TAJNA KOJU NOSI IME GOSPODNjE: Vladika Nikolaj o sili koja menja svet
U besedi za dvadeset treći utorak po Duhovima, sveti Vladika Nikolaj Ohridski i Žički poziva nas da otvorimo srce za silu Hristovog imena koje oživljava, isceljuje i preobražava.
U svojoj besedi za 24. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da jedini mir ne dolazi od pravila, već od Božanske ljubavi koja uklanja granice i ujedinjuje verne.
Beseda vladike Nikolaja Velimirovića za 24. nedelju po Duhovima otvara pogled na mir koji ne deli, već spaja. Hristova žrtva briše prepreke koje su ljudi postavljali jedni prema drugima i otvara put ka zajedništvu koje nadilazi razlike. Kroz ovu pouku, vernici se podsećaju da istinski mir ne dolazi od zakona ili običaja, nego od živog prisustva Božje ljubavi među nama.
Jer je on mir naš koji oboje sastavi
ujedno. (Ef. 2, 14)
Između Izrailjaca i neznabožaca zjapio je bezdan, koji niko od smrtnih nije mogao ispuniti i poravnati. Gospod Hristos jedini mogao je to učiniti, i On je to učinio.
Ono što je bilo udaljeno On je približio i spojio. Čime? Krvlju Svojom. Naime, Svojom žrtvom On je zamenio sve ostale žrtve. Time je On iskupio i Sobom zamenio svu prirodu, od koje su ljudi uzimali i Bogu (odnosno bogovima) na žrtvu prinosili.
Jedna je žrtva dovoljna i za Izrailjce i za neznabošce - to je žrtva Hristova. Dalje, krv životinjska delila je Izrailjce i neznabošce i po mestu gde je prinošena, i po božanstvu kome je prinošena, i po vrsti životinje koja je prinošena, i po načinu kako je prinošena.
Sada je krv Hristova prečista došla na mesto sve one krvi, i ova krv Hristova ujedinjava, zbratimljava Izrailjce i neznabošce. I jedni i drugi postaju krvna braća, kao što smo i mi svi verni krvna braća, zbog krvi Hristove, kojom se iskupismo od kletve i kojom se i sada hranimo.
Međustenje ograde, koja je delila i rastavljala, On razori i sastavi ruke i srca Izrailjaca i neznabožaca. Čime? Tijelom Svojijem. To jest: živom istinom, vaploćenom istinom u Sebi. Sen zakonska zamenjivala je istinu kod Izrailjaca, a basne kod neznabožaca. Oboje to On udalji i pokaza živu istinu u telu. I svet vide i obradova se.
O Gospode Isuse Hriste, preblagi Iskupitelju naš, ujedini srca nas vernih Tvojih. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za dvadeset treći utorak po Duhovima, sveti Vladika Nikolaj Ohridski i Žički poziva nas da otvorimo srce za silu Hristovog imena koje oživljava, isceljuje i preobražava.
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 23. nedelju po Duhovima otkriva unutrašnju snagu vere i način da pronađemo mir i harmoniju u svetu koji često izgleda razbijeno.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žiški u besedi za 24. utorak po Duhovima razotkriva kako vaskrsli Hristos otvara ljudskom biću horizonte nevidljive veličine i večnog spasenja.
U besedi za 21. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako Božja pravda nadilazi vreme i prostor, a pravednici iz večnosti vode nas kroz iskušenja i otkrivaju smisao života.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako usmeren na greh i sopstvene slabosti, ali pod Božjom svetlošću, gnev ne razara, već čisti dušu i otvara prostor za rast dobrote i pravednosti
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 17. nedelju po Duhovoma objašnjava večnu harmoniju Oca, Sina i Duha Svetoga i pokazuje kako ljubav Božja preobražava naše svakodnevne izbore.
U besedi za 15. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas uvodi u veliku istinu dolaska Sina Božjeg među ljude i pokazuje kako primiti darove večne vrednosti koji osvetljavaju dušu i um.
Mudro i sažeto, blaženopočivši patrijarh srpski ukazivao je na suštinu koja oblikuje život pojedinca i zajednice, i vodi nas ka pravednijem društvu.
Hiljade vernika širom vaseljene svedoče o blagodatima Svetitelja i dolaze na Eginu po utehu, nadu i isceljenje.
Pravoslavlje jasno ističe da vera nije samo unutrašnje osećanje, niti puko intelektualno priznanje da Bog postoji već da podrazumeva delanje, trud, promenu života, rast u vrlini i stalnu borbu sa sopstvenim slabostima.
Čovek koji u bližnjem vidi brata, koji tuđu bol oseća kao svoju i koji bez računa i zadrške pruža ruku pomoći, postaje svedočanstvo žive vere.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Čovek koji u bližnjem vidi brata, koji tuđu bol oseća kao svoju i koji bez računa i zadrške pruža ruku pomoći, postaje svedočanstvo žive vere.
Stari recept jeromonaha Jeroteja Draganovića pokazuje da skromnost u pripremi ne znači oskudnost u ukusu – obrok koji ispunjava i dušu i stomak.
Svetitelj blagosti i praštanja, nepravedno gonjen, danas je utočište svim pravoslavnim vernicima koji nose nevidljivi teret - a ovaj dan mnogi smatraju presudnim.