YT/ RTV Podrinje Loznica, shutterstockAleksandar Bojanić
Ilustrujući primer Starog i Novog zaveta Bojanić uzima policu kao model za objašnjenje podele dve knjige, koje čine Bibliju.
Sveto pismo, Biblija i Jevanđelje su osnovni pojmovi hrišćanske literature, a mnogi se zbune kada te nazive čuju, pa nisu sigurni da li svaki predstavlja posebnu knjigu ili je sve sinonim za jedno delo.
Upravo zato je za portal religija.rs nedoumicu mnogih čitaoca rešio Aleksandar Bojanić, teolog. On objašnjava da je "biblija" grčka reč.
- Sama reč "biblija" dolazi iz grčkog jezika i znači knjiga, a Grci je u tom svojstvu i danas koriste. Kada govorimo o Svetom pismu mi govorimo o zbirci više knjiga - počinje sagovornik.
Kako dalje pojašnjava teolog, nisu svi tekstovi nastajali u isto vreme i nadovezuju se jedan na drugi.
- Ta zbirka ima dve osnovne podele, na Stari i na Novi zavet. Knjige nisu nastale u jednom momentu već su pisane postepeno. Imamo Petoknjižje Mojsijevo, sa njim počinjemo Sveto pismo. Iako su nastajale u određenom istorijskom trenutku za određene zajednice njihova pouka i sadržaj su bitni za nas.
Youtube/RTV Podrinje Loznica
Aleksandar Bojanić
Stari zavet govori o periodu pre rođenja Isusa Hrista i završava se pričama proroka.
- Stari zavet govori o postojanju sveta i istoriji izraelskog naroda do rođenja Isusa Hrista. Završava se sa prorocima, nakon čega kreće Novi zavet sa Jevanđeljima, a na njih se naslanjaju dela apostola, Poslanice i na kraju Otkrovenje Jovanovo. Kada je u pitanju Novi zavet imamo četiri Jevanđelja. Ona su deo Novog zaveta, tj. Svetog pisma. Iako postoje mnoga Jevanđelja priznata su četiri. Ona pokazuju identitet crkve - navodi sagovornik portala religija.rs.
Ilustrujući primer Starog i Novog zaveta Bojanić uzima policu kao model za objašnjenje podele dve knjige, koje čine Bibliju.
- Sveto pismo treba zamisliti kao dve police sa knjigama, druga polica počinje sa četiri knjige koje se zovu Jevanđelja - po Mateju, Marku, Luki i Jovanu. To je četiri opisa istog događaja, zato što je svako imao svoje viđanje stvari. Crkva je zadržala sva četiri smatrajući da nama je to jedinstvo u različitosti neophodno. Sama reč "jevanđelje" na grčkom znači blaga vest/dobra vest - zaključuje sagovornik.
Glinena tabla otkrivena je na Bliskom istoku pre nego što je 1882. godine prebačena u Britanski muzej. Od trenutka kada je pronađena, stručnjaci su pokušavali da dešifruju značenje simbola u obliku mape urezanih u artefakt.
Nekadašnji evanđelistički, a danas pravoslavni sveštenik govori o svom duhovnom preobražaju, preispitivanju istine i pitanjima koja razotkrivaju korene hrišćanske vere. Njegov susret sa mladićem na aerodromu naterao je mnoge da se zamisle o istoriji Crkve i Svetog pisma.
Protojerej Andrej Jefanov objašnjava zašto monaški postrig nije obična životna odluka i upozorava šta bi značilo napustiti put koji je čovek dobrovoljno izabrao.
Jedna vernica upitala je oca Viktora Nišikova može li dobrota da opravda ružne reči, a njegov odgovor otvara ozbiljno pitanje o grehu, pokajanju i tome šta se zaista nalazi u čovekovom srcu.
U jevanđeljskim začelima za 20. sredu po Duhovima, Hristos danas postavlja pitanje koje se tiče svakog čoveka – koliko zaista živimo ono što govorimo i kako vera postaje temelj koji odoleva svim iskušenjima.
Čitanje Svetog pisma za 20. utorak po Duhovima pokazuje kako iz srca izviru dela koja oblikuju našu svakodnevicu i duhovni život, otkrivajući snagu oproštaja i unutrašnje odgovornosti.
Protojerej Andrej Jefanov objašnjava zašto monaški postrig nije obična životna odluka i upozorava šta bi značilo napustiti put koji je čovek dobrovoljno izabrao.
Jedna jevanđelska priča ruši uverenje da možemo znati ko je izgubljen, a ko će se promeniti, jer ono što danas vidimo kod nekoga ne mora biti njegova poslednja stranica.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Od vina, meda i prirodnih preparata do ikona i knjiga, posetioci će tokom 19. i 20. septembra moći da upoznaju bogatu ponudu nastalu u manastirskim radionicama i saznaju više o životu i radu monaških zajednica.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.