KO OVO NE RADI, ČAK I DA KRV PROLIJE ZA HRISTA, ZAVRŠIĆE U PAKLU: Ozbiljna opomena starca Pajsija
Pravoslavna duhovnost uči da se zlo ne pobeđuje zlom, već dobrim, i da se istinska pobeda ne ostvaruje nad drugim čovekom, već nad sobom.
Teološki odgovor na ovo pitanje otkriva neverovatnu Hristovu pedagošku mudrost, ali i potresnu brigu za čoveka - čak i za onoga koji će ga na kraju izdati.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Preobraženje Gospodnje, jedan od dvanaest najvećih hrišćanskih praznika.
Danas se vernici sećaju događaja kada se Isus Hristos popeo na goru Tavor i pred učenicima pokazao svoju božansku prirodu, dok mu je lice zasijalo kao sunce, a haljine postale bele kao svetlost.
Međutim, iza ovog veličanstvenog čuda na Tavoru krije se i jedna duboka ljudska i strateška drama.
Prizoru Hristovog preobraženja prisustvovala su samo trojica apostola: Petar, Jakov i Jovan.
Pitanje koje vekovima intrigira , a danas privlači pažnju javnosti, glasi: Zašto je Isus sa sobom poveo samo ovu trojicu, a ostalu devetoricu ostavio u podnožju gore?
Teološki odgovor na ovo pitanje otkriva neverovatnu Hristovu pedagošku mudrost, ali i potresnu brigu za čoveka - čak i za onoga koji će ga na kraju izdati. Ključni razlog zašto na Tavor nisu krenuli svi apostoli krije se u ličnosti Jude Iskariotskog. Isus je, kao sveznajući, prozirao u ljudska srca i znao je da je Judina duša već zatrovana srebroljubljem i klicom izdaje.
Čovek sa takvim namerama i nečistim srcem nije mogao da izdrži prisustvo čiste, zaslepljujuće Božanske svetlosti.
Ali, zašto onda Isus nije poveo svih jedanaest vernih apostola, a ostavio samo Judu na dnu brda?
U tom potezu se vidi Hristovo milosrđe. Da je Isus javno odvojio Judu od ostale jedanaestorice, to bi učenika izložilo strašnoj javnoj sramoti i osudi među ostalim apostolima. To bi u Judi izazvalo ogroman bes, sujetu i dalo mu trenutan, opipljiv povod za osvetu i izdaju. Isus nije želeo da ga gurne u provaliju, već je do poslednjeg trenutka ostavljao prostor za njegovo pokajanje.
Zato Spasitelj povlači genijalan i duboko čovekoljubiv potez: vodi samo trojicu. Na taj način, u podnožju gore ostaje veća grupa učenika - njih devetorica. Juda se tako nije osetio žigosanim niti izdvojenim, jer je ostao u društvu većine.
Pored zaštite Jude, izbor Petra, Jakova i Jovana imao je i duboko utemeljenje u zakonu i duhovnim vrlinama. Sveti Jovan Zlatousti, jedan od najvećih otaca Crkve, u svojim besedama objašnjava ovaj izbor rečima: "Zašto vodi samo ovu trojicu? Zato što su oni bili izvrsni među ostalima."
Sveti Jovan Zlatousti i drugi crkveni oci objašnjavaju da je Isus na goru Tavor poveo trojicu apostola zato što su oni bili prvi među učenicima - Petar kao ispovednik vere, Jovan kao ljubljeni učenik, a Jakov kao stradalnik.
Naime, Petar je izabran jer je pokazao najtvrdnju veru, Jovan jer je bio učenik koga je Isus posebno voleo zbog njegove čiste ljubavi, a Jakov zbog svoje nepokolebljive nade i spremnosti da prvi od apostola postrada za Hrista.
Takođe, ovaj izbor ispunjava i starozavetni pravni princip.
Naime, po Mojsijevom zakonu "na usta dva ili tri svjedoka ostane svaka riječ", pa su trojica svedoka bila sasvim dovoljna za potvrdu Božanske slave.
Pravoslavna duhovnost uči da se zlo ne pobeđuje zlom, već dobrim, i da se istinska pobeda ne ostvaruje nad drugim čovekom, već nad sobom. U besedi za sredu 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećoj razlici između prolaznog života i večnosti, otkrivajući zašto samo srce sjedinjeno sa Hristom može postati deo večne građevine Božjeg Carstva. Preobraženje Gospodnje je posvećeno sećanju na događaj na gori Tavor, kada je Isus Hristos, pred apostolima Petrom, Jakovom i Jovanom, prvi put javno pokazao svoju božansku prirodu. Na ovaj dan hramovi su puni vernika i grožđa, ali iza ovog praznika krije se mnogo dublja poruka: događaj na gori Tavor otkriva tajnu Hristove slave i nosi snažnu pouku za život svakog hrišćanina.
Mudrost prećutkivanja i zaštita Jude

Stubovi vere i tajna trojice svedoka

KO OVO NE RADI, ČAK I DA KRV PROLIJE ZA HRISTA, ZAVRŠIĆE U PAKLU: Ozbiljna opomena starca Pajsija
DA LI STE ŽIVO ILI MRTVO KAMENJE: Reči vladike Nikolaja otkrivaju šta Bog traži od svakog čoveka
DANAS JE CRVENO SLOVO I JEDAN OD 12 NAJVEĆIH HRIŠĆANSKIH PRAZNIKA! Slavimo Preobraženje Gospodnje!
ŠTA TAČNO CRKVA DANAS PROSLAVLJA: Evo šta svaki vernik treba da zna o Preobraženju
U besedi za sredu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto su Hristove reči izazvale tako burnu reakciju.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Crkva predviđa jedan jedini izuzetak od redovnog načina vršenja Svete tajne krštenja, koji je strogo regulisan crkvenim zakonom.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Bojovićima je stigla pomoć vredna oko milion dinara, dok radovi na novom domu napreduju kako bi zimu dočekali pod svojim krovom.
Oštećeni su fasada, lim na zvoniku i bakarni oluk, dok policija utvrđuje okolnosti događaja i traga za počiniocem.