SVETINJA U KOJOJ ČUDA NISU RETKOST, NEGO SVAKODNEVNICA: Meštani svedoče da u Manastir Kumanica ljudi dolaze u kolicima, da bi nakon pročitanih molitvi stali na svoje noge
Na samoj granici Srbije i Crne Gore, ovaj manastirski kompleks ne samo da odoleva vekovima, već i prkosi nevoljama i nedaćama koje su ga zadesile. Udaljenost i težak prilaz ne sprečavaju ljude svih veroispovesti da dolaze po isceljenje i duhovnu utehu.
Među planinskim vrhovima i zelenilom, negde na samoj granici između Srbije i Crne Gore, uzdiže se Manastir Kumanica, drevna svetinja koja prkosi vremenu i čuva priče o čudima. Ova sveta bogomolja, posvećena Svetom arhangelu Gavrilu, prvi put se spominje u 16. veku, a u njoj se čuvaju mošti Grigorija Kumaničkog. Predanja o čudotvornim isceljenjima u Kumanici žive među narodom, prenoseći se s kolena na koleno, dok svaka nova generacija iznova osnažuje veru u čudotvornu moć ove svetinje.
RINA
Manastir Kumanica
Meštani i vernici govore o brojnim isceljenjima koja su se ovde dogodila.
- Ljudi su dolazili u kolicima, da bi nakon pročitanih molitvi ozdravili i stali na svoje noge. Ovde dolazi i mnogo bračnih parova koji ne mogu da imaju decu i mole se. Kad prođe post dođu u Kumanicu, gde im se čitaju molitve. Zanimljivo je da su posle toga dobili potomstvo. Ovo je zaista jedna velika svetinja, isceljenja koja su se ovde događala prenose se sa kolena na koleno. Ovde i sada dolazi veliki broj vernika. Po ozdravljenje, spas i na molitvu - svedoči meštanka sela Bare u sjeničkom kraju u kom se ova svetinja nalazi.
Da je manastir poznat po isceljenjima potvrđuje i otac Nikolaj, starešina manastira Kumanica. Ono što je manje poznato, dodaje on, jeste da je manastir jedva preživeo rušenje zahvaljujući slozi naroda.
RINA
Starešina Manastira Kumanica, otac Nikolaj
- Manastir Kumanica trebalo je da bude srušen kada se gradila pruga Beograd - Bar jer se nalazio na toj predviđenoj trasi. Međutim, verujući narod to nije nikako dopustio. Tada su se pobunili svi, i pravoslavci i muslimani, bili su složni i spasili su manastir. Tako da pruga prolazi pored njega - kaže otac Nikolaj, prenosi Rina.
Čuda i isceljenja privlače putnike namernike iz svih krajeva sveta, kao i svih veroispovesti. Do skoro se do manastira jedva stizalo orunulim makadamskim putem, ali ovog leta je, nakon dugog čekanja, konačno urađen asfaltni prilaz iz sela Bare, što mnogo znači monasima, ali i svim vernicima.
RINA
Selo Bare u mom se Manastir Kumanica nalazi
- Put je bio jako loš i koliko god da su ga nasipali i radili propuste, voda ga je svaki put odnela. Slava Bogu na svemu, i onemo ko je dozvolio i ko je učinio i ko je uradio put, da ih Gospod nagradi - kaže mati Gavrila, monahinja u manastiru.
Manastir Kumanica ostaje svetionik vere i nade, mesto gde čuda nisu retkost, već svakodnevica. Vekovima je ovo mesto prkosilo vremenu i nevoljama, i danas nastavlja da okuplja ljude svih vera, ujedinjujući ih u zajedničkoj molitvi i veri u isceljenje.
Odluka opštine Lučani obradovala je meštane koji nisu zaboravili arhipastira koji je pomagao svoj kraj, gradio crkveni život u rasejanju i ostavio dubok trag među Srbima s obe strane okeana.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kako je slepi starac iz bolničkog paraklisa postao najtraženiji duhovnik Atine i zašto su se ljudi hvatali za njegove reči kao za poslednju slamku spasa.
Od jevanđelskog opisa Hristovog lica koje zasija „kao sunce“ do savremenih svedočanstava o isceljenjima i svetlosti u hramovima – praznik Preobraženja Gospodnjeg, 19. avgusta, poziva vernike na lični preobražaj.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Dok jedni u njemu vide simbol zajedništva, drugi postavljaju pitanja o njegovom mestu u prostoru grada i značenju koje nosi u širem društvenom kontekstu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Januarija i druge s njim po starom i Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blaženog Julijana, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.