Foto: Religija.rsPored redovnih poslušanja u manastiru i obaveza u crkvi, monasi Sukova prave i različite manastirske proizvode
Od neobičnih fresaka Presvete Bogorodice sa krilima i Svetog Hristofora sa psećom glavom, do čudesnih isceljenja i manastirskih proizvoda – otac Teofil za portal religija.rs otkriva tajne ovog duhovnog bisera.
U živopisnim predelima jugoistočne Srbije, između planinskih pejzaža i tišine prirode, uzdiže se manastir Sukovo, mesto gde vera susreće istoriju, a čuda Božja postaju deo svakodnevice. Ova svetinja, koja nosi duboko ukorenjene tragove prošlih vekova, svedoči o nepokolebljivoj veri i duhovnosti koja nadilazi vreme. O njenoj istoriji, specifičnostima i svakodnevici za portal religija.rs govori otac Teofil, monah ovog manastira, otkrivajući priče koje osvetljavaju istoriju ove svetinje, ali i suštinu pravoslavne vere.
https://manastirsukovo.eparhijaniska.rs/
Manastir Sukovo
- Manastir Sukovo ima temelje iz nekog ranijeg perioda. Nemamo zvanične podatke iz kog je to perioda, ali na tim temeljima je u 19. veku sazidan manastir. Desilo se jedno čudo. Na manastirskom imanju, tada samo ruševinama, jedan čobanin po imenu Velja, iz susednog sela, imao je viđenje da je to sveto mesto. Rekao je to svešteniku, i zajedno su počeli da traže po ruševinama. Našli su pravoslavne predmete, što ih je uverilo da je tu nekada bila pravoslavna svetinja - priča otac Teofil.
Foto: Religija.rs
Otac Teofil, monah manastira Sukovo
Ova svetinja ima neobičnu povezanost sa turskim vlastima tog vremena.
- Imanje je pripadalo jednom Turčinu, Salibegu. Kada je njegov sin saznao da je to nekadašnja pravoslavna svetinja, hteo je da opogani to mesto. Bog je popustio paralizu na njega, i donji deo tela mu se oduzeo. Salibeg je zamolio sveštenika, oca Jovana Madića, da se pomoli za njegovog sina. Po molitvi oca Jovana, mali Emin je ozdravio. U znak zahvalnosti, Salibeg je prodao imanje po povoljnoj ceni i od sultana izdejstvovao dozvolu za izgradnju crkve. Sultan je 1857. godine poslao ferman, graditeljski dokument koji je omogućio obnovu hrama. Crkva je izgrađena za dve godine - nastavlja otac Teofil.
Printscreen/Youtube/Pi kanal
Freska Bogorodice s krilima u manastiru Sukovo, jedinstvena je u Srbiji
Jedan od razloga zbog kojih vernici i posetioci posećuju manastir Sukovo jesu njegove neobične freske.
- Postoje dve freske koje su interesantne kako za turiste, tako i za poklonike. Prva je Presveta Bogorodica sa krilima. Posvećena je prazniku Pokrov Presvete Bogorodice, a u Kondaku 13 stoji: ‘Presveta Bogorodice, zakrili nas.’ Ovde su krila bukvalno naslikana, što nije uobičajeno u freskopisu i ikonografiji. Takvih prikaza ima u svetu, ali prema mojim podacima, ovo je jedini takav prikaz u Srbiji - pripoveda otac Teofil.
Credit: Raimund Franken / imageBROKER / Profimedia
Sveti Hristofor na freskama i ikonama prikazan je sa životinjskom glavom na ljudskom telu
Druga specifična freska jeste Sveti Hristofor, jedini svetac koji je prikazan sa životinjskom glavom na ljudskom telu.
