TUGA NA SVETOJ GORI: Upokojio se starac Rafailo, koji je poslednje godine života proveo uz Hilandar
Ruski jeroshimonah ostavio je dubok trag u životima mnogih vernika, a kraj svog monaškog puta dočekao je u blizini srpske svetinje na Atosu.
U svetinji kod Priboja mitropolit mileševski služio je Svetu zaupokojenu Liturgiju i monaško opelo, a potom besedio o tihom podvigu, smirenju i putu jedne sluškinje Božije koja je dane provodila daleko od zemaljske slave.
U Manastiru Kumanica verni narod, sveštenstvo i monaštvo oprostili su se od monahinje Gavrile (Aćimović), koja je svoj život posvetila Bogu i monaškom podvigu. Svetu zaupokojenu liturgiju služio je arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije, uz sasluživanje sveštenika i sveštenomonaha iz više eparhija Srpske Pravoslavne Crkve. Nakon Liturgije usledili su monaško opelo i beseda mitropolita Atanasija, koji je govorio o putu kojim je monahinja Gavrila išla, ali i o tajni monaškog života, u kojem čovek nastoji da bude nepoznat svetu, a poznat Bogu.
- Ispraćamo zajedno sluškinju Božiju monahinju Gavrilu. Ona je završila svoj veliki podvig, ispunila svoje dane života, boravka među nama, i sada polazi Gospodu svome da bude bliže Njemu - rekao je Mitropolit Atanasije.
Govoreći o monaškom putu, on je istakao da se njegov smisao često nalazi upravo u tihom i neprimetnom služenju, daleko od želje za zemaljskom slavom i priznanjima.
- Onaj ko pođe monaškim putem nastoji da sebe učini ili nimalo ili vrlo malo poznatim ovome svetu. To je taj monaški put, bogougodni - kazao je mitropolit.
Prema njegovim rečima, monaški život jeste neprestano uspinjanje putem Jevanđelja, smirenja i usvajanja vrlina koje čoveka približavaju Hristu.
- Pošla je onim lestvicama usavršavanja koje smo i danas, ispraćajući nju, monahinju Gavrilu, pročitali. Išla je po Jevanđelskom putu, onom stazom koju preporučuje Gospod naš onima koji žele da se usavršavaju. Put smirenja, put stalnog usavršavanja, put usvajanja svih vrlina, i to savršenih, Jevanđelskih - rekao je on.
U svojoj besedi mitropolit Atanasije podsetio je i na stvarnost sveta u kojem čovek svakodnevno susreće patnju i smrt. Ipak, kako je naglasio, Hristovim dolaskom smrt više nema poslednju reč.
- Mi živimo u takvom svetu gde se strada mnogo, umire se, u svetu plitkom u ljubavi, gde smrt i zakoni smrti imaju veliku moć. Taj naš svet Gospod je preobrazio svojim prisustvom, svojom pobedom nad svim tim slabostima našeg sveta - kazao je mitropolit Atanasije.
Podsetio je da Hristos nije došao samo da pobedi smrt, već i da čoveka povede putem te pobede.
- Gospod nam je dao priliku da živeći u Zajednici sa Njime i mi budemo pobednici kao što je On pobedio. Zato je i došao da bi nas poveo tim putem pobede - istakao je.
Upravo u tome mitropolit Atanasije vidi i posebnost monaškog podviga monahinje Gavrile. Iako nije težila da bude poznata među ljudima, njen život, prema njegovim rečima, nije ostao nezapažen pred Bogom.
- Monahinja Gavrila nije htela i nije ni postala mnogo poznata ovome svetu, ali ona je uspela da bude upisana u nebu. Njeno služenje je zabeleženo, anđelima je poznata, nebeskoj vojsci anđelskoj, mnogo značajnijoj od ove zemaljske - rekao je mitropolit.
Dodao je da će uspomena na monahinju Gavrilu ostati vezana za Kumanicu, ali i za druga mesta na kojima je njeno služenje ostavilo trag.
- I ostaće trajno poznata i pominjana, pamćena i pominjana, na ovom mestu i na mnogim drugim mestima. Eto, to se događa sa monasima koji nastoje da sebe učine neprimećenima od ovoga sveta. Primećeni bivaju od Neba, zabeleženi - poručio je mitropolit Atanasije.
Na kraju besede itropolit mileševski je naglasio da monahinju Gavrilu verni ispraćaju sa ljubavlju, moleći se Gospodu da podari Crkvi slične sluškinje Božije.
Nakon molitava uznetih Gospodu da primi dušu svoje sluškinje i nastani je u Carstvu nebeskom, zemni ostaci novoprestavljene monahinje Gavrile sahranjeni su u monaškom groblju Manastira Kumanica.
Njeno zemaljsko služenje je završeno, ali sećanje na njen monaški podvig ostaje među onima koji su je poznavali i u svetinji kojoj je posvetila svoj život.
- U blaženom usnuću večni pokoj podaj, Gospode, novoprestavljenoj sluškinji Tvojoj, monahinji Gavrili, i učini joj večni spomen.
Ruski jeroshimonah ostavio je dubok trag u životima mnogih vernika, a kraj svog monaškog puta dočekao je u blizini srpske svetinje na Atosu. Otac Makarije je 2000. godine pristupio bratstvu drevne hercegovačke svetinje i više od dve i po decenije proveo u molitvi, poslušanju i tihom služenju Bogu, noseći sa verom dugo i teško životno iskušenje bolesti. Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji. Gradimir Stanić ostavio je dubok trag u crkvenom izdavaštvu i saradnji sa najznačajnijim srpskim duhovnicima, a iza njega su ostala brojna izdanja posvećena veri, predanju i kulturnom nasleđu. Budi deo Religija.rs zajednice.
TUGA NA SVETOJ GORI: Upokojio se starac Rafailo, koji je poslednje godine života proveo uz Hilandar
UPKOJIO SE MONAH MAKARIJE POSLE DUGE I TEŠKE BOLESTI: Beogradsku buku zamenio mirom u manastiru Tvrdoš, gde je pronašao put kojim je išao do kraja života
PORODIČNA TRAGEDIJA PODELILA JAVNOST: Gruzijska crkva zabranila izlaganje tela pokojne devojke u hramu, sveštenik izneo objašnjenje koje je izazvalo buru
UPOKOJIO SE ČOVEK KOJI JE DECENIJAMA ČUVAO BLAGO SRPSKE CRKVE: Veliki nacionalni pregalac iza sebe ostavio bogato duhovno nasleđe
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Protiv ovakvih pojava treba da se bori sveštenik i svi ozbiljni i bogomoljni ljudi u našem narodu, izričito je naglašeno.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u besedi se prisetio nesebične ljubavi uglednog privrednika Vidaka Radevića prema svetinjama i narodu, ističući da dela učinjena u slavu Božiju ostaju sačuvana i nakon zemaljskog rastanka.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.