze u manastiru Preobraženja Gospodnjeg na Meteorima.
Prošle godine je u mitropoliji Stagonskoj upriličen simpozijum povodom 600 godina upokojenja ovog Prepodobnog, na kojem su učestvovali iguman i bratija manastira Hilandara.
Tom prilikom je dogovoreno da mitropolit i iguman donesu delić moštiju Prepodobnog Joasafa na dar srpskom manastiru na Svetoj Gori, što je i ostvareno.
Prilikom posete Svetoj carskoj srpskoj lavri, kao blagoslov iz manastira Veliki Meteor, doneo je delić moštiju Prepodobnog Joasafa, koji će i ostati kao dar u manastiru Hilandaru.
"Srcem i dušom si zavoleo Gospoda Hrista, sve lepote sveta si ostavio, i više si voleo da u smirenju i poslušanju Bogu služiš, nego da na prestolu carskom sediš. Zato te pobožno hvalimo i svetu uspomenu tvoju proslavljamo, kličući: Oče Joasafe, bogoblaženi, moli Hrista Boga, za spasenje našeg roda hrišćanskog".
Bratija svetogorskoj manastira nas podseća da je svakodnevna borba protiv praznih reči ključ duhovnog očišćenja i povezanosti s Bogom.
Kada monah preminе, telo se ne kupa niti presvlači, osim ako nije preminuo u mantiji, u tom slučaju mu se ona oblači.
Kancelarija za poklonike Svetog manastira Hilandara obaveštava sve zainteresovane poklonike da su termini za posetu manastiru popunjeni do kraja 2025. godine.
Na ikoni Hrista Pantokratora, Hristos je prikazan u poprsju, frontalno. On levom rukom drži zatvoreni, ukoričen sa biserima i dragim kamenjem jevanđelistar i blagoslovi desnom rukom.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
Među 41 uzorkom, hilandarski med je proglašen najboljim na Trećem međunarodnom ocenjivanju, potvrđujući vekovnu tradiciju monaškog pčelarstva.
Tokom krštenja beogradskog studenta 1980. godine, na njegovoj glavi se, pred svedocima i objektivom, pojavio neobičan znak - događaj koji se i danas pamti kao jedno od najupečatljivijih svedočenja sa Svete gore
Veliki duhovnik 20. veka objasnio je zašto prihvatanje bližnjeg predstavlja pravi put ljubavi i ukazao na grešku koju ljudi najčešće prave u odnosima.
Otac Džon Brek, profesor i pisac, govorio je o svom traganju za smislom vere, susretu sa pravoslavnim predanjem i gubitku osećaja za molitvu, tišinu i Božiju tajnu u savremenom svetu.
Ništa se ne dešava bez Božijeg dopuštenja, govorio je starac Jefrem.
Crkva nije prostor za odmor, već mesto susreta čoveka sa Bogom.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Crkva nije prostor za odmor, već mesto susreta čoveka sa Bogom.
Parena torta nije osvajala izgledom, već mirisom, jednostavnošću i ukusom koji se dugo pamti.
Njihovo poreklo vodi do Hrista i apostola, a njihovo značenje vekovima ostaje temelj duhovnog života pravoslavnih hrišćana.