TAJNA KOJU NOSI IME GOSPODNjE: Vladika Nikolaj o sili koja menja svet
U besedi za dvadeset treći utorak po Duhovima, sveti Vladika Nikolaj Ohridski i Žički poziva nas da otvorimo srce za silu Hristovog imena koje oživljava, isceljuje i preobražava.
U svojoj besedi za 24. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da jedini mir ne dolazi od pravila, već od Božanske ljubavi koja uklanja granice i ujedinjuje verne.
Beseda vladike Nikolaja Velimirovića za 24. nedelju po Duhovima otvara pogled na mir koji ne deli, već spaja. Hristova žrtva briše prepreke koje su ljudi postavljali jedni prema drugima i otvara put ka zajedništvu koje nadilazi razlike. Kroz ovu pouku, vernici se podsećaju da istinski mir ne dolazi od zakona ili običaja, nego od živog prisustva Božje ljubavi među nama.
Jer je on mir naš koji oboje sastavi
ujedno. (Ef. 2, 14)
Između Izrailjaca i neznabožaca zjapio je bezdan, koji niko od smrtnih nije mogao ispuniti i poravnati. Gospod Hristos jedini mogao je to učiniti, i On je to učinio.
Ono što je bilo udaljeno On je približio i spojio. Čime? Krvlju Svojom. Naime, Svojom žrtvom On je zamenio sve ostale žrtve. Time je On iskupio i Sobom zamenio svu prirodu, od koje su ljudi uzimali i Bogu (odnosno bogovima) na žrtvu prinosili.
Jedna je žrtva dovoljna i za Izrailjce i za neznabošce - to je žrtva Hristova. Dalje, krv životinjska delila je Izrailjce i neznabošce i po mestu gde je prinošena, i po božanstvu kome je prinošena, i po vrsti životinje koja je prinošena, i po načinu kako je prinošena.
Sada je krv Hristova prečista došla na mesto sve one krvi, i ova krv Hristova ujedinjava, zbratimljava Izrailjce i neznabošce. I jedni i drugi postaju krvna braća, kao što smo i mi svi verni krvna braća, zbog krvi Hristove, kojom se iskupismo od kletve i kojom se i sada hranimo.
Međustenje ograde, koja je delila i rastavljala, On razori i sastavi ruke i srca Izrailjaca i neznabožaca. Čime? Tijelom Svojijem. To jest: živom istinom, vaploćenom istinom u Sebi. Sen zakonska zamenjivala je istinu kod Izrailjaca, a basne kod neznabožaca. Oboje to On udalji i pokaza živu istinu u telu. I svet vide i obradova se.
O Gospode Isuse Hriste, preblagi Iskupitelju naš, ujedini srca nas vernih Tvojih. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za dvadeset treći utorak po Duhovima, sveti Vladika Nikolaj Ohridski i Žički poziva nas da otvorimo srce za silu Hristovog imena koje oživljava, isceljuje i preobražava.
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 23. nedelju po Duhovima otkriva unutrašnju snagu vere i način da pronađemo mir i harmoniju u svetu koji često izgleda razbijeno.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žiški u besedi za 24. utorak po Duhovima razotkriva kako vaskrsli Hristos otvara ljudskom biću horizonte nevidljive veličine i večnog spasenja.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Manastir Tumane će u nedelju, 22. novembra, svečano proslaviti praznik Svetog Nektarija Eginskog, čija se čestica moštiju trajno čuva u ovoj svetinji.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Snimak Čupića iz hrama objavili su "Studenti Raška".
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Prema crkvenom učenju, anđeli su bestelesna duhovna bića koja služe Bogu i izvršavaju njegovu volju.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Odgovor sveštenika otvara i važnije pitanje: kako da uspomena na preminule bude podsticaj za molitvu, a ne predmet sujeverja.
U besedi za utorak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristovoj ljubavi koja ne prolazi kroz filter ljudskog razuma i pokazuje šta se u čoveku zapravo opire onome što bi ga moglo preobraziti.
U besedi za 15. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas uvodi u veliku istinu dolaska Sina Božjeg među ljude i pokazuje kako primiti darove večne vrednosti koji osvetljavaju dušu i um.
U današnjoj besedi za petak sedme sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički osvetljava tajnu zbog koje mnogi gube Božju naklonost, a retki zadobijaju Njegovu neograničenu milost.
U Jevanđelju po Luki, Isus upozorava da samo oni koji čuju Njegove reči i izvršavaju ih, kao čovek koji gradi kuću na čvrstom temelju, mogu da opstanu u iskušenjima.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.