- Sveti Hristofor je živeo u trećem veku i prema žitiju, pripadao je plemenu ljudoždera, ljudi za koje se smatralo da imaju pseće glave. Smatra se da su ti ljudi bili ružni u licu. Sveti Hristofor je naslikan sa životinjskom glavom, verovatno zbog tih podataka, ali je bio zarobljen od rimskih vojnika. Krstio se i kao hrišćanin postradao za Hrista - kaže monah Sukova i nastavlja:
- Njegovo ime, Hristofor, na grčkom znači "onaj koji nosi Hrista". Na ikonama se često prikazuje i kako nosi Bogomladenca Isusa Hrista na ramenima. Blažnopočivši patrijarh Pavle preveo je britansku verziju žitija Svetog Hristofora, gde se opisuje kako je prebacivao ljude preko reke i jednom prilikom nosio Bogomladenca, ne znajući ko je. U tom trenutku, osetio je neizmeran teret, jer je nosio Gospoda na svojim plećima - objašnjava otac Teofil.
Foto: Religija.rs
Pored redovnih poslušanja u manastiru i obaveza u crkvi, monasi Sukova prave i različite manastirske proizvode
Manastir Sukovo nije samo duhovna oaza, već i mesto gde se trud monaha pretače u proizvode koji blagosiljaju domove vernika.
- Pored redovnih poslušanja u manastiru i obaveza u crkvi, imamo i poslušanja kojima doprinosimo razvoju manastira. Imamo tridesetak krava i malu mlekaru gde prerađujemo mleko. Takođe, bavimo se proizvodnjom manastirske travarice, tamjana i mirisnog tamjana, po kojem smo već poznati ne samo u Srbiji, već i šire. Ipak, želeo bih da manastir pre svega zamiriše Hristovom ljubavlju i da odgovorimo na monaški poziv zbog kojeg smo došli ovde. Sve ovo drugo – freske, proizvodi – samo su korice jedne lepe knjige. Suština te knjige je naše monaško življenje i molitva. Bog će odlučiti da li smo uspeli u tome - zaključuje otac Teofil.
Printscreen/Youtube/ RTS Kvadratura kruga - Zvanični kanal
Manastir Sukovo
Manastir Sukovo nije samo svedok prošlih vremena, već i svetionik vere koji osvetljava put onima koji traže duhovni mir i inspiraciju. Njegove freske, priče o čudima i posvećenost monaha ostaju trajna poruka o snazi vere i ljubavi prema Bogu. Kao što otac Teofil kaže, najvažniji zadatak monaha jeste živeti po Hristovom učenju, dok sve ostalo služi kao podsećanje na lepotu i bogatstvo pravoslavlja.
U sabornom hramu Svetog Đorđa u Prizrenu vernici su svedočili neobičnom čudu - suze su počele teku iz očiju Isusa na ikoni, podsećajući nas na neprestanu Božiju prisutnost i ljubav prema narodu na Kosovu i Metohiji.
Episkop novobrdski i vikar patrijarha Porfirija osvetljava duboke teološke i simboličke dimenzije Hristovog rođenja, govori o značaju porodičnih vrednosti, jedinstvu Crkve i miru među ljudima, naglašavajući važnost praštanja, ljubavi i borbe protiv zla u nama samima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju prve sedmice po Duhovima pokazuje kako jedan dan pokajanja može preokrenuti ljudski život kroz suočavanje sa sobom, savešću i posledicama izbora.
Ovaj dan otkriva retku sliku u bogosluženju: umesto pojedinačnih imena sabira se celo nebo svetih, a ovaj praznik istovremeno označava prelazak u novi crkveni ritam i početak pripreme za Petrovdanski post.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Liturgija počinje u devet časova u Hramu Svetog Save, služi patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje igumana vatopedskog Jefrem, sveštenomonaštva i sveštenstva.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
U unutrašnjosti monumentalnog hrasta lužnjaka nalazi se mali hram posvećen Svetoj Trojici, koji lokalni vernici čuvaju kao najveću svetinju, dok se oko njega i danas prepliću predanja.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Iguman raletinački podseća da se borba za veru ne vodi spoljašnjim sredstvima, već u čovekovoj unutrašnjosti, gde se odlučuje šta ostaje, a šta se gasi u tami zaborava.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.