SVETINJA U KOJOJ ČUDA NISU RETKOST, NEGO SVAKODNEVNICA: Meštani svedoče da u Manastir Kumanica ljudi dolaze u kolicima, da bi nakon pročitanih molitvi stali na svoje noge
Na samoj granici Srbije i Crne Gore, ovaj manastirski kompleks ne samo da odoleva vekovima, već i prkosi nevoljama i nedaćama koje su ga zadesile. Udaljenost i težak prilaz ne sprečavaju ljude svih veroispovesti da dolaze po isceljenje i duhovnu utehu.
Među planinskim vrhovima i zelenilom, negde na samoj granici između Srbije i Crne Gore, uzdiže se Manastir Kumanica, drevna svetinja koja prkosi vremenu i čuva priče o čudima. Ova sveta bogomolja, posvećena Svetom arhangelu Gavrilu, prvi put se spominje u 16. veku, a u njoj se čuvaju mošti Grigorija Kumaničkog. Predanja o čudotvornim isceljenjima u Kumanici žive među narodom, prenoseći se s kolena na koleno, dok svaka nova generacija iznova osnažuje veru u čudotvornu moć ove svetinje.
RINA
Manastir Kumanica
Meštani i vernici govore o brojnim isceljenjima koja su se ovde dogodila.
- Ljudi su dolazili u kolicima, da bi nakon pročitanih molitvi ozdravili i stali na svoje noge. Ovde dolazi i mnogo bračnih parova koji ne mogu da imaju decu i mole se. Kad prođe post dođu u Kumanicu, gde im se čitaju molitve. Zanimljivo je da su posle toga dobili potomstvo. Ovo je zaista jedna velika svetinja, isceljenja koja su se ovde događala prenose se sa kolena na koleno. Ovde i sada dolazi veliki broj vernika. Po ozdravljenje, spas i na molitvu - svedoči meštanka sela Bare u sjeničkom kraju u kom se ova svetinja nalazi.
Da je manastir poznat po isceljenjima potvrđuje i otac Nikolaj, starešina manastira Kumanica. Ono što je manje poznato, dodaje on, jeste da je manastir jedva preživeo rušenje zahvaljujući slozi naroda.
RINA
Starešina Manastira Kumanica, otac Nikolaj
- Manastir Kumanica trebalo je da bude srušen kada se gradila pruga Beograd - Bar jer se nalazio na toj predviđenoj trasi. Međutim, verujući narod to nije nikako dopustio. Tada su se pobunili svi, i pravoslavci i muslimani, bili su složni i spasili su manastir. Tako da pruga prolazi pored njega - kaže otac Nikolaj, prenosi Rina.
Čuda i isceljenja privlače putnike namernike iz svih krajeva sveta, kao i svih veroispovesti. Do skoro se do manastira jedva stizalo orunulim makadamskim putem, ali ovog leta je, nakon dugog čekanja, konačno urađen asfaltni prilaz iz sela Bare, što mnogo znači monasima, ali i svim vernicima.
RINA
Selo Bare u mom se Manastir Kumanica nalazi
- Put je bio jako loš i koliko god da su ga nasipali i radili propuste, voda ga je svaki put odnela. Slava Bogu na svemu, i onemo ko je dozvolio i ko je učinio i ko je uradio put, da ih Gospod nagradi - kaže mati Gavrila, monahinja u manastiru.
Manastir Kumanica ostaje svetionik vere i nade, mesto gde čuda nisu retkost, već svakodnevica. Vekovima je ovo mesto prkosilo vremenu i nevoljama, i danas nastavlja da okuplja ljude svih vera, ujedinjujući ih u zajedničkoj molitvi i veri u isceljenje.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako usmeren na greh i sopstvene slabosti, ali pod Božjom svetlošću, gnev ne razara, već čisti dušu i otvara prostor za rast dobrote i pravednosti
Ajet 40 iz Sure Ghafir jasno poručuje da nijedno zlo ne ostaje nekažnjeno, dok vera i dobra dela muškaraca i žena otvaraju vrata Dženeta u obilju bez granica.
Dok mnoge obuzima strah i nesigurnost, svetitelj iz Gruzije ostavlja pouku koja budi nadu: prava snaga nije u onome što dolazi spolja, već u veri koja gori u srcu i ne može biti ugašena.
Na dan kada katolička crkva proslavlja ovu svetiteljku iz 19. veka, mala Beatriz fotografisana je dok spava pored crvene ruže i drži krst – trenutak koji je osvojio hiljade srca i podsetio svet na moć vere, nežnosti i detinjstva.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Od jevanđelskog opisa Hristovog lica koje zasija „kao sunce“ do savremenih svedočanstava o isceljenjima i svetlosti u hramovima – praznik Preobraženja Gospodnjeg, 19. avgusta, poziva vernike na lični preobražaj.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
U krugu bolnice u Krasnodaru nalazi se hram u kojem se događaju čuda. Sveštenik Vjačeslav Klimenko svedoči o majci koja je molitvom sačuvala život svom detetu, a na ikoni Bogorodice ostavila zlatne minđuše kao večni trag zahvalnosti.
Na samo 130 kilometara od Skoplja, sestre manastira Svetog Georgija čuvaju zanat koji se prenosi šapatom – njihove rukotvorine nose najviši poglavari pravoslavnih crkava.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Nesvakidašnji freskopis Vladimira Skerlića, koji je spojio pravoslavnu tradiciju sa motivima afričkog podneblja, izazvao je talas komentara i oduševljenja među vernicima i na društvenim mrežama.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio, pričao je otac Partenije o starcu Pajsiju.
Od prazničnih trpeza u pravoslavnim, katoličkim i muslimanskim domovima do modernih kuhinja – otkrijte kako se priprema ova poslastica od belanaca, meda i oraha koja je nekada bila simbol svečanosti i slatkog užitka.