Duhovna riznica 21.05.2025 | 09:23

IGLA NEMA GDE DA PADNE: Borba za veronauku ne prestaje - narod se skupio u litiji zbog istog cilja

Slika Autora
Izvor: religija.rs
IGLA NEMA GDE DA PADNE: Borba za veronauku ne prestaje - narod se skupio u litiji zbog istog cilja
SPC Bugarski patrijarh Danilo

Pre početka litije patrijarh bugarski Danilo služio je moleban u Hramu Svetog Aleksandra Nevskog, uz sasluženje više arhijereja Bugarske pravoslave crkve.

Hiljade građana učestvovalo je u Sofiji u litiji "Vrline i religija u školi", koju su organizovala građanska udruženja, a podržao Sveti sinod Bugarske pravoslavne crkve. Pre početka litije patrijarh bugarski Danilo služio je moleban u Hramu Svetog Aleksandra Nevskog, uz sasluženje više arhijereja Bugarske pravoslave Crkve.

Nakon molitve, patrijarh Danilo se sabranima obratio besedom.

- Zahvaljujem se svima vama koji ste danas došli da podržite dugogodišnju inicijativu koju je Sveti sinod pokrenuo još početkom devedesetih godina prošlog veka, odmah nakon demokratskih promena - da se predmet veronauka, ili, kako mu je sada radni naziv – „Vrline i religija“, vrati u redovni nastavni plan i program.” Hvala vam što ste došli da podržite inicijativu Ministarstva prosvete i nauke, a posebno ministru Krasimiru Valčevu – na razumevanju, hrabrosti i odvažnosti da se pokrene postupak kako bi se ovaj predmet vratio na mesto koje mu pripada u nastavnom planu i programu.

- Ovde smo, na nekim plakatima, videli nastavak jednog od slogana ljudi koji ne žele da se taj predmet uvede - da "škola nije crkva". Da - to je neno dete, jer je bugarska škola nastala iz Crkve. Uvođenjem predmeta u redovni nastavni plan i program, ne samo da će se vratiti istorijska istina, već će nam se pružiti i prilika da budemo istinski nastavljači dela naših prvih učitelja – svete braće Ćirila i Metodija, njihovih svetih učenika, i svih učitelja iz našeg roda do danas. Bez vere kojom su nas prosvetlili, nije moguće adekvatno razumjeti ni našu istoriju, ni našu književnost, ni našu kulturu.

-  Ako mi danas ne znamo i ne možemo da shvatimo zašto su oni radili tako predano, ne misleći na sebe i ne plašeći se ničega, već su hrabro polagali svoje živote za svoje bližnje, kako ćemo mi tako predano, nesebično raditi – za svoje porodice, za ljude oko nas, za našu domovinu, za celo čovečanstvo? Gospod Isus Hristos je onaj koji nam je dao primer šta reč „ljubav“ znači. Danas mnogi govore o ljubavi, ali kada zavirimo u svoje duše, vidimo da tamo ima više: očaja, neznanja, zbunjenosti, strahova, podela, nepoverenja, sebičnosti, straha za sebe. Ali kada još u školskim klupama svojoj deci pružimo priliku da se upoznaju sa verom koja je rodila i sačuvala vrline u dušama pre svega naših svetih predaka svetih, tada ćemo imati nadu da će seme dobrote proklijati u njihovim dušama i da će doneti plod vrline, vere; imaćemo nadu za našu Otadžbinu.

 - Od vremena kada su ova tema i vera uopšte, bili marginalizovani, svedoci smo nivoa duhovne apatije, urušavanja vrednosti i raspada porodičnih veza i veza u društvu. Jer u prirodi i u ljudskoj duši nema praznog prostora. Ako se ne trudimo da istrajemo u dobru, onda razorna moć greha, koja deluje u svakom čoveku, čini svoje i uništava i našu ličnost i celo društvo. Mirno, krotko i smelo podržimo ministra Valčeva, Ministarstvo prosvete i nauke i sve one koji su na sebe u ovom trenutku preuzeli političku odgovornost za uvođenje ovog predmeta u redovni nastavni plan i program bugarskih škola, kako bi znali da nisu sami. To je želja većine naroda. I nemojmo koristiti tako neodržive argumente da u savremenim školama i društvu nema mesta za religiju, što je velika zabluda.

SPC
Bugarski patrijarh Danilo

 

Navodi da mnogobrojni posteri sa mislima svetski poznatih naučnika, dobitnika Nobelove nagrade, koji su bili duboko religiozni ljudi, svedoče da im je vera pomagala u naučnim težnjama, u nepristrasnosti i marljivom proučavanju sveta oko nas, u kome vide projavu Božje moći, mudrosti i ljubavi prema čovečanstvu, a kroz proučavanje stvaranja sveta, mnogi od njih su došli do vere u Boga. 

- Kakva naučna poenta može biti u poricanju naših predaka? Postoji li naučni argument za ignorisanje dela svete braće Ćirila i Metodija, svetog cara Borisa-Mihaila, svetog Pajsija, prosvjetitelja tokom našeg preporoda? "Šta je naučno u poricanju njihovog doprinosa, koji je u svojoj suštini upravo vera i ljubav prema svojim sunarodnicima“, kazao je patrijarh Danilo.

Mitropolit lovečki Gavrilo, osnivač prve pravoslavne škole u ​​Bugarskoj u Loveču, rekao je:

- Pre šest godina osnovali smo osnovnu školu pod okriljem Bugarske pravoslavne crkve, koja nosi ime Svetih sedam svetitelja. Kao rezultat toga, naša deca gledaju na svet očima Hristove vere i ljubavi, osetljiva su na bol drugih, štite život u svim njegovim oblicima, imaju veće poštovanje prema roditeljima i nastavnicima, sposobna su da traže oproštaj i oproste, i imaju veću mudrost da izbegnu greh i svetska iskušenja. Zar ovo nije nešto divno za vašu decu, dragi Bugari? Ima li nešto bolje za vaše učenike, dragi nastavnici?

- Sedamdesetih godina prošlog veka, Gospod me je upoznao sa veoma dobrim episkopom – episkopom Partenijem. Bio je izuzetan duhovnik – vikar patrijarha Maksima. Vladika Partenije mi je rekao: "Omladina našeg vremena nema radosti, a za mladog čoveka je najprirodnije da uživa u životu, da ima nadu. Da bi imao radost, čovjek mora imati čistu savest. A da bismo imali čistu savest, moramo poznavati Hrista i njegove svete jevanđelske zapovesti, od kojih su najveće ljubav, smirenje i milosrđe.

- Najveće bogatstvo za našu zemlju nije materijalno, već ovo – da deca bolje odrastaju. Gospod je rekao: "Ištite najpre carstvo Božije, i pravdu njegovu, a ovo će vam se sve dodati“ (Mt. 6,22 – 33). Ako odgajimo svoju decu da budu bolja, Gospod će našoj zemlji obezbediti sve što je materijalno potrebno.”

Patrijarh Danilo je blagoslovio organizatore i učesnike litije i izrazio zahvalnost svima koji su u njoj učestvovali.