DANAS SU OCI: Slavimo dan posvećen očevima, a on se vezaju za veoma bitan događaj u hrišćanstvu
Običaji koji se vezuju da današnji dan nalikuju Matericama i Detinjcima, samo što se danas umesto dece i majki, vezaju očevi.
Na Badnji dan je propisano da se jede samo jednom dnevno posle Božanske Liturgije
Danas je Badnji dan, koji se najavljuje najradosniji hrišćanski praznik - Božić. Ujedno, danas je i poslednji dan Božićnog posta.
Trpeza za Badnje dan i vece, prema verovanjima i običajima našeg naroda, mora biti posna, ali šta će se na njoj naći zavisi od običaja i kraja u kojem ljudi žive.
Ipak, treba naglasiti da po tipiku danas bi trebalo postiti isključivo na vodi, a na kako je navedeno na sajtu Eparhije šumadijske danas bi trebalo jesti žito, a zaboraviti na ribu, koja se često na ovaj dan nalazi na trpezi Srba.

- Poslednji dan Božićnog posta se naziva Badnji dan (sočeljnik), jer ustav nalaže da se tog dana jede žito. Žito se sprema od zrna pšenice. Ono je prihvaćeno radi podražavanja postu Danila i trojice dečaka, koji se spominju uoči praznika Hristovog Rođenja, koji su se hranili zrnevljem, kako se ne bi oskvernili od paganske trpeze i saglasno rečima Jevanđelja: “Carstvo nebesko je kao zrno gorušično koje uzme čovjek i posije na njivi svojoj. Ono je, istina, najmanje od sviju semena, ali kad uzraste, veće je od svega povrća, i bude drvo da ptice nebeske dolaze i nastanjuju se na granama njegovim” - navedeno je na sajtu Eparhije i nastavlja:
- Kod pravoslavnih hrišćana se na Badnji dan sačuvao blagočestivi običaj da se ništa ne jede do prve večernje zvezde, koja podseća na pojavu zvezde na istoku, koja je objavila Rođenje Gospoda našega Isusa Hrista.
- Na Badnji dan je propisano da se jede samo jednom dnevno posle liturgije. Za trpezom po pravilu Crkve ustanovljeno da se jede na vodi, a ribu nikako ne bi trebali da se drznemo da jedemo, bez razgovora sa svojim parohom ili duhovnikom.
Običaji koji se vezuju da današnji dan nalikuju Matericama i Detinjcima, samo što se danas umesto dece i majki, vezaju očevi.
Na početku hrišćanske ere vera se širila kroz propoved, a ljudi su dolazili u crkvu i živeli po hrišćanskim vrednostima. Međutim, Sveti Teofan primećuje da je u njegovom vremenu situacija značajno promenjena. On ističe da je danas, u društvu, hrišćanski duh slabljen uvođenjem nehrišćanskih principa u obrazovni sistem i društvene običaje. Ovi uticaji, kaže Sveti Teofan, ometaju duhovni razvoj mladih i vode ih od vere, što doprinosi smanjenju broja "izabranih" — onih koji zaista žive hrišćanskim životom.
Za božićnu pečenicu bira se najlepše prase ili jagnje, mada neki pripremaju i ćurku ili kokošku.
Dušicu Petronijević, koja je dala saglasnost da se organi njenog sina doniraju, dugo je mučilo da li ga je na onaj svet ispratila kako treba.
Kod pravoslavnih hrišćana, Badnji dan je obeležen posebnim običajem da se ništa ne jede do prve večernje zvezde.
Badnji dan je dobio naziv po badnjaku koji se na taj dan seče i pali, a koji simboliše hrast koji su pastiri doneli u vitlejemsku pećinu gde je rođen Isus i koji je Josif, Isusov zemaljski otac, založio da ugreje hladnu pećinu. Varnice koje su poletele u nebo su najavile poseban događaj.
Zašto Mali Božić nije isto što i pravoslavna Nova godina, šta znače badnjaci, koji se ponovo pale, kako je Hristos dobio ime i zbog čega je Crkva još u prvom veku donela odluku koja je zauvek promenila život hrišćana, otkriva jerej Slavko Lalović.
Pravoslavci danas proslavljaju Prepodobnu Melaniju Rimljanku po starom kalendaru i Svetе mučenikе Ermil i Stratonik po novom. Katolički vernici proslavljaju Svetog Hilarija iz Poatjea, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Molitveno se sećamo ugodnice Božje iz vrha rimskog društva, koja je posle gubitka dece okrenula leđa bogatstvu, promenila život iz temelja i ostavila duhovno nasleđe koje i danas tera na pitanje šta nam je zaista neophodno.
Pravoslavni vernici danas slave Svetu mučenicu Anisiju po starom kalendaru i Svetu mučenicu Tatjanu po novom. Katolici proslavljaju Svetog Arkadija, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Sabrani verni narod donosili su ikone i sveće, i strpljivo čekali trenutak kada će se oglasiti „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Prema tvrdnjama ruske obaveštajne službe, Carigradska patrijaršija namerava da prizna nepriznatu crnogorsku strukturu, čime bi dodatno zamutila granicu između vere i geopolitike.
Svetogorski starac i veliki duhovnik 20. veka otkriva kako se prava ljubav u pravoslavlju pokazuje kroz rasuđivanje, strpljenje i molitvu, a ne kroz slepo popuštanje.
Fotografije koje se dele na društvenim mrežama prikazuju dva krsta na nebu iznad manastira kod Leposavića.