TUGA NA SVETOJ GORI: Upokojio se starac Rafailo, koji je poslednje godine života proveo uz Hilandar
Ruski jeroshimonah ostavio je dubok trag u životima mnogih vernika, a kraj svog monaškog puta dočekao je u blizini srpske svetinje na Atosu.
U svetinji kod Priboja mitropolit mileševski služio je Svetu zaupokojenu Liturgiju i monaško opelo, a potom besedio o tihom podvigu, smirenju i putu jedne sluškinje Božije koja je dane provodila daleko od zemaljske slave.
U Manastiru Kumanica verni narod, sveštenstvo i monaštvo oprostili su se od monahinje Gavrile (Aćimović), koja je svoj život posvetila Bogu i monaškom podvigu. Svetu zaupokojenu liturgiju služio je arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije, uz sasluživanje sveštenika i sveštenomonaha iz više eparhija Srpske Pravoslavne Crkve. Nakon Liturgije usledili su monaško opelo i beseda mitropolita Atanasija, koji je govorio o putu kojim je monahinja Gavrila išla, ali i o tajni monaškog života, u kojem čovek nastoji da bude nepoznat svetu, a poznat Bogu.
- Ispraćamo zajedno sluškinju Božiju monahinju Gavrilu. Ona je završila svoj veliki podvig, ispunila svoje dane života, boravka među nama, i sada polazi Gospodu svome da bude bliže Njemu - rekao je Mitropolit Atanasije.
Govoreći o monaškom putu, on je istakao da se njegov smisao često nalazi upravo u tihom i neprimetnom služenju, daleko od želje za zemaljskom slavom i priznanjima.
- Onaj ko pođe monaškim putem nastoji da sebe učini ili nimalo ili vrlo malo poznatim ovome svetu. To je taj monaški put, bogougodni - kazao je mitropolit.
Prema njegovim rečima, monaški život jeste neprestano uspinjanje putem Jevanđelja, smirenja i usvajanja vrlina koje čoveka približavaju Hristu.
- Pošla je onim lestvicama usavršavanja koje smo i danas, ispraćajući nju, monahinju Gavrilu, pročitali. Išla je po Jevanđelskom putu, onom stazom koju preporučuje Gospod naš onima koji žele da se usavršavaju. Put smirenja, put stalnog usavršavanja, put usvajanja svih vrlina, i to savršenih, Jevanđelskih - rekao je on.
U svojoj besedi mitropolit Atanasije podsetio je i na stvarnost sveta u kojem čovek svakodnevno susreće patnju i smrt. Ipak, kako je naglasio, Hristovim dolaskom smrt više nema poslednju reč.
- Mi živimo u takvom svetu gde se strada mnogo, umire se, u svetu plitkom u ljubavi, gde smrt i zakoni smrti imaju veliku moć. Taj naš svet Gospod je preobrazio svojim prisustvom, svojom pobedom nad svim tim slabostima našeg sveta - kazao je mitropolit Atanasije.
Podsetio je da Hristos nije došao samo da pobedi smrt, već i da čoveka povede putem te pobede.
- Gospod nam je dao priliku da živeći u Zajednici sa Njime i mi budemo pobednici kao što je On pobedio. Zato je i došao da bi nas poveo tim putem pobede - istakao je.
Upravo u tome mitropolit Atanasije vidi i posebnost monaškog podviga monahinje Gavrile. Iako nije težila da bude poznata među ljudima, njen život, prema njegovim rečima, nije ostao nezapažen pred Bogom.
- Monahinja Gavrila nije htela i nije ni postala mnogo poznata ovome svetu, ali ona je uspela da bude upisana u nebu. Njeno služenje je zabeleženo, anđelima je poznata, nebeskoj vojsci anđelskoj, mnogo značajnijoj od ove zemaljske - rekao je mitropolit.
Dodao je da će uspomena na monahinju Gavrilu ostati vezana za Kumanicu, ali i za druga mesta na kojima je njeno služenje ostavilo trag.
- I ostaće trajno poznata i pominjana, pamćena i pominjana, na ovom mestu i na mnogim drugim mestima. Eto, to se događa sa monasima koji nastoje da sebe učine neprimećenima od ovoga sveta. Primećeni bivaju od Neba, zabeleženi - poručio je mitropolit Atanasije.
