Sveti sinod doneo odluku nakon molitve i sabornog glasanja, a mitropolit Pahomije obećao da će predano služiti Crkvi i vernom narodu. Saznajte kada će biti njegovo svečano ustoličenje.
U duhu apostolskog predanja i kanonskog poretka, Sveti sinod Bugarske pravoslavne crkve izabrao je episkopa braničkog Pahomija za novog mitropolita vidinskog. Ovaj svečani i bogonadahnuti čin obavljen je u oltaru Sinodalne kapele, nakon svete liturgije, gde su arhijereji, u molitvenom jedinstvu, doneli odluku vođeni duhom sabornosti i blagodaću Božijom.
Po završetku glasanja, patrijarh bugarski Danilo, u ime Svetog sinoda, svečano je proglasio episkopa Pahomija kanonski izabranim mitropolitom vidinskim. Ovaj trenutak, ispunjen duhovnom radošću i odgovornošću, obeležen je pevanjem mnogoljetstvija i arhijerejskim blagoslovom.
Obraćajući se novom mitropolitu, patrijarh Danilo uputio mu je reči nadahnuća i očinske brige:
- Radite sa revnošću i predanošću delo na koje vas je Bog pozvao, i On će vam uvek pomagati i učvršćivati vas svojom božanskom blagodaću, na dobro i napredak kako poverene vam eparhije, tako i cele naše Crkve - kazao je patrijarh Danilo.
Nikolay DOYCHINOV/AFP/Profimedia
Patriajrh bugarski danilo sa arhijerejima i patrijarhom carigradskim Vartolomejom
Novoizabrani mitropolit Pahomije, svestan uzvišenosti službe koja mu je poverena, izrazio je iskrenu zahvalnost patrijarhu i članovima Svetog sinoda za ukazano poverenje. U svojoj besedi obavezao se da će sa punom posvećenošću i ljubavlju služiti Crkvi Hristovoj, ne štedeći trud u delu spasenja, kako bi blagoslov Gospodnji bio umnožen među vernim narodom Eparhije vidinske.
Duhovne svečanosti povodom njegovog ustoličenja biće održane 15. i 16. februara 2025. godine u Sabornom hramu Svetog Dimitrija Solunskog u Vidinu. Očekuje se prisustvo velikog broja arhijereja, sveštenstva, monaštva i vernog naroda, koji će svojim molitvama i prisustvom uveličati ovaj sveti čin.
Neka Gospod ukrepi i vodi novog mitropolita vidinskog Pahomija na njegovom putu arhijerejskog služenja, darujući mu snagu, mudrost i smirenje, da bi verno pastirstvovao u vinogradu Gospodnjem i bio dostojan naslednik velikih duhovnih otaca koji su kroz vekove blagosiljali i čuvali ovu svetu eparhiju.
Dok se pravoslavne zajednice suočavaju s izazovima očuvanja tradicije i duhovnog vođstva, godina koju smo započeli donosi ključne trenutke u odnosima među crkvama i s globalnim pitanjima koja oblikuju njihov uticaj i misiju.
Na sastanku crkvenih i državnih lidera razmatrana je presuda koja bi mogla izazvati podele među vernicima, uz odlučan stav o očuvanju kanonskog poretka.
Novi zakon o verskim zajednicama izaziva polemike i otvara pitanje kako će odluka o starokalendarskoj crkvi oblikovati budućnost Bugarske pravoslavne crkve i uticati na verske slobode u zemlji?
Tog dana se med u svim bugarskim hrišćanskim hramovima osvećuje. Veruje se da med ima veću pročišćujuću i lekovitu moć kada je osvećen i koristi se tokom godine za lečenje različitih bolesti.
Ispod površine akumulacije ponovo su se pojavili ostaci starog Karakurta, sela koje je potopljeno, a čiji verski objekti svedoče o zajedničkom životu muslimana i hrišćana.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
Poglavar Bugarske pravoslavne crkve otkriva zašto ne priznaje raskolničku Pravoslavnu crkvu Ukrajine i zašto veruje da podela unosi duhovnu konfuziju među pravoslavne vernike širom sveta
Pre početka litije patrijarh bugarski Danilo služio je moleban u Hramu Svetog Aleksandra Nevskog, uz sasluženje više arhijereja Bugarske pravoslave crkve.
Ispod površine akumulacije ponovo su se pojavili ostaci starog Karakurta, sela koje je potopljeno, a čiji verski objekti svedoče o zajedničkom životu muslimana i hrišćana.
Njihov spomen vezivao se za obnovljeni hram u Jasenovcu osamdesetih godina i kalendare Slobodne mitropolije u Novoj Gračanici, a zatim je odlukom Svetog arhijerejskog sabora iz 2010. godine ustanovljen za celu Srpsku pravoslavnu crkvu.
Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.