Preobraženje Gospodnje je posvećeno sećanju na događaj na gori Tavor, kada je Isus Hristos, pred apostolima Petrom, Jakovom i Jovanom, prvi put javno pokazao svoju božansku prirodu.
Srpska pravoslavna crkva (SPC) proslavljaju 19. avgusta Preobraženje Gospodnje, jedan od dvanaest najvećih hrišćanskih praznika. Praznik se u svim hramovima SPC obeležava svetim liturgijama i tradicionalnim osvećenjem novog roda grožđa.
Preobraženje Gospodnje je posvećeno sećanju na događaj na gori Tavor, kada je Isus Hristos, pred apostolima Petrom, Jakovom i Jovanom, prvi put javno pokazao svoju božansku prirodu.
Prema jevanđelskim zapisima, Hristovo lice je zasijalo kao sunce, a odeća je postala bela kao svetlost, dok su se pored njega pojavili starozavetni proroci Mojsije i Ilija.
Sa prorocima je Hristos razgovarao o smrti koja ga čeka je progovorio, a onda se iza oblaka javio sam Bog i saopštio prisutnima:
"Ovo je moj ljubljeni Sin, koji je po mojoj volji, njega slušajte." (Mt. 17;5)
Apostoli su se uplašili kada su čuli glas Božji i pali licem na zemlju.
SPC
Preobraženje Gospodnje
Isus im je tada prišao, dodirnuo ih i rekao:
"Ustanite i ne bojte se!" (Mt. 17;7)
Kad su se podigli, oblaka više nije bilo.
"Videše samoga Isusa koji je opet imao svoj običan izgled. I siđoše s gore".
On nije poveo sve apostole, već samo trojicu najljubljenijih, zato što je znao da će ga Juda izdati, te zato nije bio dostojan da vidi Božansku slavu Hristovu, a opet nije hteo da ga ostavi samog pod gorom da ne bi kasnije time pravdao svoje izdajstvo.
Ovaj praznik u crkvenom kalendaru ima fiksni datum i uvek se obeležava u vreme Gospojinskog posta.
Zbog značaja samog praznika, crkveni tipik nalaže ublažavanje posta, pa je trpeza posna, ali je vernicima dozvoljena upotreba ribe i vina.
Ključni deo liturgije biće čin osvećenja novog grožđa na kraju službe. Sveštenici u hramovima čitaju molitve za blagoslov plodova, nakon čega se grožđe deli okupljenim vernicima.
Sveti Jovan Lestvičnik je o požudi govorio kao o obmanjivačici čula, poroku koji ne priznaje granice, požaru koji se raspiruje dodirima, pogledima, mirisima i rečima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 23. nedelju po Duhovima otkriva unutrašnju snagu vere i način da pronađemo mir i harmoniju u svetu koji često izgleda razbijeno.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.