DANAS SU MATERICE: Obeležavamo najveći hrišćanski praznik majki i žena!
Praznik Materice se slavi u drugu nedelju pre Božića, a prati ga niz lepih običaja.
Za božićnu pečenicu bira se najlepše prase ili jagnje, mada neki pripremaju i ćurku ili kokošku.
Srbi pravoslavne veroispovesti danas obeležavaju Tucindan, praznik koji se uvek proslavlja 5. januara, dva dana pre Božića.
Na ovaj dan, prema običajima, kolje se pečenica koja će biti poslužena za božićnu trpezu. Sam naziv praznika potiče od starog običaja kada se prase ili jagnje koje je bilo namenjeno za Božić ubijalo dva dana ranije, odnosno "tuklo" najpre krupicom soli, a potom sekirom ili nožem, što je dalo naziv Tucindan.
Ovaj običaj ima duboke korene u paganskim vremenima i bio je vezan za prinošenje žrtve. Kasnije ga je prihvatila i blagoslovila crkva. Naime, posle Božićnog posta, koji traje šest nedelja, jača hrana dobro dođe, pogotovo što su tada izuzetno jaki mrazevi i zime.

Za božićnu pečenicu bira se najlepše prase ili jagnje, mada neki pripremaju i ćurku ili kokošku. Životinja treba biti bela i zdrava, bez telesnih nedostataka, a peče se na Badnji dan i konzumira za Božić.
Inače, SPC danas proslavlja i Oce, praznik posvećen očevima.
Običaji koji se vezuju da današnji dan nalikuju Matericama i Detinjcima, samo što se danas umesto dece i majki, vezaju očevi.
Isto kao na Materice, deca porane i unapred pripremljenim kanapom, koncem, šalom, maramom ili kaišem na prepad vezuju svoje očeve za noge na isti način kao što su njih vezivali na Detinjce. On mora da "odreši" tako što će im dati neki sitan poklon.
Kako je navedeno na sajtu Eparhije Žičke ovo, uzajamno “drešenje” je međusobno činjenje poklona ljubavi, što stvara prazničnu, svečanu atmosferu u porodičnim hrišćanskim krugovima.
Praznik Materice se slavi u drugu nedelju pre Božića, a prati ga niz lepih običaja.
Prema svetom Kirilu Aleksandrijskom Danilo i tri otroka doživeli su u Vavilonu duboku starost, ali su "mačem posečeni zbog vere prave".
Naime, iz našeg naroda se polako ovaj pozdrav izobičavao, a Srbi su prihvatili tuđe odnosno prevode tuđih pozdrava, pa smo došli do toga da nam je danas uobičajeno, da kada sretnemo nekoga kažemo "dobro jutro, dobar dan ili dobro veče", a on nam otpozdravi na isti način.
Mi smo razmna bića, dogovorom sve možete i ljubavlju da rešite, rekao je iguman manastira Nimnik, otac Jelisej.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Pošto je nepokolebljivo odbijao da se odrekne Hrista, mučitelji su ga, posle stravičnih i dugotrajnih muka, na kraju zaklali 259. godine.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Karpa i Alfeja po starom i Svetog Teodora Stratilata po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomen Svetog Medarda, biskupa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetitelji su pripadali grupi Sedamdesetorice apostola.
Pred početak Petrovskog posta Crkva vernike podseća da se istinska priprema ne odvija za trpezom, već kroz praštanje, pomirenje i molitvu.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Čak 800.000 vernika se poklonilo Pojasu.
Ne radi se samo o drugoj osobi, već o unutrašnjim lomovima, izbegnutim razgovorima i emocijama koje se dugo guraju pod tepih - sve dok odnos ne počne da se raspada iznutra.
Dok jedni u njemu vide teret i još jednu obavezu posle Velikog posta, drugi u ovom periodu prepoznaju priliku da preispitaju navike, ojačaju volju i pronađu unutrašnju ravnotežu kroz jednostavne, ali snažne duhovne korake.
Od 8. juna pravoslavci ulaze u jedan od dva letnja posta koji traje do 12. jula, uz višenedeljno uzdržanje od hrane životinjskog porekla i poziv na molitvu, mir i duhovnu disciplinu uoči praznika Svetih apostola Petra i Pavla.