Na kraju besede itropolit mileševski je naglasio da monahinju Gavrilu verni ispraćaju sa ljubavlju, moleći se Gospodu da podari Crkvi slične sluškinje Božije.
Nakon molitava uznetih Gospodu da primi dušu svoje sluškinje i nastani je u Carstvu nebeskom, zemni ostaci novoprestavljene monahinje Gavrile sahranjeni su u monaškom groblju Manastira Kumanica.
Njeno zemaljsko služenje je završeno, ali sećanje na njen monaški podvig ostaje među onima koji su je poznavali i u svetinji kojoj je posvetila svoj život.
- U blaženom usnuću večni pokoj podaj, Gospode, novoprestavljenoj sluškinji Tvojoj, monahinji Gavrili, i učini joj večni spomen.
Ruski jeroshimonah ostavio je dubok trag u životima mnogih vernika, a kraj svog monaškog puta dočekao je u blizini srpske svetinje na Atosu. Otac Makarije je 2000. godine pristupio bratstvu drevne hercegovačke svetinje i više od dve i po decenije proveo u molitvi, poslušanju i tihom služenju Bogu, noseći sa verom dugo i teško životno iskušenje bolesti. Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji. Gradimir Stanić ostavio je dubok trag u crkvenom izdavaštvu i saradnji sa najznačajnijim srpskim duhovnicima, a iza njega su ostala brojna izdanja posvećena veri, predanju i kulturnom nasleđu.
TUGA NA SVETOJ GORI: Upokojio se starac Rafailo, koji je poslednje godine života proveo uz Hilandar
UPKOJIO SE MONAH MAKARIJE POSLE DUGE I TEŠKE BOLESTI: Beogradsku buku zamenio mirom u manastiru Tvrdoš, gde je pronašao put kojim je išao do kraja života
PORODIČNA TRAGEDIJA PODELILA JAVNOST: Gruzijska crkva zabranila izlaganje tela pokojne devojke u hramu, sveštenik izneo objašnjenje koje je izazvalo buru
UPOKOJIO SE ČOVEK KOJI JE DECENIJAMA ČUVAO BLAGO SRPSKE CRKVE: Veliki nacionalni pregalac iza sebe ostavio bogato duhovno nasleđe
Upokojila se u 74. godini, a iza nje ostaje gotovo dvadeset godina provedenih uz mošti Svetog Grigorija Kumaničkog i ljude koji su u ovu drevnu svetinju dolazili po molitvu i utehu.
U molitvenom prisustvu mitropolita Joanikija, ostroške bratije i brojnih vernika, ispraćen je monah čiji je život bio posvećen Bogu, molitvi i ljubavi prema bližnjima, uz poruku da smrt nije kraj, već prelazak u novi život.
Opelo će biti služeno u metohu ostroške svetinje Jovan Do, gde će otac Jelisej biti i sahranjen.
Smrt Marije Belečiju i njene trinaestogodišnje ćerke Izabele potresla je Italiju, a opelo je otvorilo teško pitanje pravoslavnog odnosa prema grehu, odgovornosti i Božijem milosrđu.
U besedi u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira sveštenik Igor Vujisić govorio je o Gospojinskom postu, pokajanju i praštanju, pozivajući vernike da najpre sagledaju sopstvene slabosti.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Upokojila se u 74. godini, a iza nje ostaje gotovo dvadeset godina provedenih uz mošti Svetog Grigorija Kumaničkog i ljude koji su u ovu drevnu svetinju dolazili po molitvu i utehu.
Nakon teškog incidenta koji je ostavio porodicu u strahu i neizvesnosti, deci je uručena finansijska pomoć, a domaćinima ikona Gospoda Isusa Hrista kao znak utehe i podrške.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Fondacija "Porodica" darovala je 20.000 evra za nastavak izgradnje hrama u Lapljem Selu kod Gračanice.
U besedi u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira sveštenik Igor Vujisić govorio je o Gospojinskom postu, pokajanju i praštanju, pozivajući vernike da najpre sagledaju sopstvene slabosti.
Reči velikog svetitelja otkrivaju zašto je prvi korak u svetinju važniji nego što nam se čini.