DANAS SU MATERICE: Obeležavamo najveći hrišćanski praznik majki i žena!
Praznik Materice se slavi u drugu nedelju pre Božića, a prati ga niz lepih običaja.
Za božićnu pečenicu bira se najlepše prase ili jagnje, mada neki pripremaju i ćurku ili kokošku.
Srbi pravoslavne veroispovesti danas obeležavaju Tucindan, praznik koji se uvek proslavlja 5. januara, dva dana pre Božića.
Na ovaj dan, prema običajima, kolje se pečenica koja će biti poslužena za božićnu trpezu. Sam naziv praznika potiče od starog običaja kada se prase ili jagnje koje je bilo namenjeno za Božić ubijalo dva dana ranije, odnosno "tuklo" najpre krupicom soli, a potom sekirom ili nožem, što je dalo naziv Tucindan.
Ovaj običaj ima duboke korene u paganskim vremenima i bio je vezan za prinošenje žrtve. Kasnije ga je prihvatila i blagoslovila crkva. Naime, posle Božićnog posta, koji traje šest nedelja, jača hrana dobro dođe, pogotovo što su tada izuzetno jaki mrazevi i zime.

Za božićnu pečenicu bira se najlepše prase ili jagnje, mada neki pripremaju i ćurku ili kokošku. Životinja treba biti bela i zdrava, bez telesnih nedostataka, a peče se na Badnji dan i konzumira za Božić.
Inače, SPC danas proslavlja i Oce, praznik posvećen očevima.
Običaji koji se vezuju da današnji dan nalikuju Matericama i Detinjcima, samo što se danas umesto dece i majki, vezaju očevi.
Isto kao na Materice, deca porane i unapred pripremljenim kanapom, koncem, šalom, maramom ili kaišem na prepad vezuju svoje očeve za noge na isti način kao što su njih vezivali na Detinjce. On mora da "odreši" tako što će im dati neki sitan poklon.
Kako je navedeno na sajtu Eparhije Žičke ovo, uzajamno “drešenje” je međusobno činjenje poklona ljubavi, što stvara prazničnu, svečanu atmosferu u porodičnim hrišćanskim krugovima.
Praznik Materice se slavi u drugu nedelju pre Božića, a prati ga niz lepih običaja.
Prema svetom Kirilu Aleksandrijskom Danilo i tri otroka doživeli su u Vavilonu duboku starost, ali su "mačem posečeni zbog vere prave".
Naime, iz našeg naroda se polako ovaj pozdrav izobičavao, a Srbi su prihvatili tuđe odnosno prevode tuđih pozdrava, pa smo došli do toga da nam je danas uobičajeno, da kada sretnemo nekoga kažemo "dobro jutro, dobar dan ili dobro veče", a on nam otpozdravi na isti način.
Mi smo razmna bića, dogovorom sve možete i ljubavlju da rešite, rekao je iguman manastira Nimnik, otac Jelisej.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Antipu po starom i Svetog mučenika Savu Stratilata po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Fidela Sigmaringenskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Skončao je u mukama 92. godine.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Terentija i druge s njim po starom kalendaru i Đurđevdan po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Jurja, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti mučenik Terentije (zajedno sa Afrikanom, Maksimom, Pompijem i još 36 saputnika) je ranohrišćanski svetitelj koji je stradao u 3. veku.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U Starom Generalštabu obeležen Dan Vojske Srbije uz poruke o državnosti, tradiciji i nasleđu Drugog srpskog ustanka, uz prisustvo državnih i verskih i velikodostojnika.
Ona je tihi saputnik vernika u svakodnevnom životu.
Dok policija istražuje vandalizam nad pravoslavnim objektom, predsednik Samostalne demokratske srpske stranke upozorava na atmosferu u javnom prostoru i ukazuje na širi društveni kontekst koji prati slučaj.