DANAS SU OCI: Slavimo dan posvećen očevima, a on se vezaju za veoma bitan događaj u hrišćanstvu
Običaji koji se vezuju da današnji dan nalikuju Matericama i Detinjcima, samo što se danas umesto dece i majki, vezaju očevi.
Na Badnji dan je propisano da se jede samo jednom dnevno posle Božanske Liturgije
Danas je Badnji dan, koji se najavljuje najradosniji hrišćanski praznik - Božić. Ujedno, danas je i poslednji dan Božićnog posta.
Trpeza za Badnje dan i vece, prema verovanjima i običajima našeg naroda, mora biti posna, ali šta će se na njoj naći zavisi od običaja i kraja u kojem ljudi žive.
Ipak, treba naglasiti da po tipiku danas bi trebalo postiti isključivo na vodi, a na kako je navedeno na sajtu Eparhije šumadijske danas bi trebalo jesti žito, a zaboraviti na ribu, koja se često na ovaj dan nalazi na trpezi Srba.
- Poslednji dan Božićnog posta se naziva Badnji dan (sočeljnik), jer ustav nalaže da se tog dana jede žito. Žito se sprema od zrna pšenice. Ono je prihvaćeno radi podražavanja postu Danila i trojice dečaka, koji se spominju uoči praznika Hristovog Rođenja, koji su se hranili zrnevljem, kako se ne bi oskvernili od paganske trpeze i saglasno rečima Jevanđelja: “Carstvo nebesko je kao zrno gorušično koje uzme čovjek i posije na njivi svojoj. Ono je, istina, najmanje od sviju semena, ali kad uzraste, veće je od svega povrća, i bude drvo da ptice nebeske dolaze i nastanjuju se na granama njegovim” - navedeno je na sajtu Eparhije i nastavlja:
- Kod pravoslavnih hrišćana se na Badnji dan sačuvao blagočestivi običaj da se ništa ne jede do prve večernje zvezde, koja podseća na pojavu zvezde na istoku, koja je objavila Rođenje Gospoda našega Isusa Hrista.
- Na Badnji dan je propisano da se jede samo jednom dnevno posle liturgije. Za trpezom po pravilu Crkve ustanovljeno da se jede na vodi, a ribu nikako ne bi trebali da se drznemo da jedemo, bez razgovora sa svojim parohom ili duhovnikom.
Običaji koji se vezuju da današnji dan nalikuju Matericama i Detinjcima, samo što se danas umesto dece i majki, vezaju očevi.
Na početku hrišćanske ere vera se širila kroz propoved, a ljudi su dolazili u crkvu i živeli po hrišćanskim vrednostima. Međutim, Sveti Teofan primećuje da je u njegovom vremenu situacija značajno promenjena. On ističe da je danas, u društvu, hrišćanski duh slabljen uvođenjem nehrišćanskih principa u obrazovni sistem i društvene običaje. Ovi uticaji, kaže Sveti Teofan, ometaju duhovni razvoj mladih i vode ih od vere, što doprinosi smanjenju broja "izabranih" — onih koji zaista žive hrišćanskim životom.
Za božićnu pečenicu bira se najlepše prase ili jagnje, mada neki pripremaju i ćurku ili kokošku.
Dušicu Petronijević, koja je dala saglasnost da se organi njenog sina doniraju, dugo je mučilo da li ga je na onaj svet ispratila kako treba.
Badnji dan je dobio naziv po badnjaku koji se na taj dan seče i pali, a koji simboliše hrast koji su pastiri doneli u vitlejemsku pećinu gde je rođen Isus i koji je Josif, Isusov zemaljski otac, založio da ugreje hladnu pećinu. Varnice koje su poletele u nebo su najavile poseban događaj.
Ovaj svetitelj jei rođen od bogatih i znamenitih roditelja u starome Rimu, gde je izučio sve svetsko znanje toga vremena, a posvetio se naročito medicini.
U hrišćanskoj tradiciji pominje se da se toliko očistio postom, molitvom i bdenjem, da se udostojio primiti veliku blagodat od Boga.
Iako je imala tek 20 godina, poštovali su je i u manastiru i u gradu zbog velike krotosti, mudrosti i uzdržljivosti.
Otkrijte zbog čega praznik Rođenja Svetog Jovana Preteče nosi ime koje danas zvuči strano našem narodu i šta mistični običaji ovog dana otkrivaju o staroj veri i jeziku.
U razgovoru sa Skotom Hortonom, poznati voditelj izneo je tezu da su Sjedinjene Američke Države, od bombardovanja Nagasakija do sukoba u Siriji i na Balkanu, uvek bile na strani onih koji ubijaju hrišćane, naglašavajući da takvi izbori nisu slučajni, već strateški.
Rođen u Filadelfiji 1925. godine, Keli je bio predodređen za sveštenika još u detinjstvu, često igrajući se održavanja mise kod kuće.
Njihovo objedinjavanje u jedan broj vodi ka centralizaciji moći i potencijalnom totalitarizmu.
Staza Patrijarha Pavla nije samo pešačka ruta, ona je simbol vere, nade i snage.
Staza Patrijarha Pavla nije samo pešačka ruta, ona je simbol vere, nade i snage.
Za razliku od većine fruškogorskih svetinja, koje već vekovima postoje i žive u skladu sa prirodom i u neodvojivom spoju sa njom, manastir Vavedenja Presvete Bogorodice nalazi se u centru grada! Ipak, ova neobična okolnost nikako nije umanjila njegovu vrednost. Naprotiv!
Autentični recept objavljen u kuvaru 1855. godine za drevno jelo koje jača telo i um, a u sebi nosi više od obične hrane – deo neugasivog svetogorskog blagoslova.