"Staza suza" u Jerusalimu predstavlja emotivno putovanje vernika koji se suočavaju s bolom, tugom i nadom. Ova putanja se često povezuje s patnjom Isusa tokom njegovih poslednjih trenutaka na Zemlji.
Put suza (Via Dolorosa) je ulica u starom Jerusalimu. To je poslednja ulica kojom je prošao Isus Hristos - ka brdu Golgota. Na putu je obeleženo 14 stanica, a svaka predstavlja biblijski događaj Hristovog stradanja.
Prva stanica je Vila Antonija, rimska tvrđava u kojoj je Isus osuđen na smrt. Danas je to mesto muslimanske medrese. Druga stanica je Litostrotos - mesto na kome je Hristos posle bičevanja dobio krunu od trnja i uzeo svoj krst. U blizini se nalazi rimska katolička crkva Eče Homo (lat. Ecce Homo), u znak sećanja na reči koje je izgovorio Pontije Pilat kad je izručio Isusa Jevrejima (Evo čoveka). Treća stanica označava prvi Isusov pad pod krstom i danas to mesto obeležava Poljska kapela. Sveta Bogorodica stajala je uz put da bi mogla poslednji put da bude licem uz lice sa Isusom. Četvrta stanica obeležava to mesto i tu je Kapela Bogorodičinog grča - Jermenska kapela.
Schutterstock
Raspeće Isusa Hrista
Na petoj stanici sećamo se uspona prema Golgoti i Simona iz Kirineje koji pomaže Isusu da nosi krst, dok se na šestoj čuva uspomena na susret Isusa i Veronike koja mu je obrisala lice velom na kome su se ocrtale njegove crte lica. Taj veo se od 8. veka čuva u bazilici Svetog Petra u Rimu. Sedma stanica označava drugi pad ispod krsta, osma susret sa pobožnim ženama iz Jerusalima ("A Isus obаzrevši se nа njih reče: Kćeri jerusаlimske! Ne plаčite zа mnom, nego plаčite zа sobom i decom svojom." - Ev. po Luki 23:28), deveta označava treći pad i poslednji put na putu prema Golgoti.
Poslednjih pet stanica nalazi se unutar Crkve Svetog Groba - deseta je nekoliko metara od ulaza u crkvu, u znak sećanja na deljenje Hristovih haljina. Jedanaesta se nalazi u Latinskom delu crkve Svetog groba - to je mesto na kome je Isus razapet. Pored Kosturnice nalazi se Pravoslavni oltar i stena koja je pukla u trenutku Isusove smrti - to je 12. stanica. Na samom ulazu u crkvu Svetog groba nalazi se 13. stanica, podsećanje na spuštanje beživotnog tela Isusa Hrista sa krsta. To je ploča miropomazanja, iznad koje je osam belih lampi svih hrišćanskih zajednica. Poslednja, četrnaesta, stanica Puta suza jeste najsvetije mesto hrišćanstva - crkva u crkvi - mesto Svetog groba, mesto Isusovog vaskrsenja.
Shutterstock
Raspeće Isusa Hrista na Golgoti
Golgota je brdo izvan Jerusalima na kome je, prema Bibliji, razapet Isus Hristos. Na mestu njegovog raspeća podignut je Hram Vaskrsenja Hristovog. Ovo najsvetije mesto hrišćanstva, pod svojim svodom krije veliki arhitektonski kompleks, a na centralnom delu ispod kupole hrama nalazi se i kapela Groba Hristovog.
Tu su i druge kapele, galerije, prostorije i kripte, različitih stilova, koje su podeljene između pravoslavne (kojoj pripada najveći deo), katoličke, jermenske, koptske i drugih hrišćanskih zajednica. Postoje i posebna pravila ponašanja u crkvi, koja svi poštuju i poznati su po nazivu "Status quo", koje sve zajednice poštuju. Ipak se ponekad dešavaju nesporazumi i konfliktne situacije između različitih konfesija, kad jedna od strana prekrši neko od pravila ponašanja. Ključeve hrama Vaskrsenja Hristovog po tradiciji čuvaju dve muslimanske porodice (još iz vremena Saladina) koje svaki dan otvaraju vrata hrama.
Shutterstock
Put suza u Jerusalimu
Tu je i sedište grčkog pravoslavnog patrijarha jerusalimskog koji vodi Bratstvo Svetog groba. U okviru bratstva postoji i podgrupa - stražari. Ova posebna grupa monaha ima zadatak da čuva kapelu Groba Hristovog, kao i ostala sveta mesta, još od posete Svete Jelene 326. godine.
Svake godine uoči Vaskrsa, na Veliku Subotu, kod Hristovog Groba, pravoslavni patrijarh moli se Bogu da pošalje Blagodatni oganj na njega i hodočasnike. Sveti oganj javlja se samo pravoslavnima.
Manastir Časnog Krsta je usamljen vizantijski manastir koji se nalazi izvan starog grada Jerusalima. Po predanju, manastir se nalazi na mestu na kome je raslo Lotovo drvo od koga je napravljen Krst na kome je razapet Hristos.
Na Maslinovoj gori nalazi se Vidikovac, odakle se može videti ceo Sveti grad. Tu je i crkva "Oče naš", mesto na kome je nastala najčuvenija i najlepša molitva u slavu Boga.
Mesto Vaznesenja čuva poslednju Hristovu stopu. To je mesto sa koga se Hristos vazneo na nebo 40. dana posle Vaskrsenja. Ruski manastir Vaznesenja ima zvonik visok 64 metra - dovoljno visok da bi hodočasnici koji su nemoćni da pešače do Jordana mogli da ga vide izdaleka. Zvono teško osam tona dovukli su ruski hodočasnici. Na imanju manastira nalazi se i kamen ograđen plavom ogradom na kojem je, navodno, stajala Bogorodica dok su razapinjali Hristosa.
Vera u Hristovo ovaploćenje i Njegovu žrtvu oblikuje naš odnos prema drugima. Prava ljubav prema bližnjima podrazumeva spremnost da se žrtvujemo za njih. U tom kontekstu, svetitelj ističe važnost samoodricanja i unutrašnjeg preporoda – samo u Hristu čovek može postati nova tvar. Sveti Teofan jasno ukazuje da ljubav, vera i zajedništvo sa Hristom idu zajedno. Očekivati da se sačuva moralni poredak bez vere je uzaludno. Čovek se mora celokupno ostvariti kroz ljubav koja proističe iz duboke vere.
Naučnici su otkrili izuzetno retku biljku iz pećine severno od Jerusalima, staru ceo milenijum. Iako još nije donela ni cvet ni plod, njena lekovita svojstva već otkrivaju neprocenjivo blago drevnih vremena i Božijeg promisla.
Karp je bio episkop Tijatirski, a Papila đakon. Obojica su bila rodom iz Pergama, gde su i postradali za hrišćanstvo od namesnika Valerija, a u vreme cara Dekijeva.
Sveti Teofan u svojoj misli za 19. sredu po Pedesetnici, kroz reči Gospodnje, podseća nas na važnost ravnoteže i pravog trenutka u svemu što radimo. Kada kaže "Svatovima ne priliči da poste dok je ženik sa njima“ (Lk. 5,34), ističe da među vrline i podvige treba uneti smisao i pravu meru. U našim životima često se susrećemo s iskušenjima da delamo van vremena i prostora koji nam je dodeljen. Međutim, neblagovremena dela, iako mogu delovati plemenito, gube svoju vrednost ako nisu u skladu s trenutkom. Gospod je stvorio svet u ravnoteži i skladu, pozivajući nas da i mi težimo harmoniji u svojim delima.
Više pravoslavnih crkava pozvalo je vernike da precizno navedu poreklo i versku pripadnost, što bi moglo da pruži jasniju sliku o brojnosti pravoslavaca na petom kontinentu.
Krompir, luk i brašno uz malo ulja pretvaraju se u izdašno jelo iz rerne, sa zapečenim ivicama i mekanom sredinom koja najbolje prija dok je još topla.
Život Prepodobnih Isakija, Dalmata i Favsta ostao je zapamćen u Crkvi kao svedočanstvo o tome da se istinsko bogatstvo čoveka ne nalazi u časti, položaju i prolaznim dobrima, već u životu usmerenom ka Bogu.
Prema predanju, za istoriju ovog manastira vezuju se Sveti Sava, kralj Dragutin i despot Đurađ Branković, a upravo je u vreme Brankovića Sveti Stefan postao njegov nebeski zaštitnik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
To je bilo prvi put da je pomerena od najmanje 1810. godine, kada su sprovedeni poslednji radovi zbog požara u bazilici, a možda i ranije, rekao je otac Samuel Aghojan iz Jermenske crkve.
Iza impozantne gvozdene kapije, nekoliko stotina metara pre samog manastira, nalaze se serpentine obrasle lekovitim biljem i cvećem neverovatnog izgleda i još neverovatnijih boja.
Više pravoslavnih crkava pozvalo je vernike da precizno navedu poreklo i versku pripadnost, što bi moglo da pruži jasniju sliku o brojnosti pravoslavaca na petom kontinentu.
Shiarhimandrit Zosima Sokur govori o značaju molitve, ispovesti, pričešća i duhovne pripreme pred Uspenje Presvete Bogorodice, podsećajući da uzdržanje nije samo pitanje hrane, već i pitanje promene života.
Otac Predrag kaže da je dugo verovao da će mu Bog na neki poseban način pokazati koja je devojka namenjena za njega, ali da mu je to, ipak, otkrio starac Tadej.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Otac Predrag kaže da je dugo verovao da će mu Bog na neki poseban način pokazati koja je devojka namenjena za njega, ali da mu je to, ipak, otkrio starac Tadej.
U besedi za subotu 11. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ogridski i Žički kroz reči proroka Isaije govori o nezahvalnosti, idolopoklonstvu i opasnosti udaljavanja od Gospoda, upućujući opomenu svakom verujućem čoveku.
Probajte čorbu od celera po receptu iz "Srbskog kuvara" jeromonaha Jeroteja Draganovića, pročitajte molitvu „Dostojno“ i duhovno se nadahnite poukom Svetog Pajsija Svetogorca.