HRISTOVA OPOMENA KOJU MNOGI ČUJU, ALI RETKO KO ZAISTA PRIHVATI: Vladika Nikolaj razbija zabludu mnogih vernika
U besedi za subotu 3. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da samo poznavanje vere ne donosi spasenje.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.
Hristos je mogao pozvati sile neba da Ga brane - dvanaest legeona anđela stajalo je na raspolaganju. Ipak, u vrtu Getsimanije nije posegao za njima.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, vladika Nikolaj Velimirović nas vodi kroz trenutak kada Bog odlučuje da se ne odbrani silom, već da prihvati put stradanja radi ljubavi prema ljudima. Fokus besede leži na toj božanskoj odmerenosti: kako zlo može dosegnuti vrhunac svoje moći, a ipak ne nadvladati dobrotu i milost Božju.
Ili misliš ti da ja ne mogu sad umoliti oca svojega da mi pošalje više od dvanaest legeona angela. (Mat. 26, 53)
Tako reče Gospod učeniku koji potrže nož da brani svoga Učitelja u Getsimanskom vrtu. Iz ovih reči je jasno da se Gospod mogao odbraniti da je hteo ne samo od Jude i njegove čete pandura, nego i od poglavara jevrejskih i od Pilata, i od celoga Carstva rimskog, da se ovo bilo diglo na Njega. Jer sila jednoga anđela veća je od sile najveće vojske ljudske, a kamoli sila dvanaest legeona anđela!
No Gospod nije hteo da traži tu pomoć od Oca. U svojoj molitvi u Getsimaniji On je rekao Ocu: „Neka bude volja Tvoja.“ I odmah je u tom poznao volju Očevu, da treba da se pusti na stradanje, i On se saglasio sa voljom Oca Svoga i krenuo na put stradanja.
Treba je dozvoliti da se pozadina ocrta što tamnije, da bi slika vaskrsenja bila jasnija. Trebalo je pustiti zlo da se nadme koliko najviše može, da bi se posle raspuklo i rasplinulo u ništa. Trebalo je pustiti zlo da vikne koliko najjače može, da bi uskoro zanemelo – pred čudom vaskrsenja.
Treba je da se objavi sva zloba ljudska protiv Boga, da bi se mogla videti i oceniti ljubav i milost Božja prema ljudima. Neposlati da brane Hrista od Jevreja, anđeli Božji poslati su posle tri dana da objave svetu vaskrsenje Hristovo.
Gospode svesilni i svemilostivi, pomiluj nas i spasi! Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za subotu 3. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da samo poznavanje vere ne donosi spasenje.
U besedi za petak 5. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o trenutku kada je Isus, stojeći pred osudom i porugom, izgovorio istinu koja nadilazi svaku ljudsku presudu.
U besedi za subotu 5. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da se istorija ponavlja kada se zaborave upozorenja.
Kroz lik Mojsija i tajnu Hristovog stradanja razotkriva se izbor koji razdvaja prolazno od večnog.
U besedi za utorak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristovoj ljubavi koja ne prolazi kroz filter ljudskog razuma i pokazuje šta se u čoveku zapravo opire onome što bi ga moglo preobraziti.
U besedi za sredu druge sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se iza jedne slike iz Jevanđelja krije drugačije razumevanje života, žrtve i ploda koji dolazi neočekivano.
U besedi za Nedelju siropusnu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako čuvanje Hristove poruke u sebi donosi život koji smrt ne može dotaći – saznajte tajnu duhovne svetlosti koja menja svaki dan.
U besedi za Nedelju mitara i fariseja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako snaga Božja u srcu briše strah i čini svet bezopasnim.